“Požuda tijela ne ostaje ograničena na nesređenu putenost; njezine su posljedice i komotnost, nedostatan polet koji vodi na lakši, ugodniji put, put koji je naizgled kraći, a to sve i uz cijenu popuštanja u vjernosti prema Bogu. […]

Drugi neprijatelj […] jest pohlepa očiju – kao ponor duboka požuda po kojoj cijenimo samo ono što možemo opipati. […]

Zamagljuju se oči duše, razum se osjeća sposobnim sam sve shvatiti, ne osvrćući se na Boga. To je suptilno iskušenje koje se poziva na dostojanstvo uma koji je Bog, naš Otac, dao čovjeku da ga upozna i ljubi u slobodi. Gonjen tim iskušenjem, čovjekov um smatra sebe središtem univerzuma; on se još jednom opija na onom: postat ćete kao bogovi (Post 3,5), i time što je sam u sebe zaljubljen, okreće svoja leđa ljubavi prema Bogu.

Na tom putu lako možemo pasti u ruke trećega neprijatelja, superbia vitae. Tu se ne radi samo o prolaznim mislima častohleplja ili samozaljubljenosti: to je stanje posvemašnje umišljenosti. Ne zavaravajmo se: to je najveće zlo i početak svih zabluda.

Budući da Gospodin ide prema nama, moramo se na to pripraviti. Kad dođe Božić, Gospodin nas treba zateći u iščekivanju i s dušom pripravnom da ga primi. Takve nas treba naći i u konačnom susretu s njim. Putu našega života moramo poravnati pravac, usmjeriti ga prema Bogu, koji dolazi k nama. Sve postojanje čovjeka trajna je priprava za susret s Bogom, koji je sve bliži. Međutim, u Došašću, Crkva nam pomaže da na poseban način pitamo: »Pokaži mi, Gospodine, svoje putove, nauči me svojim stazama! Istinom me svojom vodi i pouči me, jer ti si Bog, moj Spasitelj.”

Za ovaj susret pripravljamo se sakramentom pokore. Nekoliko dana pred Božić 1980. Ivan Pavao II. susreo se u jednoj rimskoj župi s više od dvije tisuće djece. Počeo je katehezu: “Kako se pripravljate za Božić?” “Molitvom”, odgovaraju djeca. “Dobro, molitvom”, kaže Papa, “ali i ispovijeđu. Treba se ispovjediti da biste pristupili pričesti. Hoćete li to učiniti?” A djeca još jače uglas odgovaraju: “Hoćemo!” “Da, treba to napraviti”, kaže im Ivan Pavao II., pa tihim glasom dodaje: “I Papa će se ispovjediti da bi dostojno primio Dijete Isusa.”

To ćemo učiniti i mi u tjednima prije svete noći, svaki put s više ljubavi i više skrušenosti da bismo ovaj sakrament Božje milosti mogli primiti sa što većom raspoloživosti što proizlazi iz sve dubljeg ispitivanja naše duše.

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak I. (Došašće – Božićno vrijeme – Bogojavljenje)