Bezgrešno začeće

Borba je čovjekov život na zemlji. Ta je borba započela još u iskonu, u raju zemaljskom, s riječima koje je Bog uputio, nakon čovječjeg otpada od Boga, zmiji: “Neprijateljstvo stavljam između tebe i žene, između roda tvoga i roda njezina. On će ti satirati glavu, a ti ćeš mu vrebati petu.” Od tada je na zemlji stalna borba između dobra i zla. Od tada se u nama stalno uroćuje jedno protiv drugoga, tijelo protiv duha i duh protiv tijela.

Murillo - Immaculata

Neprestano smo u napasti da biramo ono što je tjelesno, što je ograničeno i što ispunja samo naš trenutni doživljaj slatkoće i zadovoljstva, što ispunja naše požude ali ne i našu dušu i naš smisao. Neprestano smo u opasnosti da izdamo vlastitu budućnost, da se spustimo s pijedestala humanosti na nečovještvo, da izdamo čovjeka, da nam budu stvari važnije od ljudi, tijelo važnije od našeg duha, novac i interes važniji od naše savjesti.

U opasnosti smo da pomislimo kako je važnije što ljudi o nama misle, negoli što o nama misli Bog. Bojimo se ljudskih sudova, a zaboravili smo na Božji sud. No, samo je Božji sud konačan, tek on nas može do kraja opravdati ili raskrinkati naše laži i dvoličnosti. Svi se mi rađamo s ograničenošću i mrakom u duši. Svima nam je savjest od iskona opterećena i od početka smo u bijegu pred Bogom. Crkva nas uči da se u ljudskoj povijesti pojavila jedna jedina žena koja je od početka bila oslobođena tog mraka u duši, oslobođena krivice, grijeha i osude, oslobođena istočne krivice. Bila je to Marija iz Nazareta, zaručnica Josipa, drvodjelje, iz grada Nazareta, majka Isusa iz Nazareta.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Začećem se i rađanjem prenosi istočna krivica na potomstvo. Pred Marijom iz Nazareta stali su grijeh i krivica. Tu je prekinut lanac boli, patnje, krivnje i neprijateljstva s Bogom. Kroz nju se Bog spustio među nas da bude čovjeku drug, prijatelj, suradnik i pomiritelj. Kroz nju je Bog pružio ruku čovječanstvu. Stoga je Marijin sin, Isus Krist, mogao biti rođen bez grijeha. On je bio nama u svemu jednak, osim u grijehu, kaže sveti Pavao.

Nevinost je naša čežnja. Mitologije, religije, filozofije, književna djela i poezija izriču čovjekovu čežnju za svijetom u kojem nema krivnje, gdje ne vlada nehumanost, gdje nevinost poput svjetla obasjava svakog čovjeka. Naslućujemo da smo nekad mogli dijalogizirati s Bogom, šetati se s njime i drugovati, da je negdje u iskonu, u praskozorju čovječanstva, bilo razdoblje u kojem su nebo i zemlja bili združeni, u kojem su Bog i čovjek mogli drugovati, i kad je čovjekov osmijeh bio širok i ničim ugrožen. Nakon toga je iskopan izvor otrova, mržnje, svađe, rata, boli, patnje i krvavih sukoba.
Približiti se nevinosti u nama, djetinjoj odanosti i povjerenju jest zapravo mogućnost svijeta bez rata, bez okršaja i mržnje.

Sve je to ideal, poput zvijezde Sjevernjače prema kojoj možemo usmjeravati svoje životne brodove da stignemo u luku. Ideal nije nešto irealno, ali se ne može postići ljudskim sredstvima. Njegovo ostvarenje leži u rukama Boga. Naše susretanje s Bogom i prijateljevanje s njime leži u našim rukama. Već sada, ovaj trenutak, možeš početi razgovarati s Bogom, te ćeš vidjeti da je i nemoguće ostvarivo. Svi snovi čovječanstva, i snovi tvog osobnog života ostvarivi su čim pogledaš u oči Stvoritelja, vječnoga i svemogućeg Oca našega.

Kao što nam je Bog postao blizu osobito u našem ratu, tako je i Marija na osobit način bliza baš hrvatskom narodu. Marijina svetišta rasprostranjena su u svim krajevima naše države. No, zanimljivo je da se u zadnjem desetljeću čitav svijet naučio izgovarati hrvatske riječi kao što su: Gospa, mir, pokora, post, molitva -preko slučaja Međugorje. Taj je fenomen senzibilizirao naš osjećaj za stvarnost Isusove Majke, Blažene Djevice Marije.

Ne možemo pobjeći od svoje sudbine i od povijesnog trenutka koji nam je u ruke stavio neke povijesne zadatke. Isus nas je upozoravao, a njegove riječi ponovno je podcrtao Drugi vatikanski sabor, da je potrebno čitati znakove vremena i prema njima osluškivati što Bog čini.

Neka se svjetla koja su se upalila nad našom domovinom i čovječanstvom nikada ne ugase, neka donose mir, nadu i bolja vremena. To može i poruka ove svetkovine Bezgrešnog začeća.

Gornji tekst je izvadak iz knjige dr. Tomislava Ivančića “Oaze života”


Dragi čitatelji, ovisimo o vama i računamo na vas i vašu pomoć! Podržite naše djelovanje članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

 

Objavljeno: 8. prosinca 2011.

Možda vam se svidi