Moj instinkt gniježđenja u punoj je snazi, a kuća i moj kalendar prepuni su priprema za Božić. Usred svega toga, Bezgrešno začeće podsjeća me da svo to čišćenje, pečenje kolača i kupovina trebaju odražavati nešto još veće što se događa u mojoj nutrini: pripreme za Kristov dolazak u moje srce.

Kada na svetkovinu Bezgrešnoga začeća susrećemo Mariju, ona je već bezgrešna, već okrunjena u slavi. Mi njezinu čistoću uzimamo zdravo za gotovo – na kraju krajeva, ona je Majka Božja! No promislite na trenutak o tome što je bilo potrebno da se sveti Bog nastani u jednome ljudskome biću, i da se i sam pojavi u ljudskome tijelu:

Naši su praroditelji hodili s Bogom u Edenskome vrtu, ali to tako prirodno zajedništvo završilo je s čovjekovim Padom. Vatreni mačevi zapriječili su im put do stabla života, i od tada nijedna osoba nije više mogla Bogu prići bez pripreme.

„Izuj obuću s nogu!”, Bog je rekao Mojsiju iz gorućega grma (Izl 3,5).

Gospodin je s planine Sinaja zapovjedio:

»Siđi pa se opet popni zajedno s Aronom«, odgovori mu Jahve. »Ali neka svećenici i narod ne navaljuju da se popnu prema Jahvi da ne izginu.« (Izl 19,24)

Njegova je slava tamo bila „kao vatra koja sažiže”. (Izl 24,17)

Prikladna priprava

Što god je okaljano grijehom, izgara u prisutnosti Boga Presvetoga. Možda je to jedini razlog što je Kovčeg saveza, gdje je počivala Božja prisutnost, bio obložen zlatom, a prijestolje milosrđa i kerubini što su se nad njime nadvijali bili su iskovani od čistoga zlata. Prolazeći kroz vatru, zlato se pročišćava, a ne izgara.

Zato ne iznenađuje to što je Bog, kada je došlo vrijeme da se pojavi u ljudskome tijelu, pripremio svetu posudu. Poput gorućega grma iz kojega je Bog govorio Mojsiju, Marija je držala Boga u sebi, a nije sagorjela. (Zato umjetnici stoljećima prikazuju Mariju kako drži Isusa, okruženu svetim plamenom.) Nije to Marija mogla zbog svoje urođene svetosti, nego zbog svetosti koju je zadobila po unaprijed primljenoj milosti. Unaprijed primjenjujući zasluge Kristove smrti na nju, Bog se pobrinuo da Marija bude začeta bez ljage istočnoga grijeha. Bila je uistinu „milosti puna” – od samoga početka imala je ono što je bilo potrebno da bi bila u Božjoj prisutnosti.

Ako se Marija morala pripremati kako bi primila Dijete Isusa u svoju utrobu, koliko bismo se onda više mi morali pripremati kako bismo ga primili u svoje srce?

Jučer smo čuli riječi iz knjige proroka Izaije (Iz 40,3) i riječi svetoga Ivana Krstitelja (Lk 3,4): „Pripravite put Gospodinu!” „Pokajte se!” Marija nam pokazuje kako i mi, unatoč svojoj slabosti, možemo primiti Boga. Prikladno se pripravimo za Njegov dolazak nama.

Izvor: Ascension Press | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.