Uvodno razmatranje

Čovjek ne može živjeti bez ljubavi. Sam po sebi on ostaje biće neshvatljivo, život mu ostaje lišen smisla, ako mu se ne objavi ljubav, ako se ne susretne s ljubavlju, ako je ne iskusi i ne usvoji, ako u njoj živo ne sudjeluje. Upravo stoga Krist Otkupitelj ‘sasvim otkriva čovjeka samome čovjeku’.

Ivan Pavao II., Redemptor hominis, Otkupitelj čovjeka

Čovjek je biće ljubavi, no često tu ljubav traži na krivim mjestima. Svjestan je toga bio veliki sveti papa Ivan Pavao II. On je Crkvi i svijetu u baštinu ostavio teologiju tijela – kateheze o ljudskoj ljubavi i spolnosti kojima je želio otkriti pravu ljepotu ljudske ljubavi kako ju je Bog zamislio u samim početcima stvaranja. Da bismo to mogli otkriti kroz ovaj Križni put, potrebno nam je svjetlo Duha Svetoga koji proniče svako ljudsko srce. Da bi mogao spoznati sebe, potreban ti je Krist Otkupitelj koji će ti otkriti istinu o tebi samome, o tvojoj vrijednosti, vrijednosti tebe kao slike Božje, ali i istinu o tvojim tamnim stranama; grijehu koji te zarobljava, neuspjesima od kojih bježiš, povredama zbog kojih trpiš. Krenimo ovim Križnim putem oslonjeni na prve riječi koje je Karol Wojtyla izgovorio kad je postao papa: „Ne bojte se! Širom otvorite vrata Kristu!“ Pa krenimo otvoriti vrata svoje duše!

Molitva:

Duše Sveti, Gospodine i Životvorče, posve se predajemo Tebi. Molimo Te, Duše Boga Živoga, daj nam milost da se borimo za istinski život  i pravu sreću u vjeri. Čisto srce stvori mi, Bože, i Duh postojan obnovi u meni u ovom Križnom putu.

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Iz Evanđelja po Ivanu:

Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: “Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?” To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti.
Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: “Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.” I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sâm – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: “Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?” Ona reče: “Nitko, Gospodine.” Reče joj Isus: “Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.”

Jednom prilikom sveti papa Ivan Pavao II. istaknuo je da se nalazimo u borbi između kulture života i kulture smrti. Ta kultura smrti se očituje na različite načine, a najviše na području spolnosti. Sve je više slomljenih, ranjenih, povrijeđenih djevojaka, budućih supruga, jer ih se ne zna ljubiti iskrena i čista srca; mladići, budući  muževi, ne znaju kako na pravi način pokazati ljubav jer je i sami nisu doživjeli. Postavljamo pitanje: Što se to događa? Zašto tolika i takva borba na području spolnosti? Zašto toliko napada  na one koji traže pravu ljubav poput preljubnice u pročitanom Evanđelju? Možemo li poput nje spoznati pravu ljubav jedino u Isusu?

Čini se da se upravo na području spolnosti lome riječi: Danas pred tebe stavljam život i sreću, smrt i nesreću. Život dakle biraj! (Pnz 30,15) Kakav život želiš sebi? Kakvu sreću tražiš i gdje ju tražiš?

Danas je prilika da počneš iznova; svoj život i spolnost predaj Gospodinu koji te ne osuđuje za krive postupke, padove, promašene veze, iskrivljenu sliku ljubavi i iskorištavanje drugih. Izađi iz duhovne smrti u koju te uvukao grijeh. Danas odaberi život u Isusovu imenu.

Molitveni zazivi:

Svi: Duše Sveti, očisti mi srce

Predmolitelj (P): od duha ovoga svijeta.

P: od svakoga grijeha i grešne navezanosti.

P: od sebičnosti, pohlepe, oholosti.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Bog koji je Otac i koji je stvoritelj, stanovit odraz svoje stvaralačke moći položio je u nas. Trebali bismo pjevati himne Bogu Stvoritelju što Njegov odraz nosimo u sebi; i to ne samo u svojoj duši, nego i u svojim tijelima, u organizmu.

Karol Wojtyla, Put do Krista

Katekizam Katoličke Crkve kaže: Tijelo je stožer spasenja. (KKC 1015.) To znači da moramo živjeti svetost kroz svoje tijelo, u svome tijelu i po svome tijelu. No čini se da danas imamo problem; htjeli bismo biti duhovni, sveti, ali bez tjelesne dimenzije. Čini se kao da je tijelo velik teret duhovnom životu, poput križa koji nas  priječi da budemo više Božji. Jedna od bitnih istina naše vjere jest da je Riječ tijelom postala i da nam upravo ta Riječ pokazuje da naša tijela, sazdana kao muško i žensko, objavljuju dubine Božjeg srca, ljepotu zajedništva i smisao prave ljubavi kakva treba postojati između suprotnih spolova.

