Četiri čuda četvorice

I pošto nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ. I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao. Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: “Sinko! Otpuštaju ti se grijesi.” Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: “Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?” Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi, pa će im: “Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu: ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!” I reče uzetomu: “Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!” I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima. Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: “Takvo što nikad još ne vidjesmo!”

Mk 2,1-12

Ne znamo ništa o uzetome kojemu je Isus oprostio grijehe i povratio zdravlje. Ali iz par redaka u kojima se spominju, možemo ponešto zaključiti o četvorici koji su uzetoga na njegovoj postelji donijeli Isusu.

Prva stvar koju možemo zaključiti o njima je da im je bilo stalo do uzetoga i do njegovoga zdravlja. I upravo zato što im je stalo oni ga donose Isusu nadajući se da će se dogoditi čudo ozdravljenja.

Druga stvar koja nam upada u oči je domišljatost spomenute četvorice jer su, vidjevši da neće moći doprijeti do Isusa uobičajenim načinom, odlučili raskopati krov i odozgo spustiti uzetoga pred Isusa.

Treća stvar koju vrijedi spomenuti o četvorici koji su nosili uzetoga, zapisana je u evanđelju. Veli evanđelist Marko da je Isus, vidjevši njihovu vjeru, oprostio uzetome grijehe i potom ga ozdravio. Oni nisu samo uzetoga donijeli Isusu, nego su mu svojom vjerom darovali oproštenje i zdravlje.

Četvrta stvar, veoma zanimljiva u primjeru četvorice, je šutnja o njima nakon što su učinili ono što su trebali učiniti.

Četvorica iz evanđelja i nas potiču na takvo djelovanje. Prije svega možemo od njih naučiti brigu za konkretnoga čovjeka. Kao što je njima stalo do uzetoga, tako i nama treba biti važan svaki čovjek kojemu je grijehom oduzeta sloboda djeteta Božjeg. Ali pomaganje čovjeku, jasno je iz primjera četvorice, nije osobni čin koji nema socijalnu dimenziju. Ne, nego se činjenje dobra treba pokazati kao sustavna, zajednička i organizirana akcija. Jer se postelja ne može neorganizirano nositi a da se pritom ne dovedemo u opasnost da nam bolesnik usput ispadne.

Evanđeoska četvorica potvrđuju da je ljubav domišljata, da ljubav uvijek nalazi put. Upravo zato jer su voljeli uzetoga i jer im je bilo stalo do njegova zdravlja, došli su na ideju da na nekonvencionalan način dopru do Isusa. Time i nama daju primjer da nikada ne posustanemo u činjenju dobra, nego da i u poteškoćama budemo otvoreni poticajima Duha koji će nas ispravno voditi. I davati nam snage da ne posustanemo čak ni onda kad do nas dopru glasovi da smo zapravo štetočine jer raskrivamo i činimo otvore u okoštalim strukturama i uobičajenim načinima za koje se tek rijetki  jedva sjećaju zašto postoje i zbog čega su dobri.

Jednakom jasnoćom nas četvorica nosača uzetoga potiču na življenje vjere, vjere koja može postići da Bog napravi čudo. Svojom vjerom i svojim življenjem vjere, možemo omogućiti Bogu da preko nas takne tolike duše koje pate u svojoj oduzetosti. Nitko tko tvrdi da vjeruje, a ne želi s drugima podijeliti blagoslov Božje blizine nije dionik istinskoga obraćenja.

[facebook]Vjera ti je bitna? Klikni like[/facebook]

I premda zadnja po redu, nije nipošto manje važna i zadnja pouka koju nam četvorica danas šutke upućuju. Nakon što su učinili sve što su trebali da bi doveli uzetoga Isusu, povlače se u drugi plan iz kojega su izašli samo da bi učinili dobro. I nama daju primjer da se ne hvalimo dobrim djelima, nego da slavimo Boga jer smo mogli dopustiti da se preko nas pokaže velik. I jedina nagrada koju bismo ovdje na zemlji poželjeli je da i onaj koji je stekao zdravlje sam druge vodi Isusu.

Nikola Kuzmičić

Ostale tekstove iz kolumne ovog autora potražite ovdje.