Mistična viđenja blažene Ane Katarine Emmerick o smrti svetog Josipa izazvala su zanimanje mnogih ljudi. Zbog njezine tvrdnje da je tijelo svetog Josipa stavljeno u grobnicu mnogi su se zapitali postoji li još ta grobnica. Postoji velika vjerojatnost da tijelo svetog Josipa jest bilo položeno u grobnicu, ali do danas nismo saznali ništa o mjestu te grobnice. Nitko tijekom cijeloga kršćanstva nije nikada ustvrdio da zna gdje je tijelo svetog Josipa pokopano. Nije li to čudesno? Znamo gdje su grobovi drevnih patrijarha – Abrahama, Izaka i Jakova – jer su potanko opisani u Starom zavjetu, ali nemamo pojma o tome gdje je grob svetog Josipa.

Ako je tijelo svetog Josipa u nekoj grobnici, možemo biti prilično sigurni da se nije raspalo, zar ne? Tako je mislila blažena Ana Katarina Emmerick i dala jednu zanimljivu misao o tome, rekavši:

Samo je nekoliko ljudi išlo za kovčegom [svetog Josipa] s Isusom i Marijom, ali sam vidjela da su ga pratili anđeli i da je bio okružen svjetlom. Kasnije su kršćani Josipove posmrtne ostatke prenijeli u Betlehem i pokopali. Mislim da ga još uvijek vidim kako ondje leži neraspadnuto.1

Hmmm… zanimljivo. Tvrdnja blažene Ane Katarine da bi tijelo svetog Josipa moglo biti neraspadnuto negdje u grobnici na zemlji navela je mnoge ljude na nagađanje da će njegovo neraspadnuto tijelo jednoga dana biti pronađeno i da će, kad bude pronađeno, donijeti veliku radost Crkvi. Možete li to zamisliti? Kakav bi to radostan dan bio! Ipak, koliko god bi taj događaj bio prekrasan, postoji vrlo dobar razlog zbog kojega ne znamo gdje je grob svetog Josipa. Postoji veća vjerojatnost da tijelo svetog Josipa ne leži neraspadnuto u nekoj grobnici na zemlji. Veća je vjerojatnost da je njegovo tijelo na Nebu s Isusom i Marijom.

Mnogi sveci vjeruju da je sveti Josip uznesen na Nebo na način sličan Uznesenju Blažene Djevice Marije. To je vrlo logično, ako razmislimo. Na zemlji nema nikakvih relikvija Marijina tijela (imamo samo komadiće njezina vela, pojasa i drugih dijelova odjeće) zato što je uznesena ne Nebo, tijelom i dušom. Slično tome, na zemlji nema nikakvih tjelesnih relikvija svetog Josipa (imamo samo komadiće njegove odjeće i nekih predmeta povezanih s njim, primjerice, njegov štap) zato što je i on najvjerojatnije uznesen na Nebo, tijelom i dušom. Ako je Isus uznio na Nebo tijelo svoje majke, zašto ne bi jednako učinio i sa svojim ljubljenim ocem? Koji bi sin, kad bi imao Božanske moći, uznio na Nebo svoju majku, a očevo tijelo ostavio u grobu?

Sveti Bernardin Sijenski podupirao je vjerovanje u uznesenje svetog Josipa na Nebo. Jasno je istaknuo da to vjerovanje ne može imati snagu doktrine (barem ne u vrijeme svetog Bernardina), ali je priznao da je u redu što vjernici njegova doba u to pobožno vjeruju. Napisao je:

Možemo pobožno vjerovati, ali ne tvrditi, da je presveti Sin Božji okrunio svoga poočima jednakim povlasticama kakve je dao svojoj majci, da je, kao što je nju uznio na Nebo tijelom i u slavi duše, tako i onoga dana kad je on [Isus] uskrsnuo, sa sobom uznio Josipa u slavi Uskrsnuća.2

Nekoliko stoljeća poslije smrti svetog Bernardina, sv. Franjo Saleški podignuo je to pobožno vjerovanje u uznesenje svetog Josipa na višu razinu. Njegova izjava o toj temi vjerojatno je u povijesti najsmionija izjava nekog sveca o uznesenju svetog Josipa na Nebo. Rekao je:

Ne možemo nikada ni na trenutak sumnjati da ovaj veliki svetac ima velik utjecaj u Nebu kod Onoga koji ga je onamo uznio tijelom i dušom, što je najvjerojatnija činjenica zato što nemamo nijednu relikviju toga tijela ovdje na zemlji! Doista, meni se čini da nitko ne može sumnjati u istinitost ovih riječi, jer, kako bi onaj tko je svetom Josipu bio tako poslušan cijeloga života mogao odbiti tu milost?3

Sveti Franjo Saleški tu je svoju misao proširio pa je rekao i ovo:

Ako je istina, kao što smo obvezni vjerovati, da će, po kreposti Presvetoga Oltarskog Sakramenta koji primamo, naše tijelo ponovno oživjeti na dan suda (Iv 6,55), kako možemo sumnjati da je Gospodin uznio na Nebo, tijelom i dušom, slavnoga svetog Josipa? Jer, on je tako često imao čast i milost nositi ga na svojim blagoslovljenim rukama, onim rukama na kojima je Gospodin toliko uživao.4

U moderna vremena jedan je sv. papa, Ivan XXIII., izjavio da je sveti Josip uznesen tijelom na nebo. U propovijedi od 26. svibnja 1960., na svetkovinu Uzašašća, rekao je:

