2. nedjelja došašća – B 

Današnji evanđeoski tekst nam opisuje nastup Ivana Krstitelja koji se pojavljuje u jednom vrlo zahtjevnom trenutku povijesti Božjeg naroda Izraela. Evanđelist Marko nam ga predstavlja kao Božjeg glasnika koji je išao pred licem Gospodnjim pripravljajući put Mesiji. Ivan je bio Božji izabrani čovjek koji je znao birati Božje vrijednosti, te ih uvjereno i odvažno nuditi svome narodu. Živio je Krstitelj među svojim potlačenim pukom što je stenjao pod bezbožnom čizmom Rimljana. Željan je bio pravde i stine, slobode i mira, te je i njegov pogled, kao i mnogi iskreni pogledi, bio uprt u nebo u traženju Božje pomoći. Molili su da im Bog pošalje Mesiju osloboditelja, žarko vapeći da im pošalje nekoga tko bi ostvario njihove želje.

Dok se činilo da nebo šuti, mnoge su potom nade bile polagane u ljude, no isto tako nije bilo nikakvih bitnih pomaka. Ivan je promatrao i shvaćao da tolike molitve i vapaji idu u krivom smjeru, jer su mnogi očekivali Mesiju kao političkog vođu i gospodarskog preporoditelja. Ivan je shvaćao njihove zablude, jer su se htjeli poslužiti Mesijom za svoje ciljeve, ne razumijevajući ni tko je ni što je istinski Mesija. U cijelom tom društveno-političkom metežu on je bio jedini čovjek koji je nosio drukčiju poruku, uvjeren kako boljitak može doći samo od ozbiljnog obraćenja cijeloga naroda Bogu, a ne od Božjeg obraćenja njihovim željama. Zato se nije strašio pozvati na obraćenje sve one koji su ga slušali. Činio je ono što je pred Bogom smatrao ispravnim, ne vodeći računa što će ljudi misliti o njemu, te je svoje stavove oblikovao isključivo prema njegovoj volji. Sam je živio isposnički skromno, znajući kako je to preduvjet nepokolebljive čvrstoće uvjerenja, te je i Isus za nj rekao da nije bio trstika koja se svija na vjetru. Ono što je sam činio, to je drugima preporučivao: Neophodno je bilo da oni kao narod počnu ostvarivati Božje želje.

Kao svjestan domoljub Ivan nije smatrao poštenim odnos moćnih rimskih okupatora, ali se nije upuštao u političku borbu protiv njih. Nije se ufao u domaćeg izdajicu i međunarodnog ulizicu Heroda, suradnika s okupatorskom vlašću, ali nije niti podizao buke protiv njegove politike, nego je poštivao njegovu državničku ulogu. I njega je do te mjere cijenio da ga je pozvao na obraćenje od javne sablazni koju je činio. Ivan je bio Božji čovjek koji je znao da sudbina njegova naroda ovisi prvenstveno o Bogu i o njegovu zahvatu u povijest pojedinca i cijeloga naroda. Tek kad Bog zahvati u povijest, onda pojedinac i narod mogu birati božanske vrijednosti. Stoga on nije htio biti jalovi propovjednik koji prebacuje krivicu i odgovornost samo na one na vlasti, ili pak na međunarodne sile koje su bile stvorile postojeći nepravedni poredak, pa niti na svećenika svoga naroda koji, umjesto da posvećuje narod, krenuše se baviti politikom i politikanstvom, napuštajući časnu zadaću od Boga im povjerenu.

Zato je Ivan, kako veli Evanđelje, nakon što je bio Bogom zahvaćen, nakon što je bio izabran za Božjeg glasnika i glas koji viče, propovijedao krst obraćenja na otpuštenje grijeha. Jer samo kao obraćeni i čista srca znamo izabrati ono što je stvarno dobro i spasonosno. I dok ljudi izabiru za se uglavnom ono bolje od zemaljskih pogodnosti, te se tim ključem vode pri izboru svoje budućnosti, Ivan se opredijelio za izbor nebeskih vrijednosti. Dok su drugi ljudi tražili raskoš, Ivan je težio skromnom isposničkom životu. Tako je Krstitelj izabirao sve ono što mu je jamčilo veću bliskost s Bogom. Dok su drugi birali političku budućnost svoga naroda koju su mjerili eventualnim zemaljskim i materijalnim interesima, Ivan se opredijelio za biranje duhovnih vrijednosti i stabilne vjerske budućnosti, sukladne Božjem pozivu i radosnoj vijesti Božje prisutnosti.
Ivanov primjer bi i nama trebao biti nit vodilja na razmeđima naše sadašnjosti i naših opredjeljenja. Ako stvaramo budućnost, to jest izgrađujemo zemlju samo pod vidom zemaljskih dobara, a da se mi istovremeno ne obraćamo, onda smo na krivom putu i nemamo zajamčenu budućnost. Prihvatimo stoga Ivanov poziv i obratimo se, kako bismo obraćeni bolje i jasnije sagledali život oko sebe, te dosljedno izabirali sebi budućnost.

Trenutak je da i mi sami čujemo glas koji nam viče u pustinji, vrijeme je da poslušamo jeku Ivanovih riječi te da iskreno i ozbiljno obratimo gradeći svijet duhovnih vrijednosti i Božje veličine oko sebe. Trenutak je da se kao i Ivan dademo izabrati Božjim glasom, kako bismo znali za sebe i buduće naraštaje birati pravi život utemeljen na prihvaćanju Krista Gospodina koji nas vodi punini ostvarenja duhovnog života na zemlji i sretnom životu u vječnosti. Neka nas u tome vodi glas ovog Božjeg glasnika koji u nama pripravlja put Kristu Gospodinu, kao što je i sam u sebi, živeći za različite ideale od bezbožnih vođa i vlastodržaca svoga naroda. Očistimo uši svoga srca, te čujmo Božji glas, kako bismo poput Krstitelja u ovom svijetu bili Božji glasnogovornici, kako bismo i svojim glasanjem i glasovanjem bili glas Božji koji viče u pustinji života našeg naroda. Ne dopustimo da Božji glas prestane odjekivati kao jeka časne prošlosti i svijetle budućnosti koju nam Bog pripravlja, ako poravnimo staze njegovu dolasku. Poput Ivana oprimo se bezbožnim silama koje bi htjele zagušiti Božji glas među nama, te svojim glasom dajmo Bogu mjesto među nama, kako bi nas on potom mogao dovesti u puninu blaženoga života po sve vijeke vjekova. Amen.

don Ivan Bodrožić