Bilo je to najneobičnije istraživanje koje je prof. Maria E. Sobaniec-Łotowska provodila u svojoj karijeri.

Na poziv nadbiskupa Białystoka, Edwarda Ozorowskoga, 7. veljače 2009. došla je u župni dvor crkve sv. Antuna u Sokółki. Zajedno s nekoliko svećenika, među njima i tajnikom nadbiskupije o. Andrzejem Kakarekom, ušla je u župnu kapelu gdje su pred njom otvorili svetohranište i iz njega izvadili bijeli korporal s kojega je profesorica uzela uzorak za znanstvenu analizu. Kako se prisjeća, materijal je bio “lomljiv, tamnocrvene boje i čvrsto priljubljen uz sačuvani komadić hostije. U trenutku uzimanja uzorka nismo znali o kakvu je materijalu riječ”.

Prof. Maria E. Sobaniec-Łotowska i prof. Stanisław Sulkowski su neovisno jedno o drugome proveli detaljnu histopatološku i ultrastrukturnu analizu prikupljenoga uzorka. I jedno i drugo rade na Medicinskome fakultetu Sveučilišta u Białystoku, ali na dva različita odjela: ona na katedri kliničke patološke anatomije, a on na katedri opće patologije. Osim toga, u akademskim krugovima i jedno i drugo uživaju ugled priznatih stručnjaka za histopatološku dijagnostiku.

Profesorica Sobaniec-Łotowska svojemu kolegi nije rekla otkuda je uzorak niti o čemu je riječ, samo ga je zamolila da neovisno o njoj napravi svoju analizu te da potom usporede rezultate. Dobiveni su rezultati šokirali oboje znanstvenika – ono što su otkrili bilo je u suprotnosti sa svim dotadašnjim spoznajama medicinske znanosti.

Što je bio predmet njihova istraživanja? Kako bismo odgovorili na to pitanje, moramo se vratiti u vrijeme, u nedjelju 12. listopada 2008.: u crkvi sv. Antuna u Sokółki upravo se slavila misa. Župni vikar Jacek Ingielewicz dijelio je pričest kada mu je jedna hostija slučajno pala na pod. Po liturgijskim propisima uprljanu se hostiju više ne može dijeliti za pričest, a niti je baciti. Treba je staviti u posudu s vodom kako bi se u idućih nekoliko dana rastopila. Tako su i učinili te su nakon mise hostiju zaključali u sef koji se nalazio u sakristiji.

Tjedan dana kasnije, 19. listopada, sakristanka sestra Julia Dubowska iz Družbe sestara služavki euharistijskoga Isusa otvorila je sef i vidjela kako se hostija ostavljena u vodi još uvijek nije rastopila. I ne samo to: sestra je na hostiji ugledala crvenu mrlju koja je izgledala poput zgrušane krvi, a voda oko te mrlje nije promijenila boju. Nakon što ga je obavijestila o tome, župnik Stanisław Gniedziejko odredio je da sef opet zatvore na nekoliko dana i vide što će se dogoditi.

Nakon deset dana, 29. listopada, svećenik je s čuđenjem ustanovio da je hostija još uvijek neotopljena. Posudu u kojoj se nalazila prenijeli su iz sakristije u kapelu i stavili je u svetohranište. Sljedećega dana, na nalog nadbiskupa Edwarda Ozorowskoga, hostiju su izvadili iz vode i položili na korporal, mali bijeli ubrus koji se koristi u misi.

Znanstveni dvojac iz Białystoka detaljno je opisao i fotografirao svoja istraživanja hostije iz Sokółke, a na koncu je Apostolska nuncijatura u Varšavi čitavu dokumentaciju poslala u Vatikan.

Foto: screenshot

Profesorica Sobaniec-Łotowska kaže: “Materijal koji smo uzeli kao uzorak s korporala podvrgnuli smo histološkoj analizi optičkim, tj. svjetlosnim mikroskopom, te ultrastrukturnoj analizi provedenoj transmisijskim elektronskim mikroskopom. Posebno je zanimljiva pojava potpuna prožimanja strukture hostije s vlaknima srčanoga mišića. Tkivo je bilo potpuno i nerazdvojivo povezano s hostijom na kojoj se pojavilo i to je važan dokaz da nije riječ o ljudskoj intervenciji. Nakon hematoksilin-eozin bojenja citoplazma je mišićnih vlakana – koji su stopljeni s ‘podlogom’ hostije – poprimala jarko ružičastu boju. S druge strane, stanična jezgra koja je – to je važno naglasiti – bila u središtu, poprimala je tamnoplavu boju. Upravo taj središnji položaj stanične jezgre pokazuje da je riječ o srčanome mišiću.