Dragi brate i sestro, prihvati svoje tijelo kao dar za drugoga, prihvati križ tijela, prihvati izazove koje tijelo stavlja pred tebe kako bi se i ono posvetilo te došlo do savršenstva za Isusa i zbog Isusa. Božja Riječ nam tako jasno govori preko svetoga Pavla: Tijelo vaše je hram Duha Svetoga koji je u vama. (1 Kor 6,19) A o hramu se treba brinuti, treba ga pomesti, treba staviti stvari na svoje mjesto. Da bi to mogao, gospodar tijela mora biti Duh Sveti. On mora voditi naše osjećaje, doživljaje, zaljubljivanja, hodanja, zaručništvo, djevičanstvo, brak i celibat. I opet, na jednom drugom mjestu, kaže sveti Pavao: „Proslavite dakle Boga u tijelu svojemu.“ Kako? Predajući se Onome koji je Gospodar Hrama – Duhu Svetomu.

A sam Bog mira neka vas posveti u punoj mjeri; neka se vaš duh, vaša duša i vaše tijelo posve bez prijekora sačuva za dolaska Gospodina našega Isusa Krista! (1 Sol 5,23)

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, posveti moje tijelo;

P: da moji osjećaji, djela i misli budu u skladu s Božjom voljom,

P: da se moje želje, navike, karakter podlože tvome vodstvu,

P: da prihvatim izazove koje tijelo pred mene stavlja.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Iz Druge Knjige o Samuelu:

Jednoga dana predvečer usta David sa svoje postelje i prošeta se po krovu svoje palače. Opazi s krova ženu gdje se kupa. Ta žena bijaše izvanredno lijepa. David se propita za tu ženu i rekoše mu: “Pa to je Bat-Šeba, kći Eliamova i žena Urije Hetita!” (2 Sam 11,2)

Sveti papa Ivan Pavao II. nam pomaže shvatiti takozvanu ljubav na prvi pogled te što se događa u prvim trenutcima privlačnosti. Često se događa da naše prve reakcije, prvo uočavanje druge osobe nije prožeto čistom namjerom. Bog nam je dao privlačnost koja je svojstvena muškosti i ženskosti. Ali često muškost bude zloupotrebljena na način da se ono ženstveno svodi na objekt, predmet požude i za vlastitu ugodu. Djevojke pak najčešće traže emocionalnu sigurnost, nekoga tko će ih voljeti na pravi način. No nisu uvijek svjesne svoje prave vrijednosti pa postavljaju niske granice. Mnogi padaju već u prvim fazama privlačnosti, tj. zaljubljivanja. Ako se to i dogodilo, potrebno je ustati, dragi brate i sestro. U ovoj postaji Isus nam pokazuje da ne budemo obeshrabreni. Važno je pročistiti svoje motive, svoj pogled, svoja očekivanja, svoje interese. Potrebno se boriti, uložiti žrtvu koja će pročistiti naša srca. Prava borba žrtvom čisti pogled onoga tko je zagledan u Kristov križ. Ako si pao ili pala pod ovim iskušenjima, ustani, vrati se u Isusov zagrljaj. Poput Davida, nakon počinjenog grijeha s Bat–Šebom, zazovi Gospodina i zatraži pomirenje. Uđi u pokajanje moleći biblijskim riječima:

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome;

Vrati mi radost svoga spasenja;

Čisto srce stvori mi, Bože.

Zaključimo riječima pape Ivana Pavla II.: Muškrace se treba poučiti kako da ljube, i to da ljube na plemenit način; oni se moraju dobro poučiti ovoj istini, odnosno činjenici da je žena osoba, a ne objekt.[1]

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, daruj mi milost iskrenog kajanja;

P: za sve moje grijehe,

P: za neiskrenu ljubav prema Tebi i bližnjima,

P: za sve moje sebične motive i interese.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

‘Veliko otajstvo’, a to je Crkva i čovječanstvo u Kristu, ne postoje izdvojeni od ‘otajstva velikoga’ izraženoga u ‘jednomu tijelu’… stvarnosti braka i obitelji.

Pismo obiteljima pape Ivana Pavla II., Godina obitelji 1994.

