'SAŠAO NAD PAKAO...'

Isusov silazak nad pakao u viđenju blažene Katharine Emmerich

Vidjeh, mjesto, na koje otiđe Isusova duša podijeljeno u tri dijela, kao tri svijeta, i učini mi se da su okrugli, i da je svaki dio od drugog razdvajala jedna hemisfera

 

Kad Isus uz glasni povik ispusti svoju presvetu dušu, vidjeh je kako u svjetlosnom obliku, s mnogo anđela, među kojima bijaše i Gabrijel, u podnožju križa siđe u zemlju. Vidjeh, međutim, da Njegovo božanstvo ostade sjedinjeno i s Njegovom dušom i s Njegovim tijelom na križu. Ne mogu objasniti kako se je to dogodilo. Vidjeh, mjesto, na koje otiđe Isusova duša podijeljeno u tri dijela, kao tri svijeta, i učini mi se da su okrugli, i da je svaki dio od drugog razdvajala jedna hemisfera.

Ispred pretpakla bijaše svijetao prostor, tako reći vedar i zelenkast. To bijaše onaj prostor u koji uvijek vidim da ulaze duše oslobođene čistilišta, prije no što ih odvedu u nebo. Pretpakao, u kojem su se nalazili oni što iščekivahu otkupljenje, bijaše obavijen sivom, maglovitom hemisferom i razdijeljen u više krugova. Spasitelj, sav u svjetlu, i vođen od anđela kao u trijumfu, prođe kroz dva kruga, od kojih je lijevi okruživao praoce do Abrahama, a desni duše od Abrahama do Ivana Krstitelja. Isus prođe kroz oba kruga, a oni ga još ne prepoznaše, no sve se ispuni radošću i žudnjom, te bijaše kao da se ti tjeskobni, stiješnjeni prostori otvaraju čežnji. To ih prožme i okrijepi, kao zrak, kao svjetlo, kao rosa otkupljenja, i sve to bijaše tako brzo poput daška vjetra. Gospodin, međutim, prođe između tih dvaju krugova u jedan maglovit prostor, gdje su se nalazili Adam i Eva, praroditelji. On im progovori, a oni su ga častili s neizrecivim ushitom. Sad Gospodinova povorka, praćena prvim ljudskim parom, uđe lijevo k praocima što su živjeli prije Abrahama. Taj prostor bijaše neka vrsta čistilišta, jer među njima još bje pokoji zao duh koji je neke od tih duša na razne načine mučio i strašio. Anđeli pokucaše i narediše da se otvori, jer ovdje bijaše ulaz, vrata, pokucaše da najave dolazak i učini mi se kao da anđeli poviknuše: „Otvorite ulaz, otvorite vrata!“ i Isus pobjedonosno uđe, a zli duhovi odstupiše i zaviknu: „Što ti imaš s nama, što ćeš ti ovdje, hoćeš li i nas sad razapeti?“ i slične stvari. No, anđeli ih svezaše i potjeraše pred sobom. Ove duše međutim slabo poznavahu Isusa, te im se On objavi, a oni mu pjevahu hvalu. Potom se duša Gospodinova okrene prema desnome prostoru, zapravo pretpaklu, i ispred njega susretne dušu dobrog razbojnika, praćenu anđelima u Abrahamovo krilo i zlog razbojnika, koji okružen zlim duhovima ode u pakao. Duša ih Isusova oslovi, te potom u pratnji čete anđela, otkupljenih duša i protjeranih zlih duhova uđe u krilo Abrahamovo.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Taj mi je prostor izgledao kao da se nalazi poviše, bijaše kao da se ide ispod crkvenoga dvorišta i onda iz zemlje popne u crkvu. Svezani se zli duhovi opirahu i ne htjedoše unutra, no anđeli ih silom povedoše. Ovdje bijahu svi sveti Izraelci, lijevo patrijarsi, zatim Mojsije, suci, kraljevi; desno proroci i svi Isusovi preci i njihovi rođaci, sve do Joakima, Ane, Josipa, Zaharije, Elizabete i Ivana. Tu, u tom prostoru ne bijaše zlih duhova i muka, samo žudnja za obećanjem, a ono sad bješe ispunjeno. Neizreciva slast i blaženstvo prožme sve duše, koje pozdraviše Otkupitelja i iskazaše mu čast, a okovani zli dusi bijahu prisiljeni pred njima priznati svoju sramotu. Mnoge od tih duša bijahu poslane gore, da podignu svoja tijela iz grobova i da, vidljive u njima, posvjedoče za Gospodina. To bijaše onaj čas kad toliki mrtvaci ustadoše iz svojih grobova u Jeruzalemu. Izgledahu mu kao lutajuća tjelesa; odložiše svoja tijela opet u zemlju, kao što sudski glasnik odlaže svoj službeni ogrtač, nakon što je izvršio naloge svojih poglavara.

