Želim govoriti o jednom braku, iz kojeg je nastala jedna obitelj: o braku Marije i Josipa.

Da se mogu objasniti posebnosti ovog braka, treba imati na umu jednu istinu: brak može postojati i bez fizičkog sjedinjenja.

To se može dogoditi s triju razloga: jer su osjetila, već zadovoljena, postala neosjetljiva; jer se zaručnici nakon sjedinjenja zavjetuju Bogu da se odriču užitka zato da se posvete uzvišenim radostima duha; i, napokon, jer su se zaručnici zavjetovali na djevičanstvo, odričući se uzajamnih prava.

Tako djevičanstvo postaje oslonac ove veze. Jedno je odreći se bračnih užitaka zbog prezasićenosti njima, a drugo odreći ih se a da se nisu ni okusili, zato da se sklopi samo veza srdaca, kao u braku Josipa i Marije.

Oni su se ujedinili kao dvije zvijezde, koje se nikad ne sastaju dok se njihova svjetla ukrštavaju u atmosferi.

Bio je to brak sličan onome što nastane u proljeće među cvijećem, koje stapa svoje miomirise poput jedinstvene melodije nastale slijevanjem zvukova različitih instrumenata.

Zaručnici, odričući se svojih uzajamnih prava, radi uzvišenijeg cilja, ne uništavaju bit braka, jer, kako veli sveti Augustin: “Temelj braka iz ljubavi jest veza srdaca.”

Ovdje nam se nameću dva pitanja:

Zašto je uopće bio potreban brak, kad su se Marija i Josip bili zavjetovali na djevičanstvo.

I je li Josip bio star ili mlad?

Brak je bio potreban i uz zavjet djevičanstva zato, da sačuva Blaženu Djevicu od svake sjene sumnje, dok ne dođe njezin čas da objavi misterij Isusova rođenja.

Smatralo se naime da je naš Gospodin Josipov sin. I tako Isusovo rođenje nije bilo izloženo porugama naroda, niti je bilo razlogom sablazni za malovjerne.

Na taj je način Marijina čistoća mogla imati jednog svjedoka, Josipa.

Svaka se povlastica milosti mora nadoknaditi. Marija i Josip svojom najvećom boli morali su je isplatiti.

Anđeo joj nije naredio da objavi djelo Duha Svetoga koje je u Njoj izvedeno, i Marija je šutjela. Josip, jer nije mogao protumačiti slučaj, namisli otpustiti je.

Jednom je Blažena Djevica objavila nekom svecu: “Nikada nisam, osim na Golgoti, osjetila jaču bol nego u onim danima kad sam, protiv svoje volje, morala ražalostiti Josipa, koji je bio pravedan!”

Josip, jer nije mogao razumjeti, trpio je: znao je da se Marija kao i on zavjetovala na djevičanstvo, stoga, smatrajući je uzvišenom nad svakom sumnjom, nije ju htio smatrati krivom.

Što je morao misliti?

Josipovo je iznenađenje bilo slično Njezinom kad je kod Navještenja pitala: “Kako će to biti, kad ja ne znam muža?” Marija je željela znati kako istodobno može biti djevica i majka. A Josip nije znao kako može on biti djevac i otac.

Anđeo im je otkrio da samo Bog ima moć to proizvesti, a ljudska mudrost ne. Jedino oni koji slušaju anđeoske glasove, mogu prozreti ovu tajnu.

Budući da je Josip namjeravao Mariju tajno otpustiti, anđeo mu otkrije tajnu: dok su ga dakle mučile takve misli, javi mu se u snu anđeo, koji mu reče: “Josipe sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju, jer ono što je u njoj začeto, djelo je Duha Svetoga. Rodit će Sina, kojemu ćeš dati ime Isus. On će izbaviti narod svoj od grijeha.” (Mt 1,20-21).

Tako je Josip, saznavši razloge Kristova rođenja, ponovno našao mir. Njegova se duša ispunila blaženstvom kad je doznao da je postao hranitelj Spasitelja svijeta i čuvar Majke Onoga koga nebesa ne mogu obuhvatiti.

