Kršćanska radost nije fiziološka: njen je temelj nadnaravan i nadvisuje sve bolesti i protivštine. – Radost nije zveckanje praporaca ili narodno veselje. Istinska radost je nešto intimnije: nešto što nas čini vedrima, ako lice i zadrži ozbiljnost. (Kovačnica, 520)

Ima ih koji žive čitav dan s gorčinom. Sve im je povod za tjeskobu. Idu na spavanje s nekom fizičkom opsesijom: da će taj jedino mogući bijeg trajati malo. Bude se s nelagodnim i obeshrabrujućim osjećajem da opet pred sobom imaju još jedan dan. Mnogi su zaboravili da nas je Gospodin stavio na ovaj svijet kao na prolaz prema vječnoj sreći; i ne misle da je mogu dostići samo oni koji hodaju zemljom u radosti djece Božje. (Brazda, 305)

Istinska ljubav donosi sa sobom radost, no radost čije korijenje ima oblik križa. Dok mi živimo ovdje na zemlji i dok još nismo postigli puninu budućeg života, istinske ljubavi ne može biti bez boli i žrtve: bol, koja se kuša, koja je vrijedna ljubavi, koja je izvor prisne radosti, ali je ipak prava bol, jer ona uključuje to da svladavamo egoizam i da ljubav učinimo mjerilom svakog našeg pojedinog postupka. (Susret s Kristom, 43)