Svetac naših dana Ivan Pavao II., naglašavao je: „Brinite se da svijet ne ohladi! Pazite da se ne smrznete u sebičnosti i konkurentskoj borbi, u praznom hodu zaposlenosti i lova za užicima; priđite uskrsnoj vatri svete mise i ne dajte da se iskvari nedjelja, Dan Gospodnji. Dane u tjednu možemo zamisliti kao vagone željeznice, a nedjelju kao lokomotivu koja pokreće sve vagone, sve dane u tjednu.“

Foto: Shutterstock

„Kad sin čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Lk 18,8).

Sveti Papa Pavao VI. snažno je naglašavao krizu vjere koja uzrokuje nemir u svijetu i u Crkvi. Crkva bez vjere gubi spasonosni kurs koji joj je Gospodin Isus odredio u Evanđelju. Bez življenja Evanđelja članovi Crkve prestaju biti proroci, to jest navjestitelji Božje poruke svijetu i postaju bljutava sol po kojoj ljudi gaze, ništa im ne znači.

Kao bogoslov čuo sam mnoge biskupe, svećenike i vjernike kako dižu svoj glas za neradnu nedjelju. Danas se to rijetko čuje, a nedjeljom se radi sve više. Zašto? Jesmo li se umorili biti proroci u svijetu koji brutalno krši Božje zapovijedi? Jesmo li našli lažnu sigurnost u demokraciji koja sve više poprima lažljivo lice demonokracije?

„Spomeni se da svetkuješ dan Gospodnji!“ (usp. Izl 20,8), to je Božja zapovijed, ne naša! Mi Božje zapovijedi možemo vršiti sebi na blagoslov ili kršiti sebi na prokletstvo. Jedan župnik na Banovini prije Domovinskog rata grmio je s propovjedaonice na seljane upozoravajući da ne smiju raditi i kupovati nedjeljom. Oni su se oglušili i mahom gradili svoje obiteljske kuće nedjeljom. U Domovinskom ratu sve su bile do temelja srušene, osim tri koje nisu bile građene nedjeljom. Župnik je bio i ostao pravi prorok neradne nedjelje.

Neradnu nedjelju odražava propis koji nalazimo u Knjizi Postanka: „I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u taj dan počinu od svega djela svoga koje učini.“ (Post 2,3), te izjavu iz Deset zapovijedi iz Izlaska: „Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao. A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada nikakva posla nemoj raditi…“ (Izl 20, 8-10). Doista, Šabat je svet Gospodinu i on sam obdržava dan svetog odmora. To nam govori da i mi, kada odmaramo u nedjelju, ne odmaramo sami. Odmaramo s namjerom prisustvovanja u Božjoj blizini, te je on pažljiv prema nama. Katekizam Katoličke Crkve nas uči: „Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog osmog dana, koji se s pravom naziva danom Gospodnjim ili nedjeljom. To biva prema apostolskoj predaji koja potječe od samog dana uskrsnuća Kristova. Nedjelja se jasno razlikuje od subote; kršćanima nedjelja nadomješta obredne propise subote. Nedjelja je u pravom smislu dan liturgijske zajednice, dan u koji se vjernici sastaju da slušaju Božju riječ i sudjelujući u Euharistiji proslave Gospodina Isusa te zahvale Bogu koji ih je uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za životnu nadu“ (usp. KKC 1166 sl.).