Vrlo često se događa da precijenimo zaljubljivanje. Problem zaljubljivanja jest u tome što stvaramo savršenu, idealnu sliku o osobi s kojom smo u vezi i ne vidimo njezine mane, ne želimo ih priznati, ni sebi, čak ni onda kada nam drugi na njih pokušaju ukazati. Upravo u tim trenutcima, što god nam netko rekao, neće imati neki utjecaj na nas. Ali potrebno je biti ponizan. Tada dobro dođe netko tko će nam pomoći, netko tko će nas ohrabriti, upozoriti na bitne stvari u zaljubljivanju. Prvi na tom putu naše spolnosti trebali bi biti roditelji. Kažem, trebali bi biti, jer su roditelji prva stanica našeg odgoja u spolnosti. Po njima možemo spoznati kako se voli na pravi način, no đavao upravo napada roditelje. Želi uništiti pravu sliku ljubavi služeći se lažima koje nam nudi raznim oblicima bludnosti. No što ako nam roditelji ne mogu biti primjer? Što ako smo bili svjedoci nasilja u vlastitoj obitelji; ako je otac tukao majku i djecu, ako me majka zanemarila, prepustila samome sebi? Kako onda naučiti išta o vrijednosti ljubavi? Upravo u ovoj postaji susrećemo Majku koja nas može dovesti do njezina Sina, do prihvaćanja Kristova Križa u kojem možemo pronaći pravu ljubav. Ljubav koja govori o žrtvi, svjesnom predanju, potpunoj slobodi, odricanju, trpljenju za voljenu osobu. Upravo oni koji se susreću s Kristovim Križem mogu pronaći snagu, svjetlo i uzor prave ljubavi, jer Bog je ljubav.

Majka nas poziva da se susrećemo s Kristom u križu, tamo gdje je teško, gdje se najbolje očituje koliko zaista iskreno ljubimo. Po Mariji izađimo ususret našim svakodnevnim križevima, izazovima, odbačenostima, ranjenostima, neprihvaćenostima, nerazumijevanjima od naših najbližih.

Djevojke, žene, majke, predajte svoje srce Mariji; mladići, muževi, očevi, predajte svoje srce Kristovu Križu, zaljubite se u Njega i u Njemu crpite svoju snagu – na koljenima. U ovoj postaji imamo uzor koji tražimo.

Muževi, ljubite svoje žene kao što je i Krist ljubio Crkvu i sebe samoga predao za nju… Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. (Ef 5,25.31-32)

Molitveni zazivi:

Svi: Duše Sveti, uvedi me u otajstvo Kristova Križa;

P: pomozi mi da prihvatim svoj križ,

P: da prihvaćam izazove, kušnje, žrtve i trpljenja u poniznosti,

P: da mogu ljubiti nesebičnom ljubavi poput Isusa.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Ljubav nije tek neki osjećaj; to je čin volje koji se sastoji od ustrajnog preferiranja dobra drugih na račun vlastita dobra.

Ivan Pavao II., Želimo vidjeti Isusa

Na putu naše spolnosti potrebno je imati Šimuna Cirenca koji će ti pomoći nositi križ spolnosti. Šimun Cirenac ljudske spolnosti u ovo naše vrijeme je Crkva i njezin nauk. Ona nas uvijek uči kako istinski ljubiti svaku osobu. Ona nas uči kako ostvariti pravu ljubav između mladića i djevojke te da ona bude posvećena uistinu blagoslovljenim brakom. Sveti papa Ivan Pavao II. dao je Crkvi i svijetu teologiju tijela u kojoj se otkriva ona prava bit, smisao i cilj svake veze, braka, ali i života u celibatu. Naš glavni cilj je doći do Neba, vječnog života, naći se u zagrljaju Presvetoga Trojstva i biti pred Njim u neprestanom klanjanju i slavljenu, zajedno s nebrojenim anđelima i svetima. Stoga pomoć Crkve na putu prihvaćanja i razumijevanja ljudske spolnosti može prihvatiti samo ponizna osoba, poput Isusa. Jer Isus se nije držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni, uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan, obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe. Što više spoznam svoje slabosti, svoju ranjivost na području spolnosti, postajem ponizniji. Upravo kada priznam svoju slabost, mogu reći da sam jak. Apostol Pavao kaže: „Kad sam slab, onda sam jak.“ Dozvoli da ti Crkva rasvijetli tvoja pitanja. Traži odgovore u svojoj Katoličkoj Crkvi. Ona je tvoj Šimun Cirenac u svakom duhovniku, ispovjedniku, u svakom vjeroučitelju, u svakome tko je u istinskom kršćanskom braku, u svakome tko je prošao bilo kakvu borbu na području spolnosti i došao do spoznanja one prave istine koja je u Bogu.

I ti možeš postati Šimun Cirenac. I ti možeš biti svjedok prave Božje ljubavi koja se otkriva kroz spolnost. Da bi to mogao, potrebno je biti ukorijenjen u Crkvi, živjeti od sakramenata, živjeti u osobnom odnosu s Božjom riječi, ali od svega je potrebnija poniznost. Jesi li ponizna osoba?

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, daj mi milost da budem ponizan;

P: u prihvaćanju nauka Katoličke Crkve,

P: u prihvaćanju žrtve za druge,

P: u prihvaćanju tuđe pomoći.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Kako će mladić čistim sačuvati put svoj? Čuvajući riječi tvoje.