I evo nas kod drugog zanimljivog pitanja o Josipu: je li bio star ili mlad?

Većina ga kipova i slika prikazuje kao starca s dugom i sijedom bradom, ali ne postoji ni jedan točan historijski datum koji bi označivao njegovu dob.

Ako tražimo razlog zašto ga umjetnici prikazuju kao starca, nalazimo da mu se takav lik pridaje jer se smatra da bolje odgovara čuvaru Marijine nevinosti. Ali time je umjetnost od Josipa učinila čista i neokaljana zaručnika više po dobi nego po kreposti.

To je isto što i smatrati da je najbolji način prikazivanja čovjeka koji neće nikada krasti taj da ga se prikaže bez ruku.

Zaboravlja se prije svega da i u starima mogu zle želje plamtjeti kao i kod mladih. Imamo primjer kod Suzane. Bili su neki starci koji su je u vrtu napastovali.

Prikazujući Josipa starim, više zasluga bismo dali njegovoj starosti negoli kreposti.

Smatrati Josipa čistim zbog starosti, bilo bi isto što i veličati planinski potok bez vode.

Ali logično je misliti da si je naš Gospodin za prividnog oca radije izabrao čovjeka koji se znao i htio žrtvovati negoli nekoga koji bi na to bio prisiljen.

Konačno, izgleda li vam moguće da bi Bog htio združiti djevojku sa starcem?

Kad se nije na podnožju Križa ustegnuo povjeriti svoju Majku mladome Ivanu, zašto bi je onda u zoru života bio združio s jednim starcem?

Ljubav žene usmjeruje ljubav muškarčevu.

Žena je tiha odgojiteljica muškosti svoga muža. Kad je Marija simbol djevičanstva i svima nadahnuće čistoće, zašto ne bi mogla taj svoj čudesni čar prenijeti i na Josipa?

Ne umanjujući moć ljubavi, nego uzvisujući je, Ona je predobila svog mladog muža.

Josipa, dakle, smatram mladim, jakim, muževnim i čistim, onakvim čovjekom kakva i danas možete vidjeti na livadi sa stadom ili kako upravlja avionom, ili se bavi tesarenjem.

On nije nesposoban da ljubi, nego naprotiv u punom muževnom naponu; ne u sutonu života, nego u zori, prepun snage i žara.

Kako nam sad izgledaju ljepši Marija i Josip, kada, promatrajući njihov život, pronalazimo prvi ljubavni roman.

Ljudsko se srce ne gane pred ljubavlju starca prema mladoj djevojci, ali kako da nas ne dirne duboka ljubav dvoje mladih čija je veza Božanska?

Marija i Josip oboje su mladi, lijepi i puni obećanja.

Bog voli silne slapove i brzice, ali siguran sam da ih ne voli više onda kada ruše Njegovo cvijeće nego kada njihova energija rasvjetljuje gradove i njihova bistra voda ublažuje žeđ jednog dječaka.

U Mariji i Josipu ne nalazimo slap vode, ni isušeno jezero, nego dvoje mladih koji se toga, prije nego što su mu upoznali ljepotu i silinu odriču, da se potpuno predaju “strasti bez strasti” i “miru, koji je stalno u navali”, kod Isusa.

Na svoje su zaruke Josip i Marija donijeli ne samo svoje zavjete djevičanstva, nego i dva srca puna žarke ljubavi, veće ljubavi nego ju je ikad posjedovalo koje ljudsko srce.

Nijedan se bračni par nije nikada tako volio. Mogu li vas oženjene zapitati: za čim težite nakon svoje uzajamne ljubavi? Za Neizmjernim, za beskrajnom vječnom ekstazom.

Ali vi ne možete osjetiti Neizmjerno u svoj njegovoj punoći, jer je vaša duša zapriječena tijelom, koje vam ometa put prema Bogu, za kojim težite.

Ali ako vam danas čin ljubavi ne da da okusite beskrajnu radost, sutra će vam to biti dano u nebu. Tada neće biti potrebno tjelesno sjedinjenje, jer ćete posjedovati beskrajnu ljubav.

