TREĆI DIO FELJTONA O NASTANKU STEPINČEVE MASKE

Umjetnica Mila Wod: ‘Svijet bez našeg Kardinala nije ostao prazan, nego naprotiv – pun je Njega’

Drugi dio prijepisa teksta “Kako je nastao posmrtni otisak našeg kardinala” u kojem je umjetnica Mila Wod opisala svu atmosferu i dramatiku Stepinčeve smrti i ukopa, a danas se čuva u Zagrebačkoj nadbiskupiji, zajedno s albumom fotografija, kako je kiparica zaželjela

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Požurila sam po svoj kaput, pa dolje u auto. U kolima je bila s. Stella milosrdnica, koja je našeg Kardinala njegovala za vrijeme teške bolesti. Sada sam saznala sve pobliže. Kada su našem nadbiskupu dr. Šeperu oko 15 sati došli reći da je Kardinal amnestiran i da će sahrana biti u Zagrebu, on je poručio o. Bacsvaryju da bude u 14.30 u Nadbiskupskom dvoru, pa da će on u Krašiću praviti otisak, ali o. Bacsvaryja nisu mogli pronaći, a kako ga nije bilo do 14.30 u Dvoru, preuzvišeni nadbiskup je odredio, da se ide po mene.

Dogovarale smo se sa s. Stellom kako ćemo otisak praviti, jer nisam bila sigurna, da li ću biti dovoljno mirna i sabrana da ja to učinim. Kola su jurila i brzo smo došli do Savskog mosta. Do tamo se nije opazilo ništa naročitog, ali čim smo prešli most, vidjela se lijevo i desno od široke ceste koja vodi put Rijeke vojska u grupama i oboružana sa šmeiserima, kao za vrijeme rata. I tako je bilo svuda uzduž ove ceste. Po prilici osam kilometara iza Jastrebarskog došli smo do ceste koja vodi za Krašić.

Blizu iza zaokreta, pred jednom kućom zadržava nas milicioner, ali šofer g. Kranjčec kaže mu hrabro: “A zar vi ne znate da je blokada ukinuta već u 13 sati, a sada je skoro 16 sati?” “Znam”, veli milicioner , “ali imamo nalog da kontroliramo tko se vozi u Krašić.” “Ja sam nadbiskupski Šofer”, veli Kranjčec “i imam posla u Krašiću”. “A ja sam sestra bolničarka, pa idem po svoje instrumente”, kaže s. Stella.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

“Ja idem da izrazim saučešće gospođi Josipi Mrzljak” (to je sestra našeg Kardinala, kod koje sam obično odsjela). Milicioner ode do kuće, gdje je na ulici bio montiran telefon za ove dane i čuli smo kako pita, može li nas pustiti u Krašić. “Može”, bio je odgovor i jurili smo dalje.

Blizu Krašića opet nas je zadržao jedan napadno uljudan i upravo elegantan milicioner. “Ne možete u Krašić”, kaže ljubezno. “A zašto ne?” pita Kranjčec, “kada smo dobili dozvolu od Milicije na početku ove ceste.” “Vi možete”, bio je odgovor, ali vaša kola ne mogu pustiti, jer kud bi mi sa svim onim kolima koja će još stići.” Kranjčec mu kaže da se mi skoro opet vraćamo, pa nas je pustio da ulazimo u selo.

Teško je opisati kako je Krašić izgledao taj dan. Vrijeme se naglo izmijenilo od hladnog na toplije, snijeg i led se otopio, te je svuda bilo blata i blatnih kaljuža. Kuće oko kojih sada nije bilo zelenila, koje daje ljepotu i najtrošnijoj kolibi, izgledale su zapuštene i tužne. Nebo tmurno, pred crkvom stajala je grupa onih dječaka koji su Kardinala vjerno posjećivali i koje je on tako očinski ljubio. Sada su izgledali zbunjeno i znatiželjno su pratili sve ono, što se u te dane oko njih zbilo.

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Naša kola zakrenula su u dvorište župnog dvora. Iz kuće su došli g. župnik i časne sestre, svi blijedi s upaljenim očima od noćnog bdjenja i plača. Gospodinu župniku sam rekla da nije istina, da je svijet ostao prazan bez našeg Kardinala, nego naprotiv svijet je Njega pun (a to mi se čini još i danas).

Časnu sam sestru zamolila, neka odmah umijesi tijesto od bijelog brašna i hladne vode, jer ću to tijesto staviti oko lica Eminenciji, da se masa iz koje ću praviti otisak ne bi prelila. Sama masa neka se stavi u posudu, a ta posuda u veću s vodom i to neka se sve grije i miješa.

Nakon tih uputa pošla sam u crkvu. Na katafalku usred crkve bio je postavljen lijes s našim predragim velikim pokojnikom. Izgled mu je bio neopisivo veličanstven, nesalomljiv i dostojanstven. Lijes je bio postavljen dosta nisko, a oko njega tužan i pobožan narod, koji je plakao i molio se. Malo iza lijesa na lijevoj strani glavnog oltara bio je pripravljen grob za Njegov ukop.