Svim srcem svojim tebe tražim; ne daj da zastranim od zapovijedi tvojih.

U srce pohranih riječ tvoju da protiv tebe ne sagriješim. (Ps 119, 9-11)

Veronikin rubac je tkanina na kojoj je prema tradiciji ostao obris Kristova lica. Mi odraz Isusova lica vidimo kroz čitanje Božje riječi tj. Biblije. Božja riječ je kao ogledalo u kojem vidimo sebe u pravom svjetlu. Ako želiš dublje vidjeti i spoznati sebe i svoje pravo lice, čitaj Bibliju. Ako želiš izgraditi vezu na dobrim temeljima i pronaći odgovore na svoja pitanja, čitaj i razmatraj Božju riječ koja ima moć promijeniti tvoje srce. Božja riječ ti donosi blagoslov, snagu i mudrost za tvoju vezu, brak ili duhovni poziv u kojem živiš. Božja riječ ti govori sve što se nalazi u Božjem srcu. A Božje srce ti govori: Ljubav! Ljubav, ona Božja, je pročišćena od sebičnih motiva, interesa u vezi, egoizma, požude, iskvarenih misli. Bog koji je ljubav želi da i mi ljubimo kao što On ljubi. Želi da ostavljamo trag Njegove ljubavi. Baš poput Isusa koji ostavlja trag lica na Veronikinu rublju. U jednom od psalama čitamo: Moje mi srce govori: traži lice njegovo! (Ps 27,8). Da, brate i sestro, traži prvo Isusovo lice u svojoj djevojci, mladiću, ženi, mužu i Crkvi. Ivan Pavao II. kaže: „Svaki muškarac mora pogledati u sebe kako bi provjerio nije li ona koja mu je povjerena kao sestra u ljudskost u njegovu srcu postala objekt preljuba.“[2]

Kada se zapitamo zašto tako, dolazimo do vrlo jasnog odgovora: Jer ti ne pada na pamet da ju gledaš radi vlastite koristi, već si spreman za nju žrtvovati sebe i svoju sebičnost. Kada se promatramo u tom savršenom zakonu slobode, postajemo slobodni od različitih vrsta iskorištavanja – emocionalnih, psihičkih, duhovnih i tjelesnih. Postajemo otvoreni za Božja nadahnuća da drugima priteknemo u pomoć poput Veronike. I baš u njoj se prepoznaje Isusova riječ: Blago čistima srcem, oni će Boga gledati (Mt 5,8).

Brate i sestro, kakav je tvoj pogled? Vidiš li lice Kristovo u svakoj osobi?

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, otvori oči moga srca;

P: da u svakoj osobi prepoznam Isusovo lice,

P: da u Božjoj riječi tražim snagu, mudrost i blagoslov,

P: da mogu drugima na pravi način pokazati Kristovo lice.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Ako mi odgovara, ako mi, da tako kažem, paše, dobro! Ali, ako ne, odbacujem i odlazim. Postoji napast staviti sebe ‘iznad’ Krista, osobito kada Krist od mene nešto zahtijeva. Takvo odmjeravanje sobom, takva napast postaviti sebe ‘iznad’ Krista prisutna je u najvećoj mjeri na području spolnog morala jer u njemu Krist pred nas postavlja zahtjeve.

Karol Wojtyla, Put do Krista

Baš kad se čini da je veza idealna, da je osoba s kojom si u vezi savršena za tebe, upravo tada mnogi mladi postavljaju pitanja granice: Koliko daleko je predaleko; što ako se oboje slažemo oko toga da stupimo u odnos?

Duboko u sebi čujemo kako nas glas savjesti upozorava, opominje, jer čim si postavljamo takva pitanja, znači da nas Božji glas u nama potiče na preispitivanje vlastitih stajališta. Upravo u ovoj fazi veza dvoje mladih je na kušnji, tj. njihova prava ljubav. Đavao želi obezvrijediti ono što je Bog darovao čovjeku, želi čovjeka poniziti i vidjeti ga ponižena. Promatrajući i razmišljajući o ovoj postaji možemo naslutiti da je đavao uživao u Isusovu drugom padu pod križem. Želio je Njega, kao i nas danas koji razmišljamo kroz ovaj Križni put o svojoj ljudskoj spolnosti, vidjeti poražena. Đavao je otac laži i uvjerava nas da je dobro stupiti što ranije u spolni odnos, jer to svi čine. A onda kad je srce slomljeno, kad se dvoje ljudi više ne mogu ni pogledati, onda se on naslađuje našim razdorima, razvodima, međusobnim klevetanjima i omalovažavanjima. Riječima Pape: Postoje ljudi koji nastoje ismijati, ili čak poreći, ideju vjerne veze koja doživotno traje. Ti ljudi – možete biti sasvim sigurni – ne znaju što je ljubav.[3]

Nemoj pristati na prigovore ovoga svijeta, nemoj pristati na to da svoju vezu dovedeš u pitanje radi malo sebičnog užitka. Ljubav govori jezikom tijela. Kada se ulazi u spolni odnos prije braka, spolnost tada govori: „Predajem ti svoje tijelo, ali ne dajem ti sebe. Potpuno sam tvoj, potpuno sam tvoja, sve dok potpuno ne pripadnem nekome drugome.“ Tvoje tijelo tada govori laž, baš kao i otac laži – Sotona.