U tjednu nam Bog daje 168 sati za mnoge aktivnosti i odmor, a od nas traži jedan dan ili još bolje jedan sat da ga susretnemo u svetoj misi. Jedan sat od 168 sati! Je li to previše? Ali mi kakvi jesmo i taj sat toliko puta preskočimo, prokunjamo, prepričamo, izgubimo, otmemo poput lopova. Zar možemo onda od Boga moliti blagoslov, zdravlje, pamet, djecu, rad, strpljivost, sreću ako se tako ponašamo? Isus nas upozorava da je neprijatelj čovjekov kradljivac našeg vremena i susreta sa živim Bogom. Nedavno sam čitao priču o sveopćoj konferenciji zlih anđela kojima je Sotona naredio da ljudima na mnoge načine kradu vrijeme kako ne bi uspostavili spasonosnu vezu s Isusom kroz svetu misu i sakramente, čitanje Svetog pisma i molitvu Gospine krunice. Na upit demona kako će to ostvariti đavao im je dao brojne instrukcije: zadržavanje na nepotrebnim stvarima, rad bez granica, bezbroj slobodnih aktivnosti, okupiranost digitalnim svijetom mobitela i aplikacija začinjenih nemoralnim ponudama, modeli s naslovnica koji dovode do nezadovoljstva izgledom supružnika čiji se odnos hladi sve do brakolomstva, pretjerana rekreacija u bučnim podrumima kako se ljudi ne bi divili Stvoritelju prirode, tračanja na duhovnim susretima koji više odvlače od sakramenata i svakodnevne svete mise negoli privlače…

Što misliš, koliko je Sotona uspješan u svome planu? Nije li sumnjivo da trgovački lanci nedjeljom rade u katoličkoj Hrvatskoj, dok isti ne rade u zapadnim zemljama? Znači li to da smo im jeftina radna snaga, robovi u slobodnoj Domovini koja ima slijepe vođe ili još gore suradnike bezbožnih ideologija koji hoće presjeći naše kršćanske korijene od kojih živimo preko 13 stoljeća? 

Scott Hahn ističe kako su čovjek i zvijer stvoreni zajedno na šesti dan, ali čovjek je stvoren za sedmi dan. Kada čovjek radi na sedmi dan, pada ponovno na šesti te nije ništa bolji od zvijeri čiji je znak 666. Broj 666 može se tumačiti kao degradacija broja 7, koji je u izraelskoj predaji predstavljao savršenstvo, svetost, savez. Sedmi je dan proglašen svetim od Boga i odvojen za odmor i bogoštovlje. Rad se obavljao u šest dana, a bio je posvećen u žrtvenom bogoslužju koje je predstavljao sedmi dan. Broj 666 stoga predstavlja čovjeka koji je zapeo u šestom danu, služeći zvijeri koja je zaokupljena kupovanjem i prodavanjem (vidi Otk 13,17), bez odmora za bogoštovlje. Iako je rad svet, on postaje zlo kada ga čovjek odbija prikazati Bogu.

Uvijek me zadive sveci po čijim je ustima i životima Bog dao sjajne odgovore svakom vremenu, a Crkvi primjer za sva vremena. Pravilo svetog Benedikta je u temeljima Europe, a ono glasi ora et labora, moli i radi. Za blagoslovljen život svetac predlaže: 8 sati radi, 8 sati moli, 8 sati se odmori. Svetac naših dana Ivan Pavao II., naglašavao je: „Brinite se da svijet ne ohladi! Pazite da se ne smrznete u sebičnosti i konkurentskoj borbi, u praznom hodu zaposlenosti i lova za užicima; priđite uskrsnoj vatri svete mise i ne dajte da se iskvari nedjelja, Dan Gospodnji. Dane u tjednu možemo zamisliti kao vagone željeznice, a nedjelju kao lokomotivu koja pokreće sve vagone, sve dane u tjednu.“

U Hrvatskoj preko 180 tisuća ljudi, mahom žena, radi u trgovinama. Preko 35 posto njih radi i nedjeljom, daleko od obitelji koja treba biti na okupu. Molimo se, podignimo glas i nemojmo kupovati nedjeljom kako ne bismo bili birači sotonskog bezboštva koje će našu djecu još više gurnuti u ropstvo radne nedjelje. Budimo Božji proroci koji časte Njegov dan i zahvaljuju mu na daru Lijepe Naše u kojoj od stoljeća sedmog Hrvati dišu. Hvala Bogu i Njegovoj Majci što u našoj Domovini, uz tolike krize, imamo mnoge glasnike novog proljeća Duha Svetoga: toliki mladi koji mole i zauzeto žive kršćanski, jedno značajno ispitivanje potvrđuje da 80 posto ljudi u Hrvatskoj želi neradnu nedjelju, jedna općina i jedan trgovački centar su ukinuli rad nedjeljom… Neka tako bude!  

vlč. Ivan Grbešić | Bitno.net