Ono [Isusovo Uzašašće] se podudara i s uzašašćem onih iz Staroga zavjeta koji su bili najbliži Isusu. Navodimo dvojicu koji su mu bili najintimniji u životu Ivana Krstitelja, preteču, i Josipa iz Nazareta, njegova poočima i skrbnika. Ono [Uzašašće] se podudara i s njima, i možemo u to pobožno vjerovati. Njima pripada čast i povlastica iskusiti taj divni put u Nebo.5

Zašto bi sveci i pape vjerovali da je sveti Josip uznesen na Nebo tijelom i dušom? Pa, bilo je nekoliko razloga. Jedan nalazimo u Novome zavjetu. U Evanđelju po Mateju saznajemo nešto nevjerojatno što se dogodilo mnogim ljudima poslije Isusova Uskrsnuća. To glasi:

I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, pećine se raspukoše, grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih uskrsnuše te iziđoše iz grobova nakon njegova uskrsnuća, uđoše u Sveti Grad i pokazaše se mnogima. (Mt 27,51-53)

Ovo je zanimljiv odlomak, u najmanju ruku. Tko su sveci koji iziđoše iz grobova kad je Isus umro? Pa, ne znamo točno, zato što nema nikakvih imena, ali je Crkva često izrazila mišljenje da su to sveci Staroga zavjeta, kao i sv. Ivan Krstitelj i sveti Josip. Jamačno je logično da je među njima bio sveti Josip.

Ako su ljudi izišli iz groba kad je Isus umro, a ta je činjenica jasno izražena u citiranom odlomku iz Matejeva Evanđelja, ne bi li sveti Josip bio jedan od njih? Zašto bi Gospodin uskrisio od mrtvih druge, a ostavio u grobu svoga ljubljenoga oca? Sveti je Josip veći od svih proroka Staroga zavjeta, uključujući i Ivana Krstitelja. Sveti je Josip veći i od Isusovih djeda i bake, svetih Joakima i Ane. Stoga, ne bi nas trebalo iznenaditi što su sv. Bernardin Sijenski, sv. Franjo Saleški, sv. papa Ivan XXIII. i sv. George Preca vjerovali da je sveti Josip ustao iz mrtvih kad je Isus umro i da je, nakon što se ukazao mnogima u Jeruzalemu, uznesen na Nebo, tijelom i dušom, nakon Kristova Uskrsnuća.

Ako je Kristovo Uskrsnuće, kao što čitamo u Evanđelju po Mateju, bilo uzrok dizanja nekih svetaca iz groba i njihova ukazanja mnogima, nije li vjerojatno da je i sveti Josip imao tu povlasticu budući da je umro prije Krista? (sv. George Preca)

Da odemo korak dalje. Ako je sveti Josip jedan od svetaca spomenutih u Evanđelju po Mateju koji su ustali od mrtvih kad je Isus uskrsnuo, ušli u sveti grad Jeruzalem i ukazali se mnogima, kome bi sveti Josip najvjerojatnije otišao? Svojoj ženi, naravno! Sve je ovo nagađanje, ali ima smisla za divno razmatranje. Zamislite taj divni sastanak, čedan zagrljaj u suzama!

Postoji još jedan razlog za vjerovanje da je sveti Josip uznesen na Nebo. Dolazi od zamisli da je sveti Josip bio posvećen u majčinoj utrobi, kao što je bio i sv. Ivan Krstitelj. I tu su zamisao potvrdili mnogi sveci.

Ako je Bog, u što čvrsto vjerujem, tako posvetio sve patrijarhe zato što se od njih trebao roditi Mesija, i sve proroke da proreknu tajne koje su se ticale Mesije, i Jeremiju u majčinoj utrobi, i ispunio Ivana Krstitelja Duhom Svetim da bude glasnik Mesijin, te iznad svega posvetio Blaženu Djevicu da bude majka Kristova, zašto ne bi posvetio i Josipa, Kristova oca? (sv. Lovro Brindiški)

Ako je Jeremija imao povlasticu biti posvećen prije rođenja, ako je sv. Ivan Krstitelj dobio jednaku milost u pripravi za službu Mesijina prethodnika, nije li nam vjerovati da je onaj koji je služio kao Spasiteljev otac i muž djevičanske Kraljice bio tretiran jednakom ljubavi i milosti? (bI. Bartol Longo)

Gornji tekst je izvadak iz knjige Donalda H. Callowaya “Posveta svetom Josipu”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

Footnotes

  1. Ana Katarina Emmerick, The Complete Visions of Anne Catherine Emmerick, Catholic Book Club, San Bernardino, CA, 2013., str. 130.
  2. Sv. Bernardin Sijenski, St. Bernardine’s Sermon on St. Joseph, str. 40.
  3. Sv. Franjo Saleški, kako je citirano u Joseph F. Chorpenning, OSFS, ur., Patron Saint of the New World: Spanish American Colonial Images of St Joseph, St. Joseph’s University Press, Piladelphia, PA, 1992., str. 26.
  4. Sv. Franjo Saleški, kako je citirano u Levy, Joseph theJustMon, str. 142.
  5. Sv. papa Ivan XXIII., Homilija povodom kanonizacije Gregorija Barbarige, 26. svibnja 1960. Engleski prijevod uz dopuštenje Ileane E. Salazar, MA