Za vrijeme Građanskoga rata u gradić u blizini manastira stigli su boljševici. Okupili su stanovništvo na tržnicu i tamo su pod pratnjom straže dotjerali monahe. Komesar se glasno obratio narodu pokazujući na monahe: – Građani! Svi vi bolje od mene poznajete ove pijance, izjelice i neradnike! Njihovoj vlasti sada je došao kraj. No da biste do kraja shvatili kako su ti prevaranti i paraziti stoljećima magarčili radni narod, stavit ćemo na zemlju ispred njih njihov križ i Evanđelje. Neka sada pred našim očima svatko od njih pogazi ta oruđa prijevare i porobljavanja naroda. I onda ćemo ih pustiti neka se gone na sve četiri strane. Na to su se neki u mnoštvu nasmijali. Tada je pred nahuškan narod izišao iguman – golem čovo s mesnatim blijedim licem i crvenim nosom – i rekao obraćajući se svojim monasima: – Nema nam druge, braćo… Živjeli smo kao svinje, barem umrimo kao kršćani! I nijedan se monah nije pomaknuo s mjesta. Sve su ih toga dana posjekli sabljama.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Nesveti sveti i druge priče”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net.