U Katoličkoj Crkvi postoje dvije svetkovine, jedna se naziva „Uzašašće Gospodinovo“, a druga „Uznesenje Blažene Djevice Marije“. Premda se oba naziva odnose na uzlaženje na nebo, među njima postoji ključna razlika, piše Aleteia.

Katolička enciklopedija donosi nam jezgrovito tumačenje prvog događaja: “Krist uzlazi na nebo vlastitom snagom u prisutnosti svojih učenika, četrdeseti dan nakon svojega uskrsnuća.”

Ključni izraz je „vlastitom snagom“. Isus je Bog, a to znači da je njegov povratak na Nebo ostvaren njegovom vlastitom sposobnošću, a ne izvanjskom silom. On je bio uzrok svojega uzašašća, potvrđujući time svoje božanstvo.

S druge strane, uznesenje Blažene Djevice Marije predstavlja različitu stvarnost. Ona je, naime, na Nebo uznesena Božjom snagom, a ne svojom.

U Katekizmu Katoličke Crkve piše: „Na kraju je neokaljana Djevica, sačuvana slobodnom od svake ljage istočnog grijeha, pošto je dovršila tijek zemaljskog života, tijelom i dušom, bila uznesena u nebesku slavu: Gospodin ju je pak uzvisio kao kraljicu sviju, da bude potpunije suobličena sa svojim Sinom, Gospodarem gospodara i pobjednikom nad grijehom i smrću. Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana.“

Ona se, dakle, nije sama uzdigla na Nebo, nego je to učinio sam Bog. Ovo predstavlja važnu razliku jer potvrđuje Isusovo božanstvo.