Da bi spolnost govorila iskrenim jezikom, da bi se ostvarilo potpuno predanje drugoj osobi, Bog je ustanovio brak u kojem se događa potpuno predanje duha, duše i tijela. Spolni odnos govori istinu samo u braku.

Sve ostalo je naš drugi pad. No ako smo i pali, moramo se osloniti na Njegovo milosrđe koje nas podiže, vraća nam radost spasenja i nadu koju nam oduzima grijeh. U Božjem milosrđu je naša snaga, naša obnova, naš novi početak.

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, daruj mi radost svoga spasenja;

P: da mogu na pravi način slijediti glas savjesti,

P: da mogu ustati kada padnem pod teretom križa,

P: da živim svoju spolnost u Božjoj istini.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Ako se sloboda ne koristi, ako je ljubav ne iskoristi, sloboda postaje nešto negativno i daje čovjeku osjećaj praznine i neispunjenosti.

Karol Wojtyla, Ljubav i odgovornost

I danas se obistinjuju Isusove riječi: „Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom“, no na jedan drugačiji način. Sve je više mladih koji odgađaju ulazak u brak, ostaju sami i u toj samoći često oplakuju i žale izgubljene trenutke u svom životu, vrijeme koje su potratili na krive stvari. Kako vrijeme odmiče, kao da postaju sve nesigurniji, nemirniji, ne nalaze svoje pravo ostvarenje, prožima ih jedna obeshrabrenost te misle da neće pronaći svog životnog partnera s kojim bi proveli život ili se boje odvažiti i krenuti u redovnički ili svećenički poziv. Svjesni su da ih Gospodin zove, ali zbog svoje prošlosti sami se Gospodinu ispričavaju da nisu dovoljno dobri, sveti, pobožni. Sve je više takvih slučajeva i u našim zajednicama. Ali baš u tim trenutcima treba krenuti za Gospodinom i još više se priljubiti i zaljubiti u Isusa. I djevojke i mladići. Ali i žene i majke, muževi i očevi, redovnici i redovnice, svećenici. Baš u ovoj postaji možemo uključiti sebe kako bismo imali udjela u Isusovoj muci, samoći i ostavljenosti te donositi plodove Njegove muke, smrti i uskrsnuća onima koji su daleko od istine. Tvoja samoća, usamljenost može postati plodna ako se još dublje povežeš s Isusom.

Postoje različita zvanja u našoj Crkvi. Neki su pozvani u brak, a neki u celibat. No postoji i skupina onih koji su kao laici odlučili živjeti u celibatu poput blaženog Ivana Merza, službenice Božje Marice Stanković i mnogih drugih. Oni su svjesno odlučili živjeti takvim načinom života. I ti to možeš. Biti Kristov – to treba biti tvoja najvažnija odluka. A kako ćeš ju ostvariti, na tebi je. Bitna je tvoja svjesna odluka za ono što želiš – slijediti Božju volju.

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, rasvijetli moj životni poziv;

P: da pronađem svoj životni put,

P: da slijedim uvijek i u svemu Božju volju,

P: da svoj život povjerim Božjoj providnosti.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Da bismo vidjeli Isusa, najprije moramo dopustiti da On pogleda nas.

Ivan Pavao II., Želimo vidjeti Isusa

Kad u konačnici podlegnemo iskušenjima, privlačnostima koje spolnost pred nas stavlja, a svjesno smo pristali na njih, savjest nam progovara: Kako se vratiti na pravi put? Kako vratiti čistoću srca?

Gospodin je pao po treći put da bi nas naučio kako su životni padovi dobri jer nas uče poniznosti, strpljivosti s nama samima. Poniženja su dobra. Možda to zvuči čudno, ali tek kada smo na dnu, možemo zavapiti Gospodinu. Psalmist kaže: „Iz tjeskobe, Jahvu ja zazvah.“

