DOKAZI NADNARAVNOG

Čuli ste za čudo krvi sv. Januarija – ali, znate li da se isto čudo događa i s krvlju jednog drugoga sveca?

Ovaj se fenomen već godinama ponavlja na potpuno jednak način. Već koncem svibnja zgrušana krv u relikvijaru počinje pomalo mijenjati agregatno stanje, boju i prozirnost. To traje cijeli lipanj i veći dio srpnja.

čudo krvi sv. pantelejmona

Ne znamo kako se ta ampula pojavila na Apeninskome poluotoku, znamo samo da se u katederali u Ravellu (u Campaniji) od XVI. stoljeća čuva okrugla staklena cijev u kojoj se prema predaji nalazi krv sv. Pantelejmona. S njom se događa isto što i s krvlju sv. Januarija: jednom godišnje pretvori se u tekućinu – 27. srpnja, na dan mučenikove smrti. Najstarije potvrđeno svjedočanstvo o čudu sv. Pantelejmona dolazi nam od biskupa Paola Fusca koji ga je zapisao 1577.

S obzirom na to da je ampula bila velika, a okolni su gradovi željeli posjedovati takvu relikviju, mjesni su biskupi počeli darivati svetištima manje količine mučenikove krvi. Tako je ona došla i do Valla della Lucanije, Lanciana, Barija, Napulja, Amalfija, Limbadija, Caiazza, pa čak i do Venecije i Rima. Godine 1607. crkvene su vlasti, zabrinute zbog prečesta dijeljenja relikvije mučenika, zabranile daljnje uzimanje krvi iz Ravella. Upravo u to vrijeme knez Benaventea, odnosno potkralj Valencije i Napulja, Juan Alonso Pimentel de Herrera, od mjesnoga je biskupa zatražio manju količinu krvi mučenika. Biskup ga je odbio, ali uporni je Španjolac otišao izravno u Vatikan i ponovio svoj zahtjev Pavlu II. koji je ispunio njegovu želju. Papa je tim povodom izdao poseban dokument koji je namjerno pogrješno datirao na 6. prosinca 1606. Tako je dio krvi sv. Pantelejmona došao i do Madrida.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Godine 1661. ampulu iz Ravella premjestili su u novi ukrašeni relikvijar. Relikvijar je postavljen u kapeli u desnoj lađi katedrale, iza željezne ograde. Od 1696. svake se godine 27. srpnja slavi svetkovina u čast sv. Pantelejmona i sve od tada vjernici imaju prigodu izbliza promatrati proces u kojemu krv u toj staklenoj posudi poprima tekuće stanje. Godine 1759. kanonik katedrale o. Lorenzo Risi neoprezno je približio plamen svijeće bočici, pri čemu je gornji dio bočice puknuo. Nakon toga su događaja posudu potpuno zaštitili od svakoga jačeg pomicanja ili slučajna udarca.

Godine 2007. talijanski je kardiokirurg Salvatore Ulisse di Palma napisao rad na temu relikvije sv. Pantelejemona iz Ravella. Ustvrdio je da prelazak te krvi u tekuće stanje ruši sve zakone fizike, kemije i biologije. S medicinskoga je stajališta nemoguće da krv ostane u tekućemu stanju i izvan ljudskoga organizma. Izvan tijela ona se zgrušava, gnjije i suši, ali nije moguće da se vrati u tekuće stanje.

Fenomen iz Ravella malo je poznat u svijetu, čak i među katolicima. Razlog je vjerojatno u tome što je Ravello mali gradić, s jedva 2 500 stanovnika. Puno je poznatija relikvija krvi sv. Pantelejmona pohranjena u Madridu, iako je riječ samo o manjemu dijelu relikvije iz Ravella. Španjolska je prijestolnica očito privlačnija od talijanskoga gradića.

