Prije svega, demoni nas napastuju razbuktavajući naše sebične strasti za lažnim bogovima, stavljajući ispred naše mašte lažne privide sreće koju bismo navodno zadobili klanjajući se i služeći samima sebi ili nečemu manjem od nas, što je u ovomu svijetu. Osnovna je napast neposlušnost prvoj i najvećoj zapovijedi: ljubiti Boga svim svojim srcem.

Ova se napast može pokazati na tri načina  koji odgovaraju “svijetu, tijelu i đavlu”, trima tradicionalnim izvorima napasti:

  1. “Svijet” označava pohlepu za ovozemaljskim stvarima kao što su novac, slava i moć.
  2. “Tijelo” označava palu ljudsku narav te požudu (tjelesnu ili duhovnu) za sebičnim zadovoljavanjem vlastitih strasti, bilo seksualnih, bilo nekih drugih.
  3. “Đavao” označava grijehe koji proizlaze iz Sotonina otpada: duhovni grijesi, osobito oholost (igrati se Boga), kao i zavist, ljubomora i ogorčenost.

Druga je Sotonina strategija da nas pokušava zbuniti, prigušiti naše svjetlo, na primjer, uvjeravajući nas da je istina promjenjiva, “nijansirana”, da nije jasna i jednostavna i sigurna i nepromjenjiva i očita; uvjerava nas da je Božja objava poput nejasne slagalice za teologe, a ne sjajna svjetiljka za putnike.

Zatim, nakon što smo vlastiti razum stavili na prvo mjesto, a Božji na drugo, Sotona nas uvjerava o “budalastu” načelu da je grijeh zabavan i da je malo zla dobro za nas.

Dva glavna dijela ove sotonske strategije – razbuktavanje sebičnih strasti (bioloških ili psiholoških) te prigušivanje svjetla razuma – međusobno se nadopunjuju. Strast pomućuje razum, a pomućeni razum ne uspijeva rasvijetliti strast.

Je li sav “duhovni boj” nadnaravnoga karaktera? Jesu li demoni naši jedini neprijatelji?

Ne. Duhovni je boj borba između dobra i zla u svim oblicima. Bojište su ljudske duše. Kao što kaže Solženjicin, crta koja razdvaja dobro i zlo ne prolazi između naroda ili stranaka ili fizičkih vojnih snaga, nego točno po sredini svake ljudske duše.

Ne dolazi svako zlo izravno od demona, nije svako zlo nadnaravne prirode. Većina je naravnoga karaktera i dolazi od svijeta ili od tijela. Ali čak i ovim izvorima zla upravlja đavao, ili ih on koristi, ili je pak napravio “koreografiju”. Naše naravne bitke okružene su nadnaravnim bojem.

Okruženi smo dvjema nevidljivim vojskama, a vojska odanih anđela veća je i snažnija od vojske pobunjenih anđela. Očajnički se trebamo vratiti ovakvu pogledu na svijet – prije svega jer je jednostavno istinita i jer je prisutna među nama. Taj pogled uključuje dvije ključne istine: prvo, “loša vijest” je da “nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava i Vlasti”; drugo, “radosna vijest” da je Bog nemjerljivo snažniji od zla. Trebamo moliti, poput Elizeja, da nam Bog otvori oči kako bismo vidjeli što je zbilja prisutno oko nas. Dok čitam ovaj ulomak, uvijek se naježim:

Tada kralj posla onamo konje, kola i jake čete. Oni stigoše noću i opkoliše grad. Ujutro, ustavši, čovjek Božji iziđe [Elizej], a to oko grada stoji vojska s konjima i kolima! Njegov mu momak reče: “Ah, gospodaru moj, što nam je činiti?” A on odgovori: “Ne boj se jer ih ima više s nama nego s njima.” I Elizej se pomoli ovako: “Jahve, otvori mu oči da vidi!” I Jahve otvori oči momku i on vidje: gora oko Elizeja sva prekrivena ognjenim kolima i konjima! (2 Kr 6,14–17).

