Što podrazumijevam pod ovom sprem­nošću srca? Po Svetom pismu, Bog je veći od našega srca, a naše srce je veće od čitavoga svijeta samo ako je usmjereno na ljubav prema Bogu. Drugim riječima, ako je u svetoj odluci spremno odreći se sebe i živjeti za Božju slavu i služenje bližnjemu. Tada naše srce zrači čudotvornom snagom i sveto brdo savršenosti i preobraženja naginje se prema njemu. Ta spremnost srca ne nalazi se ni u kakvu odnosu prema Božjoj veličini koja je beskrajno veća od našega srca, a naše srce je po toj svetoj spremnosti veće od cijeloga svijeta.

Duša koja istinito uroni u promatranje Božje veličine, njegove beskonačne dobrote i uzviše­nosti, osjeća se sama od sebe vođena k toj spre­mnosti srca. Njezin cilj je mrtvljenje tijela koje ne poznaje protivljenje, revnost u molitvi koja ne poznaje rastresenost, blagost riječi koja ne poznaje gorčinu, poniznost koja ne poznaje taštu samodopadnost.

Zaista, ciljevi svete čežnje, zadaće radosne spremnosti srca, ali cilj je previsok, zadaća preteška i gdje je taj tko je dosegnuo cilj i zadaću izvršio! Želimo li dopustiti našoj čežnji da se ostvari, tada se naša volja uništava pri spoznaji da ta najčistija savršenost prebiva u nebeskim visinama. Možeš umrtviti svoje tijelo – ali nikada do te mjere da više ne poznaješ nikakvo protivljenje; možeš biti sabran u molitvi – ali nikada tako jako da više ne bi bio rastresen. Treba li to tvoju dušu ispuniti nemirom, zbunjenošću ili bolju? Ne!

Pogledaj, ima ljudi koji se izjedaju u vječnoj čežnji za nebeskim visinama ove savršenosti. Kako su ludi! Ti svakako možeš upraviti svoje želje prema vrhuncu, možeš reći: “Ah, kad bih nosio ljubavni žar jednog serafa u sebi, kako bih ljubio i hvalio svog Boga sve više i više”, ali nikada ne smiješ postupati tako kao da bi to bila tvoja obveza da dosegneš taj najviši vrhunac savršenosti, nikada ne smiješ reći: “Želim to i pokušat ću to i ako mi to ne uspije, moja će duša biti žalosna.”

Upamti, ne kažem ti da ne trebaš postaviti taj ideal za cilj, ali ne smiješ željeti u strastvenoj težnji da to dosegneš u jednom danu jer ta čežnja ne bi ti donijela ništa drugo nego nekorisnu muku. Želiš li hoditi na ispravan način svojim putem, onda hodaj korak po korak i dan za danom, ali ne izgaraj na samom početku od čežnje prema svršetku.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Misli – sveti Franjo Saleški”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.