Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš? Kako možeš kazati bratu svomu: ‘Brate, de da izvadim trun koji ti je u oku’, a sam u svom oku brvna ne vidiš? Licemjeru! Izvadi najprije brvno iz oka svoga pa ćeš onda dobro vidjeti izvaditi trun što je u oku bratovu. (Lk 6,41-42)

Ako nekoga želiš ukoriti, najprije pogledaj da nisi i ti kao on. A ako jesi, plači skupa s njime, ne očekuj da te on sluša, ali naređuj mu i opominji ga da bi se zajedno s tobom potrudio popraviti se. Ako pak nisi kao on, sjeti se da si takav možda bio prije ili si mogao biti, pa zato budi strpljiv i kori ga ne zbog mržnje, nego potaknut milosrđem. Ukorima i ispravljanjem smijemo se služiti samo rijetko, kada je to doista potrebno i samo kada je u skladu s Božjom voljom, ali svakako nakon što uklonimo brvno iz vlastitog oka. (Iz propovijedi sv. Antuna, 4. nedjelje poslije Duhova, 18)

“Ukorima i ispravljanjem smijemo se služiti samo rijetko, kada je to doista potrebno”, mudro predlaže sv. Antun. Možda smo to shvatili previše doslovno. I tako su lijepi običaji, kao što je bratsko opominjanje, čak i u samostanima, završili na tavanu. Tko danas koga uopće kori? Roditelji, da bi izbjegli iscrpljujuće svađe s djecom, radije će zažmiriti na jedno oko; učitelji, katkad samo zbog lijenosti, zatvaraju i oba oka. U drugim slučajevima rašireno je pravilo da se svatko bavi svojim poslovima. I tako se gubi dobra prigoda. Dobra i za onoga koga bi trebalo ispravljati i kome bi trebalo pomoći da shvati zlo koje je učinio ili da popravi neispravno ponašanje, da bi se vratio u kolosijek. A dobra i za onoga tko bi trebao opominjati, jer to možeš činiti samo “ako nisi kao on”, govori sv. Antun, ili ako si “najprije uklonio brvno iz vlastitog oka”, kako piše u Evanđelju. Ako smo pak mi sami u potrebi za ispravljanjem, nije dobar razlog za šutnju samo da ne bismo ništa učinili. U tom slučaju, “plači zajedno s njime” – predlaže sv. Antun – “i ne očekuj da te on sluša, ali naređuj mu i opominji ga da bi se zajedno s tobom potrudio popraviti se”. Svetac nas poziva da pomažemo bratu da se popravi, ali krećući od nas samih i čineći više životnim primjerom, nego riječima, uklanjajući iz naših očiju i srca brvna zla i grijeha.

Samo tako ćemo moći pomoći bratu da se popravi, koračajući zajedno s njime putem usavršavanja. U svakom slučaju, kada ispravljamo brata, činimo to iz ljubavi, ne zbog bijesa ili zlobe.

Preuzeto s dopuštenjem iz časopisa Veritas – Glasnik sv. Antuna Padovanskog