Prvi izvor kojemu se možemo okrenuti kada imamo ovakvu ili slične moralne dileme jest Katekizam Katoličke Crkve. Baveći se pitanjem odnosa prema životinja, Katekizam kaže kako je Bog “povjerio životinje upravi onoga kojega je stvorio na svoju sliku. Zakonito je dakle služiti se životinjama za hranu i za izradbu odjeće. Može ih se pripitomljivati da bi čovjeku pomagale u njegovu radu i dokolici. Medicinski i znanstveni pokusi na životinjama moralno su prihvatljivi, ako ostaju u razumnim granicama i pridonose njegovanju ili spašavanju ljudskih života.

Protivno je ljudskom dostojanstvu zadavati životinjama uzaludne patnje i rasipati njihove živote. Nedostojno je također trošiti za njih svote koje bi ponajprije morale olakšavati ljudske nevolje. Može se voljeti životinje; ne mogu im se davati osjećaji koji se duguju samo osobama.”

Iz navedenog se može zaključiti kako Crkva nema ništa protiv lova ako ulovljenu životinju planiramo pojesti, iskoristiti za odjeću ili neku drugu korisnu svrhu, pri čemu svakako treba paziti da životinja ne pati nimalo duže nego što je potrebno. Vezano za upotrebu životinja, postoje dakako i pitanja na koja svaki pojedinac treba odgovoriti na temelju osobne savjesti, a na koja Crkva ne daje definirane odgovore, poput nošenja krzna ako se može nabaviti jednako kvalitetan sintetički materijal i slično.

Ono pak što svakako može biti sporno jest pitanje trofejnog lova u kojem se životinje love isključivo iz rekreacije, a što Katekizam ne navodi kao dopušten razlog za usmrćivanje životinja. Pitanje se čini posebno aktualnim u vremenu kada papa Franjo upozorava na problem “kulture odbacivanja” u kojoj se svakodnevno bacaju tisuće tona hrane, a na planet ne gleda kao mjesto za koje smo se odgovorni brinuti, nego isključivo u kontekstu iskorištavanja.

Klerici i lov

Što se tiče klerika, Katolička enciklopedija navodi kako je lov klericima bio zabranjivan od ranih vremena. Tako u Corpus Juris Canonici, koji je korišten na kanonskim sudovima prije Zakonika iz 1917., stoji da se ”svim slugama Božjim zabranjuje lov i traganje šumama s lovačkim psima, a također im se zabranjuje držanje jastrebova i sokolova“.

Ovakav stav izražen je i na Četvrtom lateranskom koncilu u čijem dekretu stoji: “zabranjujemo lov ili sokolarstvo svim klericima”, dok Tridentski koncil određuje da se “klerici klone nedopuštenog lova i sokolarstva”, čime se vjerojatno radi razlika između lova “u tišini” i javnog lova.

Kanonski zakonik iz 1917. ponavlja zabranu lova, tako u točki 138. čitamo odredbu: “Neka se klerici klone svih stvari koje su nedolične njihovom staležu: ne smiju… nositi oružje, osim ako ne postoji opravdan razlog za strah; upuštati se u lov i nikada u onu vrstu lova koja za sobom povlači javnu pozornost.”

Važeći Zakonik kanonskog prava iz 1983. ne zabranjuje izrijekom klericima sudjelovanje u lovu, osim što u točki 285 kaže: “Neka se klerici klone onoga što je, ako i nije nedolično, ipak tuđe kleričkom staležu.”