Sveti Petar i Pavao: Apostolski prvaci kojima Crkva toliko duguje

Došavši već do predvečerja svoga života “Šimun Petar apostol Isusa Krista, onima koji su pravednošću našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista, primili istu dragocjenu kao i mi” (2 Pt 1,1), u svojoj Drugoj poslanici pokušava opisati ono sto je Gospodin učinio preko njega.

Poslanica je puna spasonosnih opomena. Iz nje kao naročito važno i današnjem spomendanu prikladno navodimo ovo: “Smatram svojom dužnošću, dok sam god u ovom šatoru, da vas opomenama držim u budnosti, jer sam svjestan da ću brzo ostaviti svoj šator, kako mi i nas Gospodin kaže. Ali ću se pobrinuti da se i poslije moje smrti u svakoj prilici mognete sjećati ovoga. Uistinu, nismo vam navijestili moć i dolazak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmišljene bajke, nego, jer smo bili očevici Njegova (božanskog) veličanstva. On je, naime, primio čast i slavu od Boga Oca kad Mu je od tako uzvišene Slave došao glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj, koga sam odabrao’. I taj glas koji je došao s Neba, mi smo čuli kad smo bili s Njim na svetoj gori.” (2 Pt 1, 13-18)

I sveti Pavao, opraštajući se pomalo od ovoga zemaljskog života, svom najmilijem učeniku Timoteju, povjerava ovo: “Dijeli sa mnom tegobe za Radosnu vijest, oslanjajući se na snagu Boga koji nas je spasio i pozvao svetim zvanjem, ne po našim djelima, već po vlastitoj odluci i milosti koja nam je od vječnosti dana u Isusu Kristu, a koja se sada objavila dolaskom našega Spasitelja Isusa Krista. On uništi smrt i obznani život i besmrtnost Radosnom vijesti, za koju sam postavljen glasnikom, apostolom i učiteljem. Zbog toga ovo i trpim, ali se ne stidim, jer znam komu sam vjerovao i siguran sam da Om može sačuvati povjereno mi blago do onoga Dana. Za uzor zdravog propovijedanja uzmi što si čuo od mene u vjeri i ljubavi koja je u Isusu Kristu! Čuvaj dragocjeno povjereno blago uz pomoć Duha Svetoga koji prebiva u nama. Svi koji su u Aziji – to već znaš – ostaviše me. Među njima su Figel i Hermogen. Neka Gospodin bude milostiv Oneziforovu domu jer me često utješio; nije se stidio mojih okova, već, naprotiv, kad je došao u Rim, brižno me potražio i našao – neka mu dade Gospodin da nađe milosrđe kod Gospodina u onaj Dan, a koliko mi je usluga učinio u Efezu, ti to najbolje znaš.” (2 Tim 1, 1-18)

Vrline i zasluge apostolskih prvaka, njihov rad među Božjim narodom i, napokon, njihovo svjedočanstvo sto ga dadoše, prolivši svoju krv za Gospodina, privuklo je štovanje vjernika odmah nakon njihove smrti. Veličanstveni svjedoci toga kulta divne su bazilike nad njihovim grobovima. Na grobu sv. Petra podigao je baziliku sveti Silvestar (314.-335.). Današnja Petrova bazilika u Vatikanu potječe iz XVI. st.

Bazilika sv. Petra u Rimu podignuta je iznad njegova groba, kako bi bila njegov veličanstveni nadgrobni spomenik. U toj bazilici nalazi se neprocjenjivo umjetničko blago kao npr. Michelangelova Pieta i Barninijev barokni baldahin, te brončani kip sv. Petra čija je desna noga izlizana do visokog sjaja od dodira i poljubaca brojnih hodočasnika. Kupola crkve sv. Petra izdiže se iznad glavnog oltara skoro 120 metara u visinu.

U nagovoru na generalnoj audijenciji srijedom, 24. studenoga 1965. g., papa Pavao VI. ovako je prisutne hodočasnike potaknuo na pobožnost prema sv. Petru: “Vama, predragi sinovi, koji hodočastite k ovoj katedri katoličke istine, neka je draga pobožnost Petru, tj. svetom apostolu, koji nas naučava stalnosti božanskih istina, te kao posljedicu toga i postojanost našega pristajanja uz te istine. Petrovo ime na takav se način mora priopćavati svakom kršćaninu; kao karizma, tj. kao dar što ga Gospodin ne uskraćuje onome koji je imao sreću primiti krštenje, i kao zalog, tj. dužnost sto je svaki krštenik mora vršiti da bi bio dostojan uzvišene kvalitete vjernika.

Gradnja nove, današnje bazilike svetog Petra dovršena je 1626. godine. Ona je najveća crkva na svijetu s predivnim velikim trgom. U toj bazilici pokopano je 146 papa. U njoj su održana i dva posljednja crkvena sabora. A obično se u njoj proglašuju i novi sveci.

Bazilika svetog Pavla, sagrađena je nad grobom sv. Pavla, nedaleko od mjesta gdje su apostolu Pavlu odsjekli glavu, do danas je očuvala stari bazilikalni stil, pa je zato vrlo dojmljiva za hodočasnike i turiste. Tijekom stoljeća povećavana je, a osobita su nova vrijednost u njoj mozaičke slike. U bazilici se nalaze i slike svih papa u povijesnom redu. Baziliku sv. Pavla podigao je papa Siricije (384.-399.).