Evo zašto je Bog rekao da u nebu neće biti ženidbe. Neće trebati, jer ćete posjedovati bit.

Biste li se mučili da otkrijete sunčanu zraku u zrcalu, kad biste je mogli izravno uživati?

Veselje, dakle, posjedovati u nebu vječnu ljubav bez zasićenja, prema kojoj vaš brak u Kristu teži, već su na zemlji osjetili Josip i Marija.

Vama je potrebno sjedinjenje materijalno, jer ne posjedujete Božju stvarnost. Marija i Josip, posjedujući Isusa, nisu željeli drugo. Vama je potrebno fizičko sjedinjenje, da razumijete vezu Krista i Crkve. Njima to nije bilo potrebno, jer su posjedovali Božanstvo.

Kako je to izrazio Lav XIII. krasnim riječima: “Njihov se brak upotpunio u Isusu.”

Vi se sjedinjujete u tijelu, oni u Isusu.

Zašto bi oni uopće čeznuli za slabim tjelesnim radostima, kad je u njihovoj ljubavi bilo Svjetlo Svijeta?

Zaista je Isus užitak srdaca. Ako je On prisutan, sve ostalo je ništa.

Kao što muž i žena, nagnuti nad kolijevkom svoga tek rođenog čeda, zaboravljaju na sebe, tako su Marija i Josip mislili samo na Isusa.

Veće ljubavi nije bilo niti će je ikad biti na ovoj zemlji. Nisu oni dostigli Boga preko svoje uzajamne ljubavi, nego obrativši se prije k Njemu, osjetili su zatim ovu veliku i čistu ljubav jednoga prema drugomu.

Josip se odrekao očinstva po krvi, a našao ga je u duhu, kad je postao pred zakonom otac Isusov. Marija se odrekla materinstva, našla ga je u svojem djevičanstvu.

Bila je kao zatvoreni vrt, u koji ništa nije moglo prodrijeti osim Svjetla Svijeta, koje ništa pri ulasku nije razbilo, kao što ni danje svjetlo ulazeći u sobu ne lomi prozorska stakla.

Posvećujem ove misli svima vama koji ste kršćanski vjenčani i svima onima koji će jednoga dana biti prepušteni otajstvu ljubavi.

Primjer Josipa i Marije neka vam posluži da razumijete kako je najveća pogreška jednog para kad smatraju da su dvije osobe dovoljne za ženidbu: on i ona.

Ne. Potrebne su tri: on, ona i Bog; Josip, Marija i Isus.

Muževi, žene i djeco, smijem li tražiti od vas da svake večeri zajednički molite Krunicu u počast ove velike i savršene ljubavi u Svetoj obitelji?

Svaki mladi par koji sam vjenčao, može vam reći da je uvijek moja preporuka bila: moliti svi zajedno.

Molitve ujedinjene obitelji Bog radije prima negoli privatnu molitvu, jer obitelj predstavlja jedinstvo zajednice.

Kršćanstvo je jedina religija koja ima obiteljski karakter, jer ono potječe od Majke i Sina.

Dok vi budete svake večeri sa svojom obitelji molili svetu Krunicu, Majka Božja će vam otkrivati tajnu Ljubavi, i možda ćete i vi šaptati jedno drugom: “Ljubim te ne po svojoj volji, nego po volji Božjoj.”

Ako budeš u ljubavi tražila samo njega, ništa nećeš naći; ako budeš preko njega tražila BOGA, sve ćeš naći. Stoga ponavljam da je za ljubav potrebno biti zajedno u troje: “on, ona i Bog!”

U Kristovoj ljubavi!

Gornji tekst je ulomak iz knjige Fultona J. Sheena “Žena – Marija iz Nazareta” u izdanju HKD Sv. Jeronima – Naklade sv. Antuna. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal Bitno.net. Knjigu možete nabaviti u knjižari sv. Antuna (Kaptol 6, Zagreb) ili naručiti putem e-maila: naklada.sv.antuna@zg.t-com.hr ili putem telefona: 01/4828-823.