Foto: Kristijan Aesov/Unsplash

Jednom sam, tijekom stažiranja na psihijatrijskome odjelu, upitao svojega mentora što bih trebao učiniti kada tijekom psihoterapeutskoga tretmana nastupi dulja stanka ili kada svi zašute. Odgovorio mi je navevši riječi uglednoga psihoanalitičara: “Slušaj tu tišinu.”

Ovaj nam savjet može pomoći i u našemu duhovnom životu. Sjetite se proroka Ilije na brdu Horeb koji Boga nije čuo ni u snažnoj oluji, ni u potresu, ni u ognju, već u šapatu blaga lahora (1 Kr 19,12–13). Ali u ovomu našem bučnom i grozničavom svijetu mi nismo naviknuti biti u tišini i osluškivati što nam Bog poručuje kroz tišinu. Jedan drugi mentor volio se našaliti govoreći da je dobio “poremećaj nedostatka pažnje prouzročen njegovim zvanjem”. Mahniti tempo suvremenoga načina života i rada iscrpljuje mnoge od nas, što opet dovodi do nutarnjega nemira i izvanjskoga nereda. Utišavanje sebe kako bismo bili sposobni za molitvu od ključne je važnosti ne samo za našu svetost već i za naše zdravlje.

Jedna od jednostavnih metoda koja nam može pomoći da sebe utišamo sastoji se u tome da usporimo disanje udisanjem zraka kroz nos i izdisanjem kroz usta. Pri tome možemo čak pokušati zamisliti da udišemo Gospodinovu ljubav i milost, a izdišemo sve zlo i tugu koju osjećamo. Možemo se, jednako tako, poslužiti drevnom praksom “Molitve srca” koja je do nas došla preko pustinjskih otaca, a razvila se osobito u istočnomu kršćanstvu, ponavljajući tiho ili u sebi: “Gospodine, Isuse Kriste, Sine Božji, smiluj se meni grešniku.” Ovi duhovni učitelji vele da je u ovoj rečenici sadržano cijelo evanđelje. Možemo je čak spojiti s tehnikom disanja: dok udišemo, izgovarajmo: “Gospodine, Isuse Kriste, Sine Božji”, a dok izdišemo, izgovarajmo: “smiluj se meni grešniku.”

Važan aspekt postizanja nutarnje tišine jest da s vremena na vrijeme isključimo tehnološke naprave na koje smo prikopčani i koje su se namnožile tijekom proteklih godina. Kada liječnik savjetuje ovisniku o nikotinu ili alkoholu da prestane pušiti, odnosno da se kloni alkohola, obično čujemo odgovor: “Nema problema. Mogu prestati kad god zaželim!” Naravno. Nema nikakve sumnje. Baš kao što liječnik može savjetovati pušaču da prestane pušiti 24 sata, upućujem isti izazov čitateljima koji su postali ovisnici o svojemu BlackBerryju ili iPhoneu, onima koji trate vrijeme na Facebooku, e-mailu ili drugim tehnološkim kradljivcima vremena: nemojte ih koristiti jedan dan u tjednu. Uzmite jednodnevni odmor od e-maila. Oslobodite se barem nekoliko sati dnevno tih stvari koje vam odvlače pažnju i usredotočite je samo na Božju blizinu.

Sv. Augustin proslavio se rečenicom: “Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi.” To bi, čak doslovce, značilo da je naše srce – i ne samo ono, nego cijelo naše tijelo – nemirno, tjeskobno, hipertenzivno i izloženo neprekidnim stresovima, sve dok ne otpočine u Gospodinu. Molitva nam pomaže na naravnoj razini jer ublažuje našu tjeskobnost i čini naše raspoloženje manje hirovitim i nestalnim. Molitva nam je neophodna i na nadnaravnoj razini: ona je kisik za našu dušu. Sv. Terezija Avilska jednom je rekla da raj ne će uživati onaj tko ne moli barem deset minuta dnevno. Bez ovih svakodnevnih prijateljskih razgovora s Bogom, bez vremena koje posvećujemo promatranju onoga koga ljubimo, ne možemo osjećati njegovu blizinu tijekom naše svakodnevne zaokupljenosti poslom. Provedite svakoga dana neko vrijeme s Isusom, pred presvetim sakramentom kada vam je to moguće, u molitvi. Molitva je doista blagotvoran lijek.

Uz prakticiranje misaone (nutarnje) molitve katolička nam tradicija nudi bogatu baštinu usmenih molitava: od slavlja svete mise, preko liturgije časova i molitava povezanih uz euharistijsko klanjanje, do oblika privatnih pobožnosti poput Gospine krunice ili krunice Božanskoga milosrđa. Tradicionalne usmene molitve posebno su blagotvorne i ne bismo ih smjeli zanemariti. Čak ni osobe uznapredovale u misaonoj molitvi ne zapostavljaju usmenu molitvu.

Ove molitve posebno su blagotvorne u trenutcima tjeskobe – primjerice kada smo u depresivnu stanju – kada nam je gotovo nemoguće usredotočiti pažnju na bilo što osim na naše mučno stanje. Ljudi u stanju teške depresije često ne uspijevaju prakticirati misaonu molitvu. U takvim slučajevima usmena molitva pokazuje se posebno blagotvornom; na taj način omogućujemo razboritim i svetim ljudima iz davne prošlosti da nam udijele riječi molitve u našim tjeskobnim trenutcima. Takve općepoznate molitve pronaći ćemo u brojnim katoličkim molitvenicima, a jednu od tih molitvi možete pronaći ovdje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Pobijedite depresiju snagom vjere” Johna Cihaka i Aarona Kheriatyja. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net