Tek kada te obuzme neka tjeskoba, tvoji vapaji postaju iskreniji, jači, želiš da te Gospodin čuje, da djeluje svojom milošću i da se zauzme za tebe. Tek kad postaneš svjestan snage grijeha i što ti je grijeh učinio, počinješ shvaćati da si potreban Spasitelja. Brate i sestro, potreban si Spasitelja. Bilo da si sam ili u vezi, potreban ti je netko tko će te podići iz tvoga grijeha, tko će ti ukazati na tvoje sebične interese, tvoju oholost, licemjerje, dvoličnost. Potrebni smo Isusa. Čovjek koji dođe do dna, koji upozna svoj vlastiti mrak, može zavapiti: „Trebam svjetlo!“ „Ja sam svjetlo svijeta“, kaže Isus. On je svjetlo u ovom urušenom svijetu punom laži i iskrivljenih shvaćanja. Zato svaki predbračni odnos stvara tamu u našim vezama; ne vidimo ono bitno, da je potrebna žrtva, odricanje, predanje, ne vidimo da je ljubav odluka koja se svaki dan treba izvršavati u malim stvarima. Zato sada treba ponovno ustati, treba krenuti hrabro i donijeti odluku, baš poput Isusa, da kreneš dalje.

Možemo zaključiti riječima svete Majke Terezije: „Đavao pokušava iskoristiti naše životne rane, a ponekad i naše vlastite pogreške, kako bi učinio da pomisliš kako je nemoguće da te Isus stvarno ljubi, da stvarno želi doprijeti do tebe. To je opasnost koja prijeti svima nama. I to je tako žalosno jer je potpuno suprotno od onoga što Isus stvarno želi, što ti želi reći. Ne samo da te ljubi, nego još više od toga, čezne za tobom. Nedostaješ mu kad nisi u blizini. Žeđa za tobom. Uvijek te ljubi, čak i kad misliš da ne zavrjeđuješ, kad nisi prihvaćen/a od drugih, kada ni sam/a sebe ne prihvaćaš. On je taj koji te uvijek prihvaća. Samo vjeruj da si mu dragocjen/a. Prinesi sva svoja trpljenja pred Njegove noge, i sve što trebaš jest otvoriti svoje srce kako bi bio ljubljen od Njega takav kakav jesi, da bi bila ljubljena od Njega takva kakva jesi. On će učiniti ostalo.“

Iz dubine, Jahve, vapijem tebi: Gospodine, čuj glas moj! Nek pazi uho tvoje na glas moga vapaj! (Ps 130, 1-2)

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, daruj mi milost da prihvatim sebe;

P: da prihvatim svoja poniženja, padove i neuspjehe,

P: da mogu druge tješiti i hrabriti kad je meni loše,

P: da mogu u zahvalnosti živjeti svoj život.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Svaka ljudska ljubav mora proći kroz nekakvu kušnju u kojoj će se tek očitovati njezina istinska vrijednost.

Karol Wojtyla, Ljubav i odgovornost

Živimo u kulturi koja želi ljudsko tijelo obeščastiti, svesti na predmet požude, sebičnog zadovoljstva, obezvređivanje žene i muškarca svodeći ih na životinjski instinkt. Snažna erotizacija društva uništava naš pogled i shvaćanje ljudskog tijela. Znao je to Ivan Pavao II. te prožet iskustvom mnogih mladih koji su mu se povjeravali u ispovijedi i razgovorima, progovara nam svojim katehezama o teologiji tijela. Naše tijelo govori o Bogu, kroz tijelo možemo spoznati kakav je Bog. Prije svega, tvoje tijelo je dar koji se otkriva u posebnom trenutku, dar koji se poklanja voljenoj osobi. Ali taj dar – tijelo poklanja se samo jednoj osobi, jer koja je vrijednost toga dara ako je već prije nekome bio darovan?

Tijelo također govori da smo usmjereni na zajedništvo koje se u potpunosti ostvaruje u braku, bilo između muža i žene ili pojedinca i Crkve. Pitamo se: Kako ja živim to zajedništvo? Kakav je moj pogled na spolnost, brak, obitelj i Crkvu? Ova postaja nas uči da kada ljubiš, ljubi dokraja. Daj se dokraja. Ništa ne ostavljaj za sebe. Jer tek dok umirem za druge služeći im, počinjem živjeti. Tada s Isusom mogu reći: „Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje.“

Isusa su skinuli, Njegovo tijelo je golo, poniženo, ali upravo ti ono govori kakav dar treba biti, kako trebaš shvatiti tijelo. Dati sebe kao dar, kao žrtvu koja uključuje predanje svojoj ženi, mužu, obitelji i Crkvi. Svatko u svome pozivu. Tijelo ti otkiva da se Bog daruje za nas ljude da bismo mi imali život, u izobilju. U ovoj postaji preispitajmo svoju ljubav. Kako ljubim? Polovično ili ću ljubiti potpuno, do kraja, čitavim svojim bićem – poput Isusa?

Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje (Mt 26,26)

Molitveni zaziv:

Svi: Duše Sveti, ispuni moje srce ljubavlju;

P: da mogu sebe darovati drugima,

P: da prihvatim žrtvu i odricanje,

P: da mogu nesebično ljubiti

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Ljubav je pobjednica jer moli.

