Nova enciklika pape Franje Fratelli tutti potaknula je angažiranje pojedinaca unutar Crkve u Hrvata kakvo nismo vidjeli već neko vrijeme.

Promjena je prvo primijećena u hrvatskom episkopatu.

I dok su na neke prošle dokumente Svetog Oca poput Gaudete et exsultate te (pogotovo) Amoris laetitie, izostali značajniji komentari domaćih prelata (s izuzetkom, kod druge, sada umirovljenog mostarskog biskupa Ratka Perića), posljednja Franjina enciklika dobila je značajnog promotora u dubrovačkom biskupu Mati Uziniću.

U rijetko viđenoj (i pohvalnoj) ažurnosti za domaće vjerske prilike, biskup Uzinić pripremio je video-osvrt na dokument te je na stranicama njegove biskupije objavljen opširan sažetak istog. Sve je zaokruženo gostovanjem na N1 televiziji gdje se biskup osvrnuo na, nama posebno važan, element enciklike – citiranje pisma HBK povodom 50. obljetnice završetka Drugog svjetskog rata, objavljenog 1. svinja 1995. godine.

Iz tih se istupa izrodila i prva značajnija domaća kritika sadržaja Fratelli tutti, ali i hrvatskog episkopata te domaće katoličke medijske scene.

Naime, urednica vjerskog portala Vjera i djela Snježana Majdandžić-Gladić u opširnom je članku encikliku ocijenilo “iznimno slabom s teološke strane”, dodavši kako “više ostavlja dojam da ju je napisao čelnik Ujedinjenih naroda nego Vrhovni svećenik Katoličke Crkve”.

“Sama enciklika ne donosi ništa bitno novo, nego sažima već poznate Papine stavove o sveopćem bratstvu, brizi za okoliš, o važnosti zajedničkog sudjelovanja svih naroda u promicanju pravde, mira i napretka, o (jednako)vrijednosti svih religija i kultura, o potrebi brige za migrante, o utjecaju koronavirusa na živote ljudi i na važnost solidarnosti itd., a koji se slabo čine povezivima s prvotnim poslanjem Crkve i njezinom brigom za spasenje duša. Zato je razumljivo da su Papu, uz iznimku svetog Franje, više inspirirali nekatolici Martin Luther King, Desmond Tutu, Mahatma Gandi ili Ahmad Al-Tayyeb, nego toliki velikani Katoličke Crkve kroz povijest. Jednako je tako razumljivo da je veću inspiraciju našao u društvenim i političkim manifestima, nego u Svetom pismu”, stoji u tekstu.

U sličnom smjeru ide i kritika upućena biskupu Uziniću. Podsjećajući na incident s pozivanjem liberalne teologinje Tine Beatti na Ljetnu teološku školu, Majdandžić-Gladić o prvom čovjeku Dubrovačke biskupije piše: “On se, naime, isti dan kada je objavljena enciklika obratio javnosti i predstavio njezin sadržaj, a uvid u ono što je ponudio pokazuje kako je, kao dobar učenik svoga učitelja, vjerno prenio Papine glavne naglaske. Dovoljno je pritom pogledati samo prezentaciju enciklike u slici, a koja se svojom ne baš vjerodostojnom dramatičnošću više čini kao da je nastala na satu Građanskoga odgoja, nego na kontempliranju nad Svetim pismom.”

Cilj svega je, dodaje urednica portala Vjera i djela, “predusresti” ili “barem odgoditi propitivanje” enciklike Fratelli tutti, za što je, uz dubrovačkog biskupa, optužila i širi hrvatski episkopat te domaće katoličke medije.

Kritika bi vjerojatno prošla manje zapaženo da ju, u endemskom potezu za naše biskupe, na svom Facebook profilu nije podijelio upravo Mate Uzinić, iskoristivši priliku i da u statusu odgovori na tekst Majdandžić-Gladić.

Kao odgovor poslužio se upravo posljednjom enciklikom pape Franje, točnije jednom njenom točkom, napisavši: “Postoje vjernici koji misle da se njihova veličina sastoji u nametanju vlastitih ideologija drugima, ili u nasilnoj obrani istine, ili u velikim pokazivanjima sile. Svi mi vjernici to moramo prepoznati: na prvom mjestu je ljubav, ono što nikada ne smije biti izloženo riziku je ljubav, najveća opasnost je ne ljubiti (usp. 1 Kor 13,1-13).” (Fratelli tutti, 92).

“Postoje vjernici koji misle da se njihova veličina sastoji u nametanju vlastitih ideologija drugima, ili u nasilnoj…

Objavljuje Mate UzinićUtorak, 6. listopada 2020.