Pričao mi je g. župnik, kako se teško probijao cementni pod u crkvi i kako su oni mali dječaci, koji su od svog ljubljenog Kardinala uvijek dobivali bonbone, sada donašali cigle da se iznutra obloži grob. I oni najmanji htjeli su bar jednu ciglu pridonijeti.

Nije bilo vremena za daljnji razgovor, nego je trebalo požuriti s radom, jer je skoro imao stići preuzvišeni Nadbiskup, da sprovedu mrtvo tijelo našeg Kardinala natrag u Zagreb.

Prvo je pitanje bilo gdje ćemo snimati otisak, i odlučeno je da se to učini u sakristiji, dok narod u crkvi moli svakodnevnu krunicu. U sakristiji su postavljene dvije klupe, a zatim donesen lijes. Narodu se reklo da treba još nešto na odijelu urediti, šta je odgovaralo istini.

Pred vrata sakristije s crkvene i dvorišne strane postavljena je straža. Molila sam da mi donesu gaze, tijesto, ugrijanu masu i lavor s čistom vodom. Najprije sam oprala ruke, prekrižila se i uputila na rad.

Velik mir ovladao je sa mnom i ja sam mogla sabrano činiti sve ono što je bilo potrebno iako nisam nikada ni vidjela kako se otisak pravi, nego samo teoretski znala za postupak. Uz pomoć g. Kranjčeca skinuli smo najprije mitru. Na čelu se poznao jasan trag tamo, gdje je rub mitre pritisnuo.

Najprije sam gazom prekrila kosu, a onda sam tijesto stavila kao obruč oko plemenitog lica, onda sam trepavice i obrve namazala bijelim borovim vazelinom, da se ne bi masa prihvatila, a onda smo mi, naime s. Stella i ja obložile lice masom, koju je g. Kranjčec iz lonca dodavao.

Ali masa nije bila toliko otopljena, da bi se mogla izliti i kako bi trebalo raditi, nego je bila po prilici kao vrući žganac. Nije bilo dovoljno vremena da se otopi još otprilike pola sata. Kada je lice bilo obloženo, a masa još dosta topla, uzela je s. Stella neke novine koje su tamo ležale i mahala nad obloženim licem, da se masa prije ohladi, a da se otisak može što prije skinuti. I dok smo tako čekali na ohlađenje, gledam po sakristiji i najednom mi bude jasno: “Pa to je onaj moj san, što sam ga po prilici tri tjedna prije imala!

Sanjala sam, naime, da sam se nalazila u prostoriji koja je imala upravo točnu nijansu žućkaste boje kao ova sakristija i znala sam u snu da je tamo na lijevo druga prostorija i da tamo leži naš Kardinal, ali nisam znala da li spava ili je bolestan, a nikako nisam znala da je mrtav.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Foto: Zagrebačka nadbiskupija

Iako ga nisam vidjela, znala sam da je pokriven nečim ljubičastim. Kraj mene su, pak, stajali u snu g. župnik u crnom civilnom odijelu s crnom kravatom. Držao je spram mene grčevito sklopljene ruke i usrdno me gledao. Kraj g. župnika stajao je neki drugi visoki čovjek, također u crno obučen, također me gledao i ja sam u snu znala, da oni od mene nešto očekuju.

Taj osjećaj je bio tako jak da sam se od toga probudila i pitala sam se što bi to moglo značiti. Tko bi mene mogao trebati da nešto učinim u vezi s Kardinalom? Kako si nisam mogla naći nikakav odgovor, san je za koji dan izblijedio. A evo sada ovdje ista situacija! U sakristiji iste boje kao ona prostorija u snu, tu leži naš Kardinal pokriven nečim ljubičastim, što sam i u snu znala, ali nisam vidjela. Donijeli su Njegovo tijelo kroz vrata na lijevoj strani iz crkve, gdje sam u snu vidjela onu drugu prostoriju u koju nisam ušla. A kraj mene stajao je sada na javi g. župnik. i g. Kranjčec, koji me gledaju i očekuju da pravim otisak.

Ona visoka osoba koju sam u snu vidjela bila je veoma mršava, što Kranjčec, koji je sada u šoferskom odijelu tu stajao nije bio. Ali po prilici tri tjedna nakon Kardinalove smrti, Kranjčec je bio isto tako mršav, kao njegov lik u snu, jer je bio obolio i u tri tjedna izgubio 14 kg.

Nitko mi do sada nije mogao to sve objasniti i ja se još uvijek pitam, što je to bilo. A možda Svemogući kadikad dopušta da gledamo u buduće stvari? Ali zbile su se još čudesne stvari u vezi s otiskom.

Bila sam upozorena da moramo otisak tj. negativ skoro skinuti, jer je krunica u crkvi izmoljena i jer će brzo iz Zagreba stići kola, koja će Kardinala odvesti.

Zagrebačka nadbiskupija | Bitno.net

Objavljeno: 7. veljače 2020.

Možda vam se svidi