Vlč. Petar Popović objavio je nedavno knjigu eseja ‘Kut gledanja’, u kojoj iz katoličkog kuta promišlja o pjesmama popularnih svjetskih glazbenika. Knjiga je izazvala snažan interes u svjetovnim krugovima te je svećenik uoči Božića dao intervju za Jutarnji list. U njemu je, između ostalog, progovorio o odnosu Crkve prema “osobama čija afektivno-seksualna orijentacija nije heteroseksualna”, što je izvorno istaknuto i u naslovu internetskog izdanja intervjua (otključanog isključivo pretplatnicima Jutarnjeg lista). Sa željom da obrazloži “doktrinarnu pozadinu” svog odgovora, kako bi se izbjegle “svake eventualne nedorečenosti”, vlč. Popović poslao nam je tekst pojašnjenja koji ovdje u cijelosti objavljujemo.

Dragi čitatelji portala Bitno.net, kao i svi ostali zainteresirani čitatelji,

povodom nedavnog objavljivanja moje knjige eseja “Kut gledanja” o promišljanju spona između katoličke vjere i glazbenih pjesama kršćanskih autora, kao i autora koji nisu vjernici ali čije stvaralaštvo u nekim motivima korespondira s idejama svojstvenima kršćanstvu – a o toj knjizi objavljen je i sjajan tekst na ovom portalu – zamoljen sam dati intervju Jutarnjem listu. Zbog ispunjenja ugovornih obveza s izdavačem knjige, prema kojima sam bio dužan odraditi manji broj promotivnih aktivnosti oko spomenute knjige, pristao sam na intervju s riječkim novinarom Lukom Benčićem. Intervju je, čini mi se, zbilja odrađen korektno, s njegove strane, a nadam se i s moje strane, te je objavljen u tiskanom izdanju božićnog trobroja Jutarnjeg lista.

U jednom, vrlo složenom pitanju u sklopu intervjua, a vezanom za moje mišljenje o osobama čija afektivno-seksualna orijentacija nije heteroseksualna, pokušao sam dati odgovor koji bi, u okviru postavljenog pitanja, mogao biti razumljiv i određenom broju čitatelja Jutarnjeg lista, a za koje sam pretpostavljao da nisu vjernici. A opet, nastojao sam u tom skučenom formatu prenijeti relevantni dio nauka Katoličke Crkve o tom pitanju. Smatram da sam to i postigao, naravno, ukoliko se odgovor na to složeno pitanje pročita u cijelosti i s razumijevanjem. Tom pitanju moglo se pristupiti na više načina, a način koji sam u tom trenutku odabrao za potrebe intervjua činio mi se primjerenim u kontekstu glavne teme i fokusa intervjua, naime, objavljene knjige o suodnosu glazbe i vjere.

No, kako stvari ne bi ostale eventualno nedorečene u nekom širem kontekstu, želja mi je u nastavku ponuditi kratak i precizan opis doktrinarne pozadine mojih stavova izrečenih u tom odgovoru – posve sukladnih nauku Katoličke crkve, koja mi je Učiteljica i Majka – o temi o kojoj sam upitan, a koju, nažalost, nije bilo moguće ovako detaljno i polako obrazložiti u formatu intervjua za dnevne novine, u kontekstu teme tog intervjua. Nadam se da ovaj opis predstavlja doprinos pristupu ovoj važnoj temi, kako unutar Crkve, tako i izvan nje.

Vlč. Petar Popović: Čvrsta preferencija za međusobno poštivanje

Naravno, niti ovaj opis ne može zahvatiti baš sve vidike ove složene problematike. Kako čitamo u Evanđelju od nedjelje Svete Nazaretske Obitelji, jedino Bog u konačnici posjeduje i priopćuje cjelovite odgovore – „Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošću i odgovorima njegovim“ (Lk 2, 47) – koje nauk Crkve potom spoznaje, čuva i integralno artikulira za svako vrijeme.

U intervjuu sam htio prije svega naglasiti kako Crkva na osobe čije afektivno-seksualno usmjerenje nije heteroseksualno gleda kao na osobe s jednakim dostojanstvom koje imaju i sve ostale ljudske osobe. Samo afektivno-seksualno usmjerenje ili nagnuće koje nije heteroseksualno po sebi nije grijeh. Geneza tog usmjerenja ostaje u određenom smislu misterij za današnju znanost (usp. KKC, br. 2357), iako postoje vrijedne studije koje ga nastoje rasvijetliti. Činjenica je da mnoge osobe koje posjeduju ta usmjerenja, to nisu birale, već ih osjećaju kao neki dio mehanizama – subracionalnih, a onda ponekad slijedom toga i razumskih ili voljnih – unutar svoje osobe. Katekizam Katoličke Crkve u broju 2358 kaže: „Nemali broj muškaraca i žena pokazuju duboke homoseksualne težnje. Ne biraju oni svoje homoseksualno stanje; ono za većinu njih predstavlja kušnju“. U istom broju, Katekizam nadalje odmah dodaje: „Zato ih treba prihvaćati s poštivanjem, suosjećanjem i obazrivošću“.