Ivan Pavao II., Opća audijencija 8. listopada 1980.

Postoje trenutci kad si nemoćan, kad su ti ruke vezane, kada jednostavno moraš sve prepustiti Bogu. To su trenutci razočaranja, neuspjeha, povrijeđenosti koje su nastale u odnosima s drugim ljudima; bilo u nekoj vezi, braku, pozivu ili obitelji. Tada nastaju tragovi i rane, blokade u našim osjećajima koje nas ponekad priječe da budemo istinski slobodni. Kao da smo nepomični. Stalno se vraćaš u svoju prošlost. Želiš se osloboditi, krenuti dalje. Želiš da tvoja veza bude ozbiljna, da tvoj brak bude izgrađen na dobrim temeljima, da svoj poziv živiš istinski povezan s Gospodinom. Upravo je prihvaćanje vlastite prošlosti ključ koji nam otvara vrata budućnosti, vrata vječnosti. Prihvatiti svoje krive izbore, svoje padove zbog kojih sam danas možda nepomičan, baš poput Isusa na križu. U ovom trenutku prepuštam svoj život Božjoj providnosti, sve što imam i što jesam. U ovoj postaji zavoli svoj život, neka tvoje rane postanu blagoslov za druge ljude, baš poput Isusovih rana. Dopusti da te Bog učini oruđem svoje providnosti, da te šalje onima koji su prošli slična iskustva, padove, grijehe kako bi im navijestio Božju ljubav. Tvoje rane i padovi mogu postati blagoslov za druge. Na tebi je odluka. I ne zaboravi: Njegove (Isusove) nas rane iscijeliše. (Iz 53,6)

Molitveni zazivi:

Svi: Duše Sveti, budi moja snaga;

P: u trenutcima napuštenosti, samoće i tuge,

P: u trenutcima mojih neuspjeha, razočaranja i padova;

P: u trenutcima povrijeđenosti od bliskih osoba.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Ljubav između muškarca i žene ne može se graditi bez žrtve i samoodricanja.

Karol Wojtyla, Ljubav i odgovornost

Dragi mladi, muževi i žene, roditelji, svećenici i časne sestre, jeste li spremni umrijeti u svojim sebičnim ciljevima, vlastitim interesima, oholosti, egoizmu, tjelesnoj i duhovnoj pohlepi, požudi tijela i očiju?

Krenuti u vezu, biti u vezi, biti u braku ili živjeti duhovni poziv zahtijeva od tebe da u svemu tome umreš, jer samo tako ćeš naći život – u nesebičnom darivanju sebe, u potpunom predanju svoga života. Tu ćeš pronaći sebe i vidjeti plodove tog predanja.

Voliš li ti svoj život? Ako da, potrebno je prihvatiti žrtve, žrtvu hodanja u predbračnoj čistoći, žrtvu odricanja da bi osoba koju voliš duhovno rasla pored tebe. Ivan Krstitelj je rekao za Isusa: On treba da raste, a ja da se umanjujem. Upravo u tim riječima možemo naći poticaj za nesebičnost. Prihvati žrtvu u svojoj muževnosti i ženstvenosti, u onome što jesi. U konačnici, o tvome iskrenom predanju ovisi tvoj brak, tvoj poziv. Bez potpunog predanja nema plodova, nema djelotvorne ljubavi. Predaj Isusu svoj život, svoju vezu, svoj brak i svoj poziv baš u ovoj postaji. Predaj mu sve što imaš, što posjeduješ, što te čeka. Učini to po Mariji, Njegovoj preljubljenoj majci. Ona zna što Isus najviše želi od tebe. U Njegovoj smrti naša je pobjeda.

Zaista, zaista, kažem vam, ako pšenično zrno pavši na zemlju ne umre, ostaje samo, ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. (Iv 12,24-25)

Molitveni zazivi:

Svi: Duše Sveti, hvala Ti za moj život;

P: U trenutcima kada mi je najteže,

P: U trenutcima kada ne vidim rješenje za svoje probleme,

P: U trenutcima kad se trebam odricati da bi drugi spoznali Tebe.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Osoba koja ne odluči voljeti zauvijek, otkrit će da je teško doista voljeti i samo jedan dan.

Ivan Pavao II.

Josip iz Arimateje, Blažena Djevica Marija i drugi morali su zajedno surađivati da bi skinuli Isusa s križa. Ova postaja govori nam da svatko tko je duhovno mrtav, tko je bez života, treba zajednicu. Trebamo jedni druge kako bismo se pravilno oblikovali, izgradili. Zajednica nam može pomoći da bolje vidimo sebe, svoje mane, ali i svoje kvalitete. Pomaže nam da se bolje ostvarimo, pripremimo za životni poziv.

