Devetnica je molitva koja uključuje devet koraka. Može se sastojati od devet molitava koje se mole tijekom određenoga razdoblja, ili od jedne te iste molitve koja se ponavlja devet puta – na primjer, svaki dan tijekom devet dana, ili jednom tjedno tijekom devet tjedana.

Riječ devetnica, kao što joj samo ime govori, nastala je od broja devet. Vjernici privrženi ovoj molitvi uvjereni su da početci devetnice sežu u prošlost sve do uzašašća, kad je Isus započeo devetodnevnu molitvu: “zapovjedi im da ne napuštaju Jeruzalem, nego neka čekaju Obećanje Očevo… I pošto uđu u grad, uspnu se u gornju sobu gdje su boravili… svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama, i Marijom, majkom Isusovom” (Dj 1,4–14). Devet su dana učenici molili, a desetoga dana, na Duhove, primiše Duha Svetoga.

Rana se Crkva pridržavala još jedne devetodnevne pobožnosti. Ožalošćene obitelji i prijatelji devet bi dana molili ili išli na misu, i davali bi milostinju koju su prikazivali za pokoj duše preminule voljene osobe.

Što je značajno kod broja devet? Neki tumači ukazuju na to da je riječ o broju za jedan manjem od broja deset, okrugloga broja koji predstavlja puninu i savršenstvo, i da je stoga broj devet znak naše ljudske potrebitosti, naše nesavršenosti. A budući da često molimo devetnice u posebne svrhe, ovo tumačenje odgovara stvarnosti.

U optjecaju je mnogo devetnica, a i sami možemo načiniti devetnicu od devet nama najdražih molitava. Crkva, međutim, preporuča da pokušamo uskladiti našu privatnu pobožnost s liturgijskom godinom – budući da je, kao što smo ukazali ranije, kalendar katekizam i trebamo poštivati način na koji se on otkriva.1 Iz tog su razloga papama najdraže devetnice uvijek bile one koje su se molile za glavne blagdane. U svojoj enciklici o Duhu Svetome (Divinum Illud Munus) papa Leon XIII. je odlučio da svaka katolička župa treba održavati godišnje devetnice Duhu Svetome, oponašajući apostole i Blaženu Djevicu u danima između Uzašašća i Duhova.

Svi su nedavni pape pokazali posebnu privrženost “božićnoj devetnici” – devet dana molitava i razmatranja usmjerenih prema blagdanu Kristova rođenja. Svaki od tih devet dana predstavlja po jedan mjesec koji je Isus proveo u majčinoj utrobi. Papa Benedikt XVI. poželio je da svi katolici žive u duhu ove pobožnosti: “U božićnoj devetnici… kako se postupno bližimo svetoj noći, liturgija, dok raste u duhovnoj snazi, traži od nas da ponavljamo: ‘Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse!’ Ovaj zaziv izvire iz srca vjernika na svim krajevima zemlje i bez prestanka odzvanja u svakoj crkvenoj zajednici.”2 Ništa nas ne može spriječiti da ove godine sudjelujemo u ovoj srednjovjekovnoj pobožnosti po jednostavnim riječima: “Maranatha! Dođi, Gospodine Isuse!” koje izgovaramo jednom dnevno, kroz devet dana (vidi 1 Kor 16,22; Otk 22,20).

Papama i ne tako davnim svecima bila je također draga i devetnica Bezgrješnoga začeća koja vjernicima može pomoći da se pripreme za ovaj veliki blagdan Blažene Djevice.

Najbolje bi bilo uskladiti devetnice s liturgijskim blagdanima, ali to nije uvijek nužno. Često molimo devetnice za potrebe koje se pojave tijekom života. Blaženi papa Ivan XXIII., večer prije Drugoga vatikanskog sabora, preklinjao je sve župe u svijetu da prikažu svečanu devetnicu Duhu Svetome. Ponekad se naša potreba za izlijevanjem Duha Svetoga, kao i ta papina, ne poklapa točno s crkvenim kalendarom!

Blažena Majka Terezija iz Calcutte naučila je svoje sestre da u trenutcima velike potrebe mole “brzu devetnicu” – devet ponavljanja omiljene marijanske molitve, Spomeni se:

Spomeni se, o predobrostiva Djevice Marijo, kako se nije nikada čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zamolio. Ovim pouzdanjem obodren utječem se i ja k tebi, Djevice djevica. K tebi, Majko, dolazim; pred tobom, eto, stojim ja, grješnik, i uzdišem: nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti mojih riječi, nego ih milostivo poslušaj i usliši. Amen.