Homoseksualni čini, pak, prema nauku Katoličke Crkve, predstavljaju objektivno moralno neuredne čine koji ne odgovaraju Božjem stvoriteljskom planu za življenje ljudske ljubavi, te, slijedom toga, ostvarenje tih čina u bilo kojem obliku, predstavlja materiju grijeha (usp. KKC, br. 2357).

Stoga su osobe koje posjeduju afektivno-seksualno usmjerenje ili nagnuće koje nije heteroseksualno pozvane na neki način integrirati to usmjerenje usklađujući ga s naukom Crkve. Neke od tih osoba uspijevaju na određeni način preusmjeriti tu orijentaciju na osobe suprotnog spola, te ostvariti bračnu zajednicu s osobama suprotnog spola i zasnovati obitelj. Jer osovina obitelji, prema kršćanskoj objavi i naravnom zakonu, je heteroseksualni brak, koji je nerazrješiva i vjerna zajednica muškarca i žene, otvorena potomstvu te dobrobiti supružnika. Ta pitanja sam, uostalom, opsežno analizirao u mom radu objavljenom u znanstvenom časopisu Ius Ecclesiae iz 2020. godine o općem dobru obiteljske zajednice iz perspektive filozofsko-pravne antropologije. Ostale osobe koje posjeduju takvo usmjerenje ili nagnuće pozvane su na uzdržljivost i čistoću (usp. KKC, br. 2359) i, kao neko trajnije životno stanje, na neku vrstu laičkog celibata, u kojem se također mogu ostvariti, živeći Božu volju i darujući se na razne načine za dobrobit društva i Crkve. U intervjuu za Jutarnji list spomenuo sam pritom, zbog njene poveznice sa svijetom glazbe, i primjer Eve Tushnet koja je poznata kao vjernica laikinja i katolička spisateljica, te koja, kao vjerna kći Crkve, nastoji živjeti svoj život i svoje homoseksualno nagnuće u skladu s naukom Crkve, u čistoći i laičkom celibatu, te piše zanimljive i, mislim, izgrađujuće tekstove o svojim iskustvima povezanima s time. Moglo bi se, naravno, navesti u svezi s ovom temom i neke druge primjere i autore.

Kada govorimo o statusu osoba koje posjeduju afektivno-seksualno usmjerenje koje nije heteroseksualno u okviru političke zajednice, stav Katoličke Crkve u ovoj materiji definiran je, primjerice, dokumentom Kongregacije (danas Dikasterija) za nauk vjere iz 2003. godine, o nacrtima pravnog priznanja zajednica homoseksualnih osoba. U tom dokumentu navodi se kako spomenute osobe mogu ostvariti svoje interese putem građansko-privatnih prava, baš kao i svi drugi građani, te se ističe kako je potrebno izbjeći svaki oblik nepravedne diskriminacije prema tim osobama (br. 5 dokumenta, isto i KKC br. 2358). Istovremeno, prema tom dokumentu, cjelovita moralna istina biva narušena ukoliko bi se donijeli nepravedni zakoni o toj materiji, poput onih koji smjeraju ka priznanju obiteljsko-pravnog statusa homoseksualnim zajednicama (također, br. 5 istog dokumenta). Dakle, nauk Katoličke Crkve smatra nepravednim i štetnim za opće dobro priznanje statusnih i obiteljskih prava koja bi smjerala ka nekom pravnom obliku homoseksualnih zajednica koji bi nadilazio okvire građansko-privatnog uređenja.

‘Kut gledanja’ – knjiga eseja koju potpisuje vlč. Petar Popović

Konačno, kako sam i zaključio spomenuti odgovor na pitanje u Jutarnjem listu, nauk Crkve nalaže i da se u političkom društvu zauzme čvrsta preferencija za međusobno poštivanje i građansko prijateljstvo – papa Franjo govorit će o „političkoj ljubavi“ – među ljudima koji imaju različite stavove i artikuliraju ih u političkoj areni, pa i bez obzira na čiju stranu pretežu trenutni ili sutrašnji zakoni i politike. Kako je još Aristotel naglasio, u osmoj knjizi svoje Nikomahove etike, „prijateljstvo je ono što drži gradove na okupu“, a to pogotovo vrijedi, čini mi se, u okolnostima svjetonazorskog pluralizma u društvu.