Ali isto tako, na ovoj postaji potrebno se sjetiti onih koji su zarobljeni raznim oblicima ovisnosti, droge, alkohola, pornografije i kocke. Potrebno se povezati kako bi radosni navještaj teologije tijela i otkupljene spolnosti došao do svake osobe.

Pozvan si, dragi brate i sestro, boriti se za one koji su duhovno mrtvi, koji su izgubili svoj smisao. Za onog prijatelja koji iskorištava djevojke, za djevojku koja traži emocionalnu sigurnost u želji da bude voljena hodanjem iz veze u vezu; za brak koji se raspada, za oca koji pije i maltretira svoju ženu i djecu, za majku koja zanemaruje svoju djecu, za svećenika koji se bori da ostane vjeran Kristu. Ujedinimo svoja srca pod Isusovim križem, zajedno s Marijom koja prima Njegovo mrtvo tijelo u svoje ruke.

Molitveni zazivi:

Svi: Duše Sveti, obnovi naše zajednice;

P: da budu mjesta uzajamne ljubavi i podrške,

P: da budu oaza milosrđa za sve u potrebi,

P: da budu istinsko svjedočanstvo Božje ljubavi.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Klanjamo Ti se, Kriste, i blagoslivljamo Te

jer si po svojem Svetom Križu otkupio svijet!

Što veći osjećaj odgovornosti imaš prema svome ljubljenome, to iskrenija ljubav je u pitanju.

Karol Wojtyla, Ljubav i odgovornost

Josip iz Arimateje polaže mrtvo tijelo Isusovo u svoj vlastiti grob. To je slika mog i tvog života. Kristova smrt mora biti u temelju života, inače će se urušiti kada dođu nevolje, problemi u vezi, braku, u tvom pozivu. Pitanje koje si moram postaviti u ovoj postaji glasi: Jesam li položio Kristovu smrt u temelj svoga postojanja? Kako da to uopće učinim?

Izgraditi svoj život na Kristovoj smrti znači nešto mnogo više nego izgraditi se slijedeći Njegov primjer. Izgraditi svoju vezu, brak ili poziv znači osloniti se na Krista, uroniti u dublju molitvu, prihvatiti žrtvu posta i odricanja za svoju djevojku/mladića, ženu/muža, svoju Crkvu; tražiti svjetlo Njegove riječi čitanjem Biblije, hraniti se Njegovim tijelom u euharistiji, slomiti svoje srce iskrenim kajanjem u sakramentu ispovijedi.

Imati čisto srce traži redoviti rad na sebi. Ali samo Bog daje čisto srce, samo ti ga On može nanovo darovati. Psalmist kaže: Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postajan obnovi u meni. Imati čisto srce je dar, milost i blagoslov. Valja gledati u svakom čovjeku, u svakoj osobi Isusa, prepoznati ga u slomljenim srcima, brakovima koji se ruše, pozivima koji su u opasnosti. Čovjek čista srca je čovjek molitve, duboko ukorijenjen u Gospodinu i povezan s Duhom Svetim. Takav čovjek ne miruje, nego uvijek zagovara one koji su u potrebi. Staviti Isusa u temelj svoga postojanja – početak je puta prema svetosti.

Budite sveti jer sam ja svet! (1 Pt 1,16)

Molitveni zazivi:

Svi: Duše Sveti, posveti nas:

P: u odnosu prema drugima,

P: u našim svakodnevnim obvezama,

P: u zajedništvu sa svetom Crkvom.

Smiluj nam se, Gospodine! – Smiluj nam se!

Isus je Uskrsnuo! On je živ! Snaga Isusa uskrsnuloga djeluje i ostvaruje se kroz euharistiju. U njoj je naša snaga, pobjeda, utjeha, ali i sva istina o nama samima. U njoj se Bog daje za nas. Križni put nas je doveo do točke uskrsnuća, promjene života koja se događa kroz euharistiju koja je izvor i vrhunac svake naše molitve, pobožnosti i čitavog našeg kršćanskog života.

Stoga, zahvaljujemo Ti, Trojedina Vječna Ljubavi, Oče, Sine i Duše Sveti na svakoj udijeljenoj milosti, spoznaji, nadahnuću i poticaju koje si nam udijelio ovim Križnim putem. Udijeli nam milost da možemo svoj kršćanski poziv živjeti dostojno Tvoje Slave i tako prispjeti gledanju Tvoga lica u vječnosti zajedno s Majkom Marijom i svim svetima Tvojim. Amen.

Hvaljen budi Isus Krist, raspeti naš Otkupitelj, i Njegova, pod križem žalosna, Majka Marija.

[1] Karol Wojtyla, Put do Krista

[2] Ivan Pavao II., Mulieris Dignitatem

[3] Ivan Pavao II., Ljubav u obitelji