Prisjetimo se, taj je neobičan dar došao na Pirinejski poluotok početkom XVII. stoljeća zahvaljujući dokumentu koji je Papa pogrješno datirao. Dana 21. ožujka 1611. u samostan augustinki ušla je kćerka potkralja Napulja, Juana de Zuniga, i uzela ime sestra Aldona od Presvetoga Sakramenta. Bio je to golem događaj za španjolsku prijestolnicu: djevojka je obukla habit i veo u nazočnosti kralja i cijeloga dvora, a polaganje zavjeta predvodio je nadbiskup Toleda, kardinal Bernardo de Sandoval y Rojas. Ubrzo potom roditelji mlade redovnice odlučili su pokloniti dragocjeni dar samostanu u kojemu se zavjetovala. Taj je dar bio relikvijar s krvlju sv. Pantelejmona.

Godine 1616. augustinke su prešle u novu zgradu – samostan Utjelovljenja u blizini kraljevske palače u Madridu. Jedna od samostanskih prostorija služila je isključivo za pohranu svih relikvija u vlasništvu kraljevskoga para. Bilo je tu relikvija mnogobrojnih svetaca, među njima Karla Boromejskoga, Elizabete Ugarske i Tome iz Villanueve. Bila je tu i krv sv. Pantelejmona, zatvorena u malenu relikvijaru u obliku piramide.

Prelazak krvi u tekuće stanje događao se i u Madridu, baš kao i u Ravellu. Prvo pisano svjedočanstvo o tome potječe iz 1645., a zapisao ga je Luis Muñoz. U XVIII. stoljeću nadbiskup Miguel Herrera Esqueva odlučio je istražiti taj fenomen i u tu je svrhu 1724. formirano posebno povjerenstvo na čelu sa sucem Alvarom de Mendozom. Dana 20. siječnja 1730., nakon nekoliko godina istraživanja, to je povjerenstvo od 13 članova zajednički potpisalo izvješće. Svi su članovi posvjedočili da su vidjeli kako je krv svakoga 27. srpnja prešla u tekuće stanje dok je sve ostale dane bila u čvrstu stanju. Ustvrdili su kako ne poznaju ni jedan mogući uzrok toj pojavi osim Božje volje.

Ovaj se fenomen već godinama ponavlja na potpuno jednak način. Već koncem svibnja zgrušana krv u relikvijaru počinje pomalo mijenjati agregatno stanje, boju i prozirnost. To traje cijeli lipanj i veći dio srpnja. Jasno se vidi kako supstanca iz dana u dan mijenja gustoću. Vrhunac promjene nastupa 27. srpnja kada krv potpuno prelazi u tekuće stanje, a na stijenkama ampule pojavljuju se kapljice kao da je tekućina u njoj blizu točke vrenja.

Toj pojavi svjedoče brojni hodočasnici i vjernici. Uvečer svakoga 26. srpnja izvrši se prijenos relikvije iz samostana Utjelovljenja na glavni oltar samostanske crkve. Godine 2012. u crkvi se okupilo oko 10 000 osoba. Od 1993. fenomen bilježe i kamere tako da ga vjernici mogu promatrati na dva velika ekrana unutar crkve.

Narednih dana započinje obrnuti proces, odnosno krv se ponovno zgrušava. To zgrušavanje ne traje uvijek jednako – od nekoliko dana do tri mjeseca. Već godinama cjelokupan proces prate španjolski liječnici koji su u kontaktu sa svojim talijanskim kolegama iz Ravella. Ono što najviše zadivljuje jest da isti proces nastupa u isto vrijeme na dva različita mjesta, a isto se događa i na većini mjesta gdje se čuva krv sv. Pantelejmona.

Ampula iz Madrida nikada do sada nije bila otvorena radi kemijskoga, hematološkog ili imunološkog pregleda relikvije. Španjolski liječnik Javier Aboin Massieu koji je godinama pratio promjene na relikviji krvi ustvrdio je da tekućina u ampuli izgleda kao svježa ljudska krv. Znanost ne može protumačiti ove pojave. Španjolski hematolog postavlja pitanje: Ako te promjene uzrokuje neka supstanca koja je pomiješana s krvi, kako je onda moguće da se promjena agregatnoga stanja događa uvijek u određeni dan u godini? I o kakvoj bi supstanci bila riječ? Na to pitanje znanstvenici nemaju odgovor.

*Ostale članke o euharistijskim čudima vidi OVDJE.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Grzegorza Górnyja i Janusza Rosikońa “Dokazi nadnaravnoga”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 19. rujna 2019.

Možda vam se svidi