Ovdje donosim izvorno pitanje koji mi je postavljeno u intervjuu i moj odgovor na njega:

– Jedan od autora koji se pojavljuje u tvojoj zbirci je Lou Reed koji je značajan dio svojeg opusa posvetio marginalnim osobama, poput članova LGBTQ+ zajednice, a odnos katoličke crkve prema takvim pojedincima/pojedinkama često nije blagonaklon, posebno u Hrvatskoj. Na pamet mi pada referendum protiv istospolnih brakova koji je katolička crkva u Hrvatskoj podržavala. Kako ti gledaš na tu problematiku?

Pitanje je složeno, baš kao što je složena i Lou Reedova osobnost, naime poznato je da je i on sam dugo živio u homoseksualnim vezama, a kasnije je do svoje smrti bio u braku s umjetnicom Laurie Anderson. Možda se najveća usluga ovoj temi može napraviti ako pokušamo sačuvati mnogostrukosti kojima je obilježena. Na osobnoj razini, osobe LGBTQ+ populacije uživaju moju simpatiju zbog okolnosti da su često marginalizirane, a radi se redovito o osobama koje nisu birale svoju afektivno-seksualnu orijentaciju, baš kao što ja ili netko drugi nije birao svoju heteroseksualnu orijentaciju, već se radi o mehanizmima koje osoba doživljava kao dio sebe. Iskreno mi je žao kada te osobe zbog te linije svog identiteta doživljavaju neku ranu ili stigmatizaciju općenito, a pogotovo u crkvenom kontekstu.

Kada govorimo o unutarcrkvenom statusu te teme, u knjizi spominjem ime Eve Tushnet, nekadašnje vatrene pripadnice Riot Grrrl glazbenog pokreta, briljantne spisateljice, vjernice laikinje, lezbijke i celibaterke, jer sam mislio da je važnije njoj dati glas o toj temi nego govoriti u moje ime. U svom izvrsnom tekstu o knjizi objavljenom na web portalu Moderna vremena, Franjo Nagulov napisao je da sam propustio spomenuti razlog zbog čega je Tushnet celibaterka, vidjevši tu nešto potencijalno problematično. Možda to mogu artikulirati ovom prilikom. Pretpostavljam da je Tushnet celibaterka jer je, naime, to odabrala biti, baš kao što sam i ja odabrao i prigrlio celibat jer sam spoznao, unatoč svim mogućim izazovima, da taj izbor posjeduje nutarnju logiku i duboki smisao u kontekstu katoličke vjere, a onda i mog života.

Kada govorimo o razini političke zajednice, nauk Katoličke Crkve zalaže se za to da se osobama LGBTQ+ populacije osigura najširi krug građansko-privatnih prava, a pogotovo da ih se zaštiti od bilo kojeg oblika društvenog pritiska, zastrašivanja ili nasilja. Razlike u stavovima postoje kod dijela statusnih ili obiteljskih prava. Možda su te razlike također složenije no što se ponekad misli. Pa čak i unutar progresivnog tabora, recimo, pada mi na pamet američka spisateljica i satiričarka Fran Lebowitz koja se deklarira kao lezbijka, a koja kaže kako njenoj generaciji uopće nije bilo bitno ostvariti pravo na brak, jer, po njenom mišljenju, brak spada među najgora obilježja života strejt ljudi.

John Darnielle, frontmen benda The Mountain Goats i simpatizer katoličke duhovnosti, u intervjuu za „The New Yorker“ iz 2022. godine reći će da se, citiram otprilike, od Katoličke crkve može tražiti da se iskupi za loše stvari, ali da ne možete tražiti od katolika da postanu poput vas ili zauzmu vaše stavove o baš svakoj temi. Volio bih kada bi se u političkoj zajednici zauzela čvrsta preferencija za građansko prijateljstvo – papa Franjo govorit će o „političkoj ljubavi“ – među ljudima koji imaju različite stavove i artikuliraju ih u političkoj areni, pa i bez obzira na čiju stranu pretežu trenutni ili sutrašnji zakoni i politike.“

S poštovanjem,

vlč. Petar Popović
svećenik Porečke i Pulske biskupije
profesor na Fakultetu kanonskoga prava
pri Papinskom Sveučilištu „Sveti Križ“ u Rimu