Valpurgina noć (njemački: Walpurgisnacht) predstavlja noć između 30. travnja i 1. svibnja, koja se obilježava u zemljama Srednje Europe (Finskoj, Švedskoj, Estoniji, Litviji i Njemačkoj). Podrijetlo joj je blagdan sv. Walburge (710. – 779.), engleske misionarke, opatice, koja je djelovala u današnjoj Njemačkoj.

Praznovjerja povezana s Valpurginom noći nose sretan predznak: polja će biti plodna ako te noći padne kiša, proljepšat će se tko se opere u seoskoj lokvi, ili se gol bude valjao u rosi, naći će blago ako kopa na mjestu na kojemu je te noći pala zvijezda s neba, od pada u provaliju može se zaštititi ako uza se nosi jednogodišnju lješnjakovu šibu, koju treba slomiti u Valpurginoj noći između dvadeset tri i dvadeset četiri sata…

Od sedamnaestog stoljeća u Njemačkoj se proširilo vjerovanje kako se na Valpurginu noć okupljaju vještice, što će kasnije postati i dio folklora. Valpurgina noć je drugi (od četiri) velika poganska/vještičja Sabata imenom Beltane. Predstavlja razdoblje oproštaja od “boga Zime” i dobrodošlicu “boginji Ljeta”. Bio je to praznik obilježavan banketima, smijehom, ludovanjima, zaljubljivanjima, rižom, bukom i plesom.

U Valpurginoj noći 1966. godine Anton LaVey osnovao je Sotoninu crkvu u San Francisku. U istoj noći 30. travnja 1945. počinio je samoubojstvo Adolf Hitler.

Valpurginom noći za kršćane započinje i mjesec svibanj, Marijin mjesec, što je osobiti razlog radosti za svu Marijinu djecu, i nikakvoga straha.

fra Josip Blažević

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Praznovjerje”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net