Vatican News objavio je 16. srpnja razgovor s ukrajinskim teologom Cyrilom Hovorunom, jednim od predavača na 1. Mediteranskim teološkim susretima u Lovranu, koji je vodio novinar Alessandro Di Bussolo, prenosi IKA.

Arhimandrit Cyril Hovorun teolog je međunarodnog glasa. Podrijetlom je iz Kijeva, predaje teologiju na Sveučilištu u Stockholmu u Švedskoj. Na ekumenskom forumu Mediteranskih teoloških susreta u Riječkoj nadbiskupiji, održao je predavanje fokusirano na stav Moskovskog patrijarhata o ratu u Ukrajini koja trpi pod ruskim napadom.

Središnja teza njegovoga izlaganja bila je odluka Patrijarhata da “vrati Rusku pravoslavnu Crkvu na središnje mjesto onoga što se naziva ruskim javnim trgom”. Odluka je to koju je ukrajinski teolog kritizirao jer, po njegovom mišljenju, ova “vrlo bliska” suradnja između Kremlja i Patrijarhata stvara “miješanje Crkve i države” i dovodi do “politiziranog oblika religije”.

“Mi iz Pravoslavne Crkve, a ja sam član Pravoslavne Crkve, imamo dugu povijest suradnje između države i Crkve, do te mjere da smo ‘konzumirali’ Crkvu, do te mjere da smo pobrkali državu s Crkvom, a Crkvu s državom. Ovaj model suradnje nazivamo ‘simfonija’. Postala je poznata u Bizantu, kada su Crkva i država bile tako blisko povezane do točke da bi postale jedno”, objasnio je.

“Mnogi pravoslavci danas još uvijek sanjaju o istoj takvoj simfoniji između Crkve i države. To je zapravo jedan od razloga zašto Putin uživa ogromnu podršku u nekim zemljama, primjerice u Srbiji, jer ga kršćani tih pravoslavnih zemalja doživljavaju kao novog cara, bizantskog cara, novog Basileusa”, istaknuo je Hovorun za Vatican News.

“U svojoj sam radionici nastojao naglasiti da religija i politika trebaju ostati odvojene jedna od druge, jer je to izvorna poruka Isusa Krista, koja je bila vrlo suprotna, primjerice, političkoj kulturi Rimskog Carstva, gdje je rođeno kršćanstvo. U Rimskom Carstvu religija i politika uvijek su bile zajedno. Bilo je nezamislivo da su odvojene jedna od druge”, dodao je ukrajinski teolog.

“Kada je Krist došao, nosio je, dakle, poruku bitnog razdvajanja religije i politike. Ovo je bila novost za cijeli svijet antike. I kršćanske Crkve moraju se držati ovog učenja. Nažalost, ova ideja ‘simfonije’ je kršenje Kristove poruke i kada pravoslavne Crkve danas pokušavaju napraviti drugu vrstu simfonije, to se obično događa u slučajevima diktatura. U dvadesetom se stoljeću većina slučajeva ponovnog ujedinjenja između Crkve i države, kada je rasla konfuzija, dogodila u okolnostima diktature”, zaključio je Hovorun.