Majka Terezija izjavila je da je primila mnoge blagodati nakon što bi dovršila ove devetnice (koje se popularno naziva i “olujnim devetnicama”, jer “podižu oluju” na nebu).

Dok molimo devetnice, bilo bi dobro da imamo na umu osnove kršćanske molitve. Mi se obraćamo Bogu u trenutcima naše potrebe; podižemo k njemu svoj um i svoje srce i molimo ga za dobre stvari. Trebamo pripaziti da se prema molitvi ne odnosimo kao prema mehaničkom ili magijskom postupku. Molitvom ne pokušavamo postići da se Bog predomisli; Bog se ne predomišlja. Upravo suprotno: molitva je Bogu omiljen način kojim on mijenja naše umove. Ovim ne želim reći da molitva nije djelotvorna. Kao što sam rekao u prethodnom poglavlju, Bog nam ponekad daje ono što želimo kako bismo postali povjerljiviji prema njemu i naučili ga pitati ono što nam je potrebno.

U određenim je krugovima u modi podsmjehivati se pučkoj pobožnosti, što ja nikako ne želim. Tijekom godina naučio sam da je jednostavna vjera često ukorijenjena mnogo dublje od one koju donosi diploma iz teologije.

Pa ipak, putem elektronske pošte primio sam toliko devetnica i na izlazu iz crkve pokupio toliko njihovih fotokopija da znam kako riječ upozorenja nije na odmet. Duboko me boli kad neki otisnu ono što nazivaju “devetnicom koja nikad ne razočara”. U nekom nas smislu nijedna devetnica ne će razočarati. Bog čuje svaku našu molitvu i sve ih uslišava, imajući u vidu ono što je za nas najbolje. Fraza “koja nikad ne razočara” kao da govori da se Bogom na neki način može upravljati ili manipulirati njime, što može prouzročiti krizu vjere kod onih koji vjeruju da im je to jamstvo da će dobiti ono što žele upravo onako kako to žele. Već je u 2. stoljeću Tertulijan, pisac iz sjeverne Afrike, bio zabrinut zbog kršćana čija je molitva skrenula u praznovjerje – koje se malo razlikovalo od poganskoga pristupa. Umjesto da su težili uskladiti svoje želje s Božjom voljom, oni su na molitve gledali kao na način na koji se može upravljati božanstvom. Trebamo pripaziti da ne molimo na ovaj način i da ne promičemo molitvu koja bi mogla zavesti one koji su loše potkovani u vjeri. Frazu “koja nikad ne razočara” bolje nam je sačuvati za recepte za slatkiše i kolače nego za devetnice!

Prebirite u svome srcu

Djela apostolska nas podsjećaju na razdoblje nakon Kristova uzašašća na nebo, kad su se apostoli, po njegovoj zapovijedi, vratili u Gornju sobu gdje su boravili u molitvi s Isusovom majkom i s braćom i sestrama prvotne zajednice koja je sačinjavala prvu jezgru Crkve (usp. 1,12–14). Svake godine, nakon Uzašašća, Crkva iznova živi ovu prvu devetnicu – devetnicu Duhu Svetome. Apostoli, okupljeni u Gornjoj sobi s Kristovom majkom, mole da se ispuni obećanje koje im je dao uskrsli Krist: “primit ćete snagu Duha Svetoga, koji će sići na vas i bit ćete mi svjedoci” (1,8). Ova prva apostolska devetnica Duhu Svetome primjer je onog što Crkva čini svake godine.

Crkva moli:

Veni, Creator Spiritus!

O dođi Stvorče, Duše Svet,

pohodi duše vjernika,

poteci višnjom milosti

u grudi štono stvori ih...

Ganut sam dok zajedno s vama ponavljam ovu molitvu sveopće Crkve… Uvjereni smo: Duh Sveti će obnoviti lice zemlje.11

papa Ivan Pavao II., 20 stoljeće

Gornji tekst je izvadak iz knjige Scotta Hahna “Znakovi života”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net. Knjigu možete prelistati na linku ovdje.

—————————————————————-

1  Vidi br. 189 u Direktorij o pučkoj pobožnosti i liturgiji, izdala vatikanska Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, 2001.

2  Papa Benedikt XVI., Govor članovima talijanskih oružanih snaga, 16. prosinca 2005.