Bog života – mojega života

Liturgijska meditacija za srijedu, 6. lipnja

Bog

Čitanja:

2 Tim 1, 1-3. 6-12

Ako nas ,,duh bojažljivosti” uvijek iznova i zahvaća, jer ima toliko toga što nam zagorčava život, Bog nam ne prestaje davati, kao svoj blagoslov, ,,duha snage, ljubavi i razbora”, kako bismo se mogli uspraviti i odahnuti. I sve čega se stidim, mogu donijeti pred Boga. On se mene ne stidi. Evanđelja se, međutim, ne bih trebao stidjeti, jer ono je temelj na kojemu stojim, središte koje uređuje moj život.

Mk 12, 18-27

Saduceji su bili moderni i prosvijećeni ljudi svojega vremena. Na neki su način slični prosvijećenim ljudima našega vremena. Ismijavaju i odbacuju ono što se ne može dokazati. Brinimo se stoga za svoj ego danas, jer sutra bismo mogli biti mrtvi. – Isus se ne upušta u raspravu o pitanju koje zapravo predstavlja nevjerojatno cjepidlačenje, a odnosi se na kriterije prema kojima će se uređivati život u nebu. Ljudske kategorije i dimenzije nisu dovoljne da bi se njima obuhvatilo ono što je Isus objavio o životu. U svakoj fazi čovjekove mijene Bog je na strani života, a posebno upravo u fazama koje izazivaju strah, kao što su bolest, starost i smrt. Svaki trenutak života, kako god kratak bio, jest život. To misli Bog kad kaže: ,,Nisam Bog mrtvih, nego živih.” On ostaje Bog mojega života i onda kad jednoga dana dođe smrt. On je i u smrti moj život. ,,Naš su život rijeke – koje vode u smrt – koje život znače” (Ernesto Cardenal).

Molitva

Bože s nama, u svim fazama našega života ti si s nama, nadasve u vremenima nemoći i krhkosti. Jer ti nisi Bog mrtvih, nego živih. Ojačaj našu vjeru u život, u koji nas želiš uvesti kroz vrata smrti. Amen.

Objavljeno: 6. lipnja 2012.

Možda vam se svidi