Bili smo šokirani kada je, drugom polovicom prošlog stoljeća, sv. papa Pavao VI. rekao da je dim Sotonin ušao u Crkvu (nedavno je izašla na hrvatskom jeziku knjiga pape Franje o djelovanju Sotone!). To je tada izričito rečeno, ali dim Sotonin stalno ulazi u Crkvu, ali kao i svaki dim, i stalno izlazi. 

Uzmimo u ruke Knjigu Otkrivenja. U njoj čujemo glas Onoga koji je Glava Crkve, samog Krista, kako poručuje Crkvi poruke ljubavi i upozorenja. U Pavlovim poslanicama ima puno govora o djelovanju Sotone među kršćanima, ali ipak to govori jedan od nas. U Knjizi Otkrivenja govori Onaj koji je Prvi i Posljednji, Alfa i Omega, Onaj koji nas ljubi (pročitati prvo poglavlje Knjige Otkrivenja). I On stalno govori Crkvi kako je Sotona prisutan i što sve čini. 

Crkvi u Smirni kaže kako će Sotona neke baciti u tamnicu da budu iskušani. Možemo to shvatiti u smislu da će neki ljudi pod utjecajem Sotone tako djelovati da kršćane bace u tamnicu, a možemo shvatiti da će Sotona neke prorešetati, kao što je Petra prorešetao za Isusove muke, da budu iskušani i tako dođu do pobjede. Vojnike se uvijek iskušava raznim opterećenjima prije nego idu u rat, da u ratu lakše pobijede. Bog pušta Sotoni da nas stalno kuša i tako nas dovodi do savršenstva. Tako Duh govori Crkvi.

Crkvi u Pergamu kaže da tu Sotona prebiva. Uz to se spominje Bileam, lažni prorok koji zavodi na blud. Sotona preko njega zavodi na krivovjerje, ovdje se spominje nikolaitsko krivovjerje, a možda i na konkretni blud. Svakako, Sotona žestoko djeluje u Crkvi. Kao da prebiva u njoj.

 Crkvi u Filadelfiji kaže da sinagoga Sotonina radi sve da ih odvoji od Njegove ljubavi, a da će On pokazati koliko nas ljubi. Tako, u Crkvi se uvijek, pod Sotoninim utjecajem, gubi vjera u Kristovu bezuvjetnu ljubav. Ulazi se u moralizam ili teologizam, aktivizam i ritualizam, a nestaje ono bitno – biti ljubljen i ljubiti! Možda se ime grada Filadelfija može prevesti s Bratoljublje. Sotona u Crkvi najjače razara bratsku ljubav jer je ona zavodnik i razdjelitelj – diabolos! Tako dira u samu srž Crkve. Ako ne ljubimo jedni druge kao što Krist nas ljubi, ljudi ne mogu vidjeti da smo Kristovi učenici, a onda Crkva gubi svoje poslanje. Nitko je ne sluša i ne djeluje spasotvorno.

U svim tim obraćanjima Krist izričito spominje Sotonu i njegovo djelovanje. U drugim obraćanjima ne spominje izričito Sotonu, ali govori, recimo, o Izabeli, lažnoj proročici, koja zavodi na blud i otpad od vjere.

Uh, Sotonina dima u Crkvi uvijek ima previše! Ali ima i ljubavi Očeve. U svim obraćanjima Sin Božji, Isus Krist, spominje Svoga Oca. Svaki put naglašava Duha Svetoga i poziva na slušanje Njegova glasa. Tako je u Crkvi bilo na početku, tako je i danas, a tako će biti do kraja vremena. Vrata paklena neće je nadvladati! Ona je stup istine i zajednica nerazorive ljubavi Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen!