*U subotu, 23. rujna, održano je euharistijsko slavlje u bazilici Sv. Antuna Padovanskoga u Zagrebu, povodom 17. obljetnice smrti o. Celestina Tomića. Potaknuti obljetnicom ponovno objavljujemo ovaj njegov tekst.

Isus tumači prispodobu o sijaču: “Svakome koji sluša Riječ o Kraljevstvu, a ne razumije, dolazi Zli (Mk: Sotona) te otima što mu je u srcu posijano. To je onaj uz put zasijan.” (Mt 13, 19 i paral.)

Tumačeći prispodobu o kukolju Isus govori: “Sijač dobrog sjemena je Sin čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji posija jest đavao.” (Mt 13, 37-39)

I nastavlja: “Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.” (Mt 13, 40-43)

Značajno je Isusovo tumačenje o opsjednuću: “A kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći spokoja, ali ne nalazi! Tada rekne: ‘Vratit ću se u kuću odakle iziđoh.’ I došavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem.” (Mt 12, 43-45)

Isus simboličkim jezikom govori, ali otkriva jezivu stvarnost ponovna pada u šape đavlu. Ovaj je bez nade, luta okolo da nađe pokoja. Borbe i pobjede za njega znače i neku razonodu. Može se nastaniti u neko mjesto koje je različito od pakla, ali koje on svojom prisutnošću čini paklom.

Đavao, izgnan, može se vratiti s jačom snagom “sa sedam drugih duhova”. Kod opsjednutoga Gerazenca njegovo je ime “legija”, ima ih mnogo (Mk 5,9 sl.).

Sotona može opsjesti i jednu zajednicu, čak jedan naraštaj. Isus govori o “naraštaju opakom i preljubničkom” (Mt 12, 39; 16, 4…).

Isusova pouka u Ivanovu evanđelju

Evanđelist Ivan ne donosi ni jedan slučaj izgona đavla, ali zato donosi kompletniju istinu o Sotoni i na taj način dopunja sinoptike. Uzimamo ovdje Ivanovo djelo (opus): Iv; 1 Iv, 2 Iv, 3 Iv; Otk.

Već imena kazuju nešto: Duh tame dolazi 36 puta (u Evanđelju ga susrećemo 14 puta, u 1 Iv 7 puta i u Otk 15 puta); đavao 10 puta (triput u Iv), Sotona 8 puta (u Iv 13,27); demon (daimonion) 9 put (7 puta u Iv); Zli 6 puta (u Iv 17, 15); Knez ovoga svijeta triput u Evanđelju.

Ivan razlikuje “djevu Božju” (Iv 1,12; često u 1 Iv), koji su rođeni “odozgor” (3,7), “od Boga” (8,47; 1 Iv 3,10, 1.3.4.7; 5, 18 sl.), od Oca (1 Iv 2,6), od Duha (1 Iv 3,3) i “djeca đavolska” (1 Iv 3,10). Ivan za “djecu đavolsku” ne kaže da su rođeni od đavla, jer đavao ne može dati život nego samo smrt.

Ivan daje siguran znak razlikovanja: “Tko čini grijeh, od đavla je jer đavao griješi od početka…Tko god je rođen od Boga, ne čini grijeha jer njegovo sjeme ostaje u njemu; ne može griješiti jer je rođen od Boga. Po ovom se raspoznaju djeca Božja i djeca đavolska: tko god ne čini pravde i tko ne ljubi brata, nije od Boga.” (Iv 3, 8-10)

U sinagogi u Kafarnaumu, u raspri s farizejima, Isus im reče: “Vama je otac đavao, i hoće vam se vršiti prohtjeve oca svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka.” (Iv 8, 44) I zato čine “djela oca svojega” (Iv 8,41) kada ga žele ubiti.

Mi smo stvoreni i ponovno rođeni od Oca i Duha Svetoga na sliku i priliku “Sina Božjega”. Đavao one koje uhvati u svoje djelo, čini na svoju sliku, koja nije drugo nego laž i kaos, jer je “otac laži”, “čovjekoubojica od početka” (Iv 8, 44), potiče na ubojstva (1 Iv 3, 15) i zavjeru protiv samoga Gospodina (Iv 7, 19 sl.; 8, 37. 40; 11, 33).