Oni su tu. Bog nije stavio nikakvu viziju u mladićeve oči; jednostavno mu je otvorio oči kako bi mogao vidjeti ono što je ondje bilo prisutno. Dok gledamo kako sile tame sve više dolaze na našu zemlju poput oblaka, isto tako trebamo vidjeti Božju vatrenu anđeosku vojsku kako ih okružuje tako da se možemo boriti s pouzdanjem – i odnijeti pobjedu.

Što mogu učiniti da pripomognem u ovomu duhovnom ratu?

1. Budi svjestan da smo u tomu ratu. I vjeruj u to.
2. Koristi oružja koja nam je Bog providio. Sveto ih pismo naziva svom opremom Božjom te ih navodi u Poslanici Efežanima (6,10–18).
3. Moli svakodnevno.

Kako mi obični ljudi možemo primiti nadnaravnu pomoć za borbu protiv nadnaravnih neprijatelja? Kako bismo trebali moliti?

1. Moli se svojemu anđelu čuvaru molitvom koju je svako dijete rano naučilo:

Anđele čuvaru mili, svojom snagom me zakrili. Prema Božjem obećanju čuvaj mene noću, danju.
Osobito pak me brani
da mi dušu grijeh ne rani. A kad s ovog svijeta pođem, sretno da u nebo dođem,
da se ondje s tobom mogu vijekom klanjat’ dragom Bogu.

2. Moli se svetomu Mihaelu arkanđelu molitvom koju je primio papa Lav XIII. kada je, krajem devetnaestoga stoljeća, imao proročku viziju nadolazećega stoljeća tuge i rata. U ovoj viziji Bog je dao đavlu da izabere jedno stoljeće u kojemu želi najviše naškoditi i on je odabrao dvadeseto stoljeće. Stoga je Papa primio ratničku molitvu za cijelu Crkvu u nadolazećemu stoljeću:

Sveti Mihaele arkanđele, Vojvodo nebeske vojske,
brani nas u boju i budi nam zaklon
protiv pakosti i zasjedama đavlovim.
Bože, ponizno te molimo, svojom božanskom snagom, po sv. Mihaelu arkanđelu,
protjeraj u pakao
koji svijetom obilaze na propast duša. Amen.

3. Moli se Mariji, drugoj Evi, Djevici koja je pobijedila zmiju koja je zavela prvu Evu (Post 3,15). Pobijedila je tu zmiju prije dvije tisuće godina (Otk 12) i ponovno u Meksiku 1519., i opet u Njemačkoj 1945., i opet u Rusiji 1989., te može isto učiniti u državi koju pobožni muslimani nazivaju “velikom Sotonom”, civilizacija koja prolijeva ljudsku krv milijuna nevinih žrtava svake godine, u proždrljiva Molekova usta. Samo Kraljica anđela i njezina nebeska vojska mogu poraziti toga zlog anđela smrti i promijeniti našu kulturu iz “kulture smrti” u kulturu života, svjetla i ljubavi.

4. Moli se Gospodinu svega stvorenja da dovrši posao koji je trenutačno u tijeku kao nastavak Dana D invazije prije dvije tisuće godina na teritorij ovoga svijeta koji je neprijatelj okupirao. Dobra je vijest da je zakoniti Zapovjednik došao, u skrovitosti, te je još prisutan, nevidljivo, u svojoj Crkvi, u dušama svojih vjernih te u euharistiji, a potpuno će se otkriti i pokazati se u svoj svojoj slavi te poraziti đavla jednom zauvijek da više ne će moći ustati – u svoje vrijeme, na kraju vremena.
Do tada, dao nam je ratne zapovijedi. Nemojmo spavati dok smo na straži. Noć poodmače, dan se približi.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Anđeli i demoni” Petera Kreefta. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, gdje je možete i prelistati.