Kod analiziranoga tkiva primijetili smo pojačanu segmentaciju vlakna, odnosno oštećenje stanica u području interkalatnih diskova (struktura karakterističnih za srčani mišić), kao i fragmentaciju, odnosno oštećenja stanica iz van interkalatnih diskova; također smo uzduž pojedinih vlakana nalazili znakove snažnih kontrakcija. Takve promjene nastaju jedino u vlaknima u kojima je nastupila nekroza i one ukazuju na pojačano stezanje srčanoga mišića koje je u stanju smrtne agonije.”

Znanstvenici naglašavaju kako je unatoč maloj količini analiziranoga materijala bilo moguće registrirati niz morfoloških elemenata koji su ukazivali na to da je riječ o srčanome tkivu. Među tim elementima bili su i interkalatni diskovi i snop miofibrila u tkivu.

Nadbiskup je odlučio hostiju dati na znanstvenu analizu te je zamolio poznatu stručnjakinju za patološku anatomiju u Białystoku, profesoricu Sobaniec-Łotowsku, da to učini.

I ona i prof. Sulkowski su neovisno jedno o drugome došli do istih zaključaka. Njihove su analize potvrdile nekoliko činjenica koje sa znanstvene točke gledišta ostaju nerazjašnjene.

Prva je takva činjenica da se hostija nije rastopila u vodi. Ta pojava, koja se suprotstavlja zakonima kemije i koja je sama po sebi iznenađujuća, ipak je bila manje šokantna od otkrića koja su potom uslijedila. Posebno je zanimljivo bilo sljedeće: naime, otkriveno je kako je tkivo na hostiji djelić srčanoga mišića, koji je bio potpuno stopljen s kruhom hostije. Znanstvenici su naglasili kako nikada u prirodi nije zabilježeno takvo prožimanje tijela i kruha. Znanost ne samo da ne poznaje takve slučajeve, nego i isključuje mogućnost njihova postojanja.

Ova pojava bez presedana bila je tako zapanjujuća da je oboje patologa posumnjalo na prijevaru. Zato su hostiju podvrgnuli višestrukim istraživanjima, kako sa svjetlosnim, tako i transmisijskim elektronskim mikroskopom, kako bi se isključila mogućnost pogrješke. Rezultat je, međutim, svaki put bio isti.

Ali to nije bilo sve. Ljudsko tkivo, koje je tako dugo bilo u vodi, a potom na korporalu, prema svim je zakonitostima trebalo proći kroz proces autolize, odnosno dezintegracije. Međutim, znanstvenici su utvrdili kako ono posjeduje sve karakteristike srčanoga mišića u stanju agonije. Procesi segmentacije i fragmentacije koje su uočili mogu se javljati samo u živim vlaknima, točnije u organizmima koji su u stanju pred smrt. Ta vrsta agonije traje kratko, broji se u minutama, ali u slučaju ovoga srčanog mišića na hostiji to je stanje bilo stalno. Suvremena znanost nije u stanju objasniti taj fenomen.

Kada su mediji objavili rezultate istraživanja znanstvenika iz Białystoka, u nekim se tiskovinama pojavila sugestija da je crvenu boju hostije mogla uzrokovati bakterija Serratia marcescens. Profesorica Maria Sobaniec-Łotowska odlučno je odbacila takve teorije jer u Sokółki hostija nije samo promijenila boju, nego je na njoj pronađen i fragment tkiva. Ni jedna poznata bakterija nije u stanju stvoriti srčano mišićno tkivo.

Ekspertize patoloških anatoma doprinijele su da nadbiskup Edward Ozorowski odluči dopustiti javno izlaganje toga tijela Kristova. Tako je 2. listopada 2011. u Sokółki održana proslava na kojoj su se okupili desetci tisuća vjernika iz Poljske i inozemstva. Čudesnu su hostiju postavili u poseban relikvijar – kustodiju i u svečanoj je procesiji unijeli u kapelu Gospe od Ružarija u crkvi sv. Antuna gdje je bila izložena za javno čašćenje. Središnji je događaj proslave bilo euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup Ozorowski zajedno s još trojicom biskupa i 56 svećenika. Mediji su zabilježili kako je u Sokółku došao i profesor Wenancjusz Domagała, predsjednik Poljskoga društva patologa.

Ono što znanost naziva nerazjašnjenim fenomenom vjera u nekim slučajevima naziva čudom. U tomu smislu fenomen u Sokółki jedan je iz dugačka niza sličnih pojava koje nazivamo euharistijskim čudima. Za vjernike te su pojave znakovi koji potvrđuju istinitost njihove vjere. Kao što stoji u službenome priopćenju nadbiskupije Białystoka: “Događaji u Sokółki ne suprotstavljaju se vjeri Crkve, nego je upravo potvrđuju. Crkva naučava kako se nakon riječi posvete snagom Duha Svetoga kruh pretvara u tijelo Kristovo, a vino u njegovu krv.”

Gornji tekst je izvadak iz knjige Grzegorza Górnyja i Janusza Rosikońa “Dokazi nadnaravnoga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.

Ostale članke o euharistijskim čudima vidi OVDJE.