Isus je bio raspet na križu sastavljenu od jedne okomite (stipes) i jedne horizontalne (patibulum) grede. Međutim, na istočnim ikonama, prvo grčkim, a potom bugarskim i ruskim, bio je rasprostranjen prikaz križa s dodatnim elementom. Riječ je o podlošku za noge (suppedaneum) koji na križ nije bio prikovan u vodoravnu položaju, nego je bio malo nagnut.

Postojanje te dodatne male grede ne potvrđuju ni povijesni izvori ni medicinske analize. U slučaju da su Isusu noge bile oslonjene na podložak, tvrde liječnici, njegova bi agonija trajala znatno dulje jer ga tada ne bi sva težina tijela vukla prema dolje i morao bi se boriti za svaki udisaj.

Otkuda onda kod istočnih kršćana tako rasprostranjena predodžba o križu s podloškom? Povjesničari umjetnosti tvrde da ta predodžba dolazi iz uvjerenja da je Isus bio hrom i da mu je lijeva noga bila kraća od desne. O tome svjedoče i brojne ikone koje Isusa na križu prikazuju u poziciji tzv. “bizantske nakrivljenosti” što će reći s tijelom nakrivljenim na bok, kao da bi bio hrom. Također, postoji velik broj starih i istočnih ikona na kojima Marija drži u rukama dijete Isusa s deformiranim stopalima. Osim toga, u mnogim se istočnim kršćanskim katekizmima javlja motiv Mesije koji hramlje.

Ipak, postavlja se pitanje zbog čega su kršćani na Istoku vjerovali da je Isus bio hrom. Naime, nijedno evanđelje to ne potvrđuje. Jedino logično objašnjenje jest tvrdnja da je za stvaranje takve predodžbe zaslužan Isusov lik koji se nalazi na platnu. Pogledamo li platno sa stražnje strane, uočit ćemo da je desna noga lika muškarca duža od lijeve.

Ilustracija iz djela nadbiskupa Alfonsa Paleottija iz 1606. godine koja prikazuje Krista s jednom nogom dužom od druge, Foto: sokol.co.uk

Je li Isus doista bio hrom? Liječnici koji su istraživali platno razliku u dužini nogu tumače na sljedeći način. Noseći teški križ osuđenik je iščašio bedro i deformirao rame. Kada su ga razapinjali, na križ su mu prvo prikovali desnu, a potom lijevu nogu. Prilikom skidanja tijela s križa, zbog mrtvačke ukočenosti (rigor mortis), noge su mu izgledale deformirano, bedro mu se podignuto, a rame spustilo. Slika takva čovjeka otisnuta je na platnu. Gotovo je sigurno da su zbog toga kršćani na Istoku, gdje se platno čuvalo dvanaest stoljeća, povjerovali kako je riječ o urođenoj deformaciji.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Svjedoci otajstva”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.