U ozračju molitve, šutnje i askeze od 4. st. na području Egipta, Palestine i Sirije počeo se razvijati bogat duhovni život pustinjaka koji su u kratkoj i sročenoj pouci prenosili svojim učenicima stečena iskustva o Bogu, svijetu, čovjeku te o borbi protiv sotone i o izgrađivanju kreposna života. Njihove kratke ali sadržajne izreke i danas imaju veliku vrijednost…

Antun Veliki 1: “Ja se više ne bojim Boga, nego ga ljubim. Jer ljubav izgoni strah.”

Agaton 2: „Nikada nisam počinuo imajući nešto protiv nekoga niti sam ikada dopustio da bi tko pošao na počinak imajući nešto protiv mene, koliko je bilo do mene.“

Danijel 3 je pričao: „Tijelo jača onoliko koliko duša slabi, a tijelo slabi onoliko koliko duša jača.“

Izidor iz Peluzije 4: „Poštuj kreposti i nemoj služiti sreći. Jer kreposti su besmrtne, a sreća je prolazna.“

Nil 5: „Nemoj željeti ono što ti se prohtije, nego ono što je Bogu ugodno i bit ćeš spokojan i zahvalan u svojoj molitvi.“

Epifanije 6: “Bog otpušta dug grešnicima koji se obrate, kao što je učinio s bludnicom i carinikom. No, od pravednih zahtijeva čak kamatu. To se odnosi na ono što je rekao apostolima: Ne bude li pravednost vaša veća od pravednosti pismoznanaca i farizeja, ne, nećete ući u kraljevstvo nebesko.”

Poemen 7: „Zlo se zlom nikada ne uklanja, nego, ako ti tko učini zlo, ti mu učini dobro kako bi dobročinstvom uništio zlo.“

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Život i izreke pustinjskih otaca” monaha Doroteja Toića. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, gdje je možete i prelistati.

Footnotes

  1. Rođen je oko 250. godine i prema svjedočanstvu njegova životopisca sv. Atanazija Aleksandrijskog proživio je 106 godina. U pustinji je bio neprestano kušan i napastovan od zloduha, ali je uvijek odlučno odbacivao sve nasrtaje. Od svih pustinjskih otaca nitko nije dostigao Antunovu slavu.
  2. Najvjerojatnije je monaški život započeo u Tebaidi. Kasnije se preselio u Skitiju. Bio je iznimno ponizan i strpljiv monah. Kada mu se jednom ukazao anđeo u obliku gubavca, bio je spreman zamijeniti s njime ne samo odijelo, poput sv. Franje, već mu je i svoje zdravo tijelo htio darovati u zamjenu za ono gubavo.
  3. Živio je u Skitiji i bio je učenik velikog oca Arsenija. Njegova je zasluga u tome da su sačuvane mnoge Arsenijeve izreke.
  4. Rođen je oko 360. godine u Aleksandriji u uglednoj i bogatoj obitelji. U mladosti je, nakon školovanja, zaređen za svećenika i vršio je pastoralnu službu u Pelusiju. Razočaran moralnim rasulom i stanjem među klericima povukao se u pustinju. Sačuvano je oko 2000 njegovih duhovnih pisama. Umro je 433. godine.
  5. Nil je bio iz Ancire, učenik sv. Ivana Zlatoustoga. U mladosti se oženio i imao je sina i kćer. Nakon što se cijela obitelj obratila, majka i kći započele su monaški život u Egipatskoj pustinji, a otac i sin na Sinajskoj gori.
  6. Rođen je 315. godine u Heleuteropoliju u Palestini. Bio je učenik velikoga oca Hilariona. Osnovao je samostan Besanduk pokraj Jeruzalema, koji je vodio tijekom trideset godina. Kasnije je izabran za biskupa Salamine (stariji naziv je Costanza) na Cipru gdje je promicao monaški život i kao vrstan erudit i poznavatelj pet jezika pisao je u obranu pravovjerja. Umro je 403. godine na otvorenoj morskoj pučini dok se lađom vraćao na Cipar s jednoga sabora.
  7. Ne zna se kada je Poemen rođen. Godine 356. spominje se već kao monah, u izrekama sv. Antuna Velikoga. Umro je 449. godine. Od svih pustinjskih otaca u zbirkama ima najviše njegovih izreka.