Onda vidjeh da pobjednička Spasiteljeva povorka prodre opet u jednu dublju sferu, gdje su se na nekoj vrsti mjesta za pročišćenje nalazili pobožni pogani koji bijahu slutili istinu i žudjeli za njom. Između njih bilo je zlih duhova, jer imahu uz sebe slike idola; vidjeh zle duhove prisiljene da priznaju svoju varku, i vidjeh kako duše s ganutljivom radošću slave Spasitelja; i tu đavli i budu okovani i potjerani naprijed.

Vidjeh Otkupitelja kako, kao pobjednik i osloboditelj još brzo prolazi mnogim mjestima na kojima bijahu zatvorene duše i čini još beskonačno mnogo, ali u svojemu bijednom stanju ne mogu ih sve nabrojiti.

Na kraju ga ugledah kako se s velikom ozbiljnošću približava prema središtu bezdana, prema paklu. On mi se pokaže u obliku nepregledno velike, strašne, crne stjenovite građevine metalna odsjaja, na čijem ulazu bijahu golema, strašna crna vrata sa zasunima i bravama, koja izazivahu jezu. Čuše se užasni urlici i vika, vrata se otvoriše, i pokaže se jedan stravičan mračni svijet.

Onako kako običavah vidjeti stanove blaženih u obliku nebeskog Jeruzalema kao jednoga grada, i prema stupnju blaženstva, kao raznovrsne dvorce i vrtove pune čudesnog voća i cvijeća određenih vrsta, i ovdje sve vidjeh u obliku jednoga povezanog svijeta, s različitim zgradama, prostorima i poljima. No, sve je proizlazilo iz oprečnosti blaženstvu, iz patnje i muke; kao što u prebivalištu blaženih sve izgleda oblikovano prema razlozima i prilikama beskonačnog mira, vječnoga sklada i zadovoljštine, tako je ovdje sve u neprilikama vječne srdžbe, nejedinstva i zdvojnosti. Kao u nebu neizrecivo lijepe, prozirne, raznovrsne građevine radosti i štovanja, tako ovdje isto tako bezbrojne raznovrsne mračne tamnice i špilje muke, kletve, očaja; kao tamo najčudesniji vrtovi puni plodova božanske okrjepe, tako ovdje najgrozovitije pustinje i kaljuže pune muka i trpljenja, i svega što može izazvati zgražanje, gađenje i užas. Vidjeh hramove, žrtvenike, dvorce, prijestolja, vrtove, jezera, rijeke – kletve, mržnje, grozote, zdvojnosti, smutnje, patnje i muke, kao u nebu blagoslova, ljubavi, jedinstva, radosti i sreće. Ovdje razdiruća vječna nesloga prokletih, kao ondje blaženo zajedništvo svetih. Svi korijeni opakosti i neistine bijahu ovdje izgrađeni u bezbrojnim pojavama i djelima patnje i muke, i ništa ovdje ne bijaše pravo, nijedna misao umirujuća, samo ozbiljna misao na božansku pravednost, da svakoga prokletnika stižu muka i patnja, koju je za njega posijala njegova krivica; jer sve ovo strašno, što se tu pojavilo i događalo, bijaše srž i lik i bijes raskrinkanoga grijeha, zmije, što se okreće protiv onih, koje je hranila na svojim prsima. Vidjeh tu jednu stravičnu građevinu na stupovima, uređenu prema povezanosti s užasom i strahom, kao u Božjemu kraljevstvu s mirom i smirenošću. To je sve razumljivo, no u pojedinostima neizrecivo!

Kad anđeli rastvoriše vrata, vidje se metež protivština, kletvi, psovki, plača i jauka. Vidjeh da se Isus obrati Judinoj duši. Neki anđeli baciše dolje čitave čete zlih duhova. Svi morahu priznati Isusa i častiti ga, a to im bijaše najstrašnija muka. Veliko mnoštvo bude okovano u krugu oko drugih, koji time bijahu zatvoreni. U sredini bijaše bezdan od tame, Lucifer okovan bijaše bačen u nj, a oko njega je ključala crna para. Sve se to dogodi po određenim zakonima, čula sam, ako se ne varam, da će Lucifer 50 ili 60 godina prije godine 2000. poslije Krista opet na neko vrijeme biti pušten na slobodu. U naše vrijeme, čini mi se, da su neki đavli pušteni, a drugi će biti nakon našega vremena.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Anne Katharine Emmerich “Gorka muka Gospodina našega Isusa Krista” Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 20. travnja 2019.

Možda vam se svidi