Riječ oštrija od dvosjeklog mača

Rijec ostrija od dvosjeklog maca

U komunističkoj Rusiji, likvidirani su milijuni ljudi, mnogi od njih zbog svoje vjere. Usmenom predajom, kršćani u Moskvi sačuvali su od zaborava ovu istinitu pripovijest:
U Staljinovo vrijeme u moskovskom gradskom kazalištu trebala se održati premijera protuvjerske predstave: “Krist u fraku”. Škole, omladinske organizacije i mladi radnici taj su kazališni komad trebali preuzeti u svoj kulturni program i o njemu raspravljati. Isusa, kao glavnu ulogu, igrao je poznati ruski glumac i istaknuti komunista Aleksandar Rastovčev. Predstava je bila rasprodana.

Na pozornici je stajao “oltar”, a na njemu više boca rakije i piva. Tijekom predstave pijani i glasni “svećenici, redovnice i redovnici” obilazili su teturajući taj oltar-šank.
Na početku drugog čina na pozornicu je stupio glavni glumac. U rukama je imao Bibliju. Vicevima i zabavljanjem izazivao je buru smijeha. Pošto je pročitao prva dva blaženstva iz propovijedi na Gori, glumac je viknuo:
“Pružite mi frak i cilindar!”
Sva ona svita kvazi svećenika i redovnika uzvrvila se oko njega, kreveljeći se i glumeći pijanstvo. U publici se čuo cerek i kikotanje.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Rastovčev je počeo opet ispočetka čitati: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!” Čitao je s glumačkim žarom i dramatski duboko i ozbiljno. Na ovu rečenicu o siromasima duhom “svećenici” su izobličili lica cereći se i glumeći luđake.

“Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!”, nastavio je Rastovčev, a “svećenici” nato počeše cmizdriti i tobož brisati suze. “Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!”, čitao je glumac dalje, ali publika se više nije smijala. Primjećivala se kao neka promjena i ozbiljnost na Rastovčevom licu i glasu. Prestao je čitati i gledao je u publiku, a “svećenici” su zbunjeno gledali u glavnog glumca. Potpuna tišina nastala je u dvorani.
Nakon što je još neko vrijeme zamišljen šutao, nastavio je čitati, ali sad s manje drame i nekako blažim tonom u glasu. Bila je mrtva tišina, a svi drugi glumci su stajali ukipljeni i začuđeni na pozornici. Zatim je Rastovčev prišao rubu pozornice s Biblijom u rukama. S nekim iznenađenjem na licu gledao je u knjigu i čitao dalje Matejevo evanđelje. Nitko ga nije prekidao.

Nakon što je došao sve do šestog poglavlja i pročitao: “Budite dakle savršeni kao što je savršen otac vaš nebeski!”, zaklopio je Bibliju, ali nekako pozorno i nježno kao da tim činom čini nešto važno i odlučujuće. Zatim se pred svima prekrižio i rekao:
“Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje Kraljevstvo!”
Nitko nije vikao ili zviždao. Svi su u šutnji napustili dvoranu.

Taj se kazališni komad nije više nikada izvodio. Aleksandar Rastovčev je ‘nestao’ i više se za njega nije čulo.

Istinita priča


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 20. svibnja 2013.

Možda vam se svidi