Ivanovo evanđelje stalno suprotstavlja: život-smrt, istinu-laž, svjetlo-tamu, gore-dolje. Gore je nebo, Otac i Duh Sveti koji rađa odozgor (Iv 3,30). Dolje su svijet sa svojim kobnim požudama i pakao. Ta suprotnost između Dobra i Zla evanđelist snažno izriče u suprotnosti između Ljubavi i Mržnje. Za Ivana “Bog je ljubav” (1 Iv 4, 8.16) i dariva nam ljubav što je njegov Život, njegovo Biće (Iv 17, 26). Ljubiti – agapein – dolazi 35 puta u Evanđelju Ivanovu i 23 puta u Ivanovim poslanicama. Ljubav – agape – dolazi 7 puta u evanđelju, a 21 put u Ivanovim poslanicama. Po Ivanu, Ljubav se suprotstavlja mržnji, izvorištu laži, mraka, smrti. “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas.” (Iv 15, 18)

Ivan naglašava da smo mi “od Boga” (12 puta), a samo jednom “od đavla”, da označi njegov utjecaj kao prijetnju koju moramo dobro uočiti.

Sotona nije zanemariv protivnik. Isus mu priznaje njegovu moć dok ga naziva “knezom ovoga svijeta”. Ali on nema vlasti nad Isusom. Na Posljednjoj večeri Isus govori: “Dolazi knez ovoga svijeta. Protiv mene ne može on ništa.” (Iv 14,30) Njegova je samo prividna pobjeda. Pred svojom mukom Isus ističe: “Sada je sud ovomu svijetu, sada će knez ovoga svijeta biti izbačen. A ja kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi.” (Iv 12, 31-32)

Taj sud će izvesti Duh Sveti, Branitelj. Kada on dođe: “Dokazat će da je svijet u bludnji – glede grijeha, glede pravednosti, i glede osude: glede grijeha – da ne vjeruju u mene; glede pravednosti – da odlazim k Ocu i više me ne vidite; glede osude – da je knez ovoga svijeta osuđen.” (Iv 16, 8-11) I Isus može reći: “Pobijedio sam svijet!” (Iv 14,30)

Isusova borba s “knezom ovoga svijeta” bila je strašna. Za protivnike Isusove bila je sumnjiva. Za njih je i sam Isus “demon”. Protivnici će mu reći: “Đavla imaš!” (Iv 7,20) “Ne kažemo li pravo da si Samarijanac i da imaš đavla?” Isus mirno odvrati: “Ja nemam đavla nego častim svoga Oca, a vi me obeščašćujete.” (8,49) Dobrome Pastiru rekoše: “Đavla ima pa mahnita! Što ga slušate?” (Iv 10, 19)

Teške su te uvrede, laži, klevete protiv Gospodina, koji je došao da svijet spasi od đavla, sotone, demona i da uspostavi kraljevstvo Oca svoga, kraljevstvo istine i pravde, ljubavi i mira. Isus neće ipak klonuti. On će ostvariti konačnu pobjedu. I tu će pobjedu nastaviti ostvarivati Crkva tijekom vjekova.

Isus moli za učenike Oca svoga: “Ne molim te da ih uzmeš od svijeta, nego da ih očuvaš od Zloga.” (Iv 17,15) Iako je “svijet u vlasti Zloga”, Isus je pobijedio već i svijet, Zloga, “čovjekoubojicu” od početka, sotonu. Međutim, sotona i dalje vodi rat s “onima što čuvaju Božje zapovijedi i drže svjedočanstvo Isusovo” (Otk 12,17)

Isus upozorava na “Neprijatelja”, na “Ubojicu” čovjeka. Borba duhovna se nastavlja u Crkvi do svršetka svijeta, krvava i teška, ali Crkva je sigurna u konačnu pobjedu. Traži se poniznost, Kristova milost i svjetlo Duha Svetoga da uočimo neprijatelja i pobijedimo te ustrajnost i vjera u Isusovo obećanje.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Celestina Tomića “Vjera i postojanje Sotone”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.