Papa Franjo je prije nepunih mjesec dana donio službeni dekret o herojskim krepostima svećenika s Cresa, franjevca konventualca fra Placida Cortesea i proglasio ga je časnim slugom Božjim. Riječ je o svećeniku (Cres, 1907.- Trst, 1944.) koga su, nakon otmice iz samostana u Padovi, početkom listopada 1944., mučili i ubili nacisti u gestapovskom zatvoru u Trstu. Teškom mučenju unatoč, fra Placido nije odao pripadnike pokreta otpora i tako ih spasio. Blag, jednostavan i osjetljiv za potrebe bližnjih, bio je idealna osoba za pomoć izbjeglicama, prognanicima, interniranim i zatvorenim osobama na području Veneta. S mrežom suradnika organizirao je i pomagao u spašavanju prognanih Hrvata, Slovenaca, Čeha, Slovaka, Židova, zarobljenih savezničkih pilota i drugih osoba kojima je bila potrebna pomoć u bijegu pred nacističkim progonom. Zbog toga je posthumno dobio britansko i češko odličje.

Taj neočekivani heroj, fra Placido, rođen je i djetinjstvo je proveo u Cresu. Ostao je uvijek povezan s domovinom, osobito s članovima obitelj, sestrom i rodbinom u rodnome Cresu. Školovao se i zaredio za svećenika u Italiji, a kao svećenik djelovao je u Padovi, najduže u Bazilici sv. Antuna, nekoliko godina i u Milanu. U Padovi postaje popularni novinar i izuzetan urednik. Pisao je za razne katoličke novine i časopise, pa i za vatikanski dnevnik “Osservatore Romano”. Bio je direktor svih izdanja izdavačke kuće “Il Messaggero di s. Antonio”, a nakladu istoimenog mjesečnika je za sedmogodišnjeg mandata povećao najprije na 300.000 pa onda na čak 800.000 primjeraka. Kad se glas pape Pija XII nije mogao puno čuti ni na radiju ni na TV-u, “Messaggero” objavljuje u cijelosti Papinu poruku protiv rata. Fra Placido Cortese osnovao je i provincijsku tiskaru kako bi proširio nakladništvo, a često je i fotografirao za časopise.

Zbog svega toga, fra Ljudevit Maračić uspoređuje ga sa svetim Maksimilijanom Kolbeom, poljskim konventualcem koji je također značajno razvio katoličko nakladništvo, a život je skončao u nacističkom logoru Auschwitz. O fra Placidu je snimljen i dokumentarni film “Father Placido Cortese: The Courage of Silence”.

Proces za proglašenje svetim fra Placida otvoren 2003. godine

O tom izuzetnom, ali nedovoljno poznatom svećeniku razgovarali smo s gvardijanom samostana sv. Frane u Cresu fra Vitomirom Glavašom, pod svodovima franjevačke crkve u koju je rado zalazio fra Placido. “Imamo u provinciji vrsnog povjesničara koji se djelomično već bavio poviješću samostana sv. Frane u Cresu. To je naš fra Ljudevit Maračić koji će, ako Bog da, nagodinu napraviti sustavnu monografiju ovog samostana. On samo usput kaže da je teško da će ijedan volumen monografije biti dovoljan da opiše sve zaslužne franjevce koji su prošli kroz ovaj samostan i koji su imali odlučujuće uloge, ne samo za mjesto i za red, nego i za kompletan red franjevaca u svijetu. Naime, ovdje, u creskom samostanu, jedno je vrijeme bila i Generalna uprava. Tu je također bila i škola i bolnica. Mnoštvo zaslužnih franjevaca je ovdje bilo – pisaca, liječnika, glazbenika, velikana duha i kulture, a u red tih velikana, kao krunu i najveći ponos, možemo staviti našega fra Placida”, rekao je fra Vitomir Glavaš.

Podsjetio je da je 2003. otvoren proces za proglašenje svetim fra Placida i objasnio proceduru vezanu uz to. “Nakon što su bila potrebna desetljeća iza Drugog svjetskog rata da se otprilike rekonstruiraju sve njegove zasluge, evo, konačno, 2003. je imenovan postulator kauze i otvoren je proces, sastavljena je ‘pozitio’ u kojoj su sadržana sva svjedočanstva, dokumenti, dokazi i drugo, da se pokaže i dokaže tko je on bio. Kongregacija za proglašenje svetih je to prihvatila i čim je to prihvatila, on je već postao sluga Božji. Ono što je papa Franjo sad učinio, 30. kolovoza, je da je donio službeni dekret o herojskim krepostima fra Placida Cortesea, odnosno službeno je odobreno da se sada fra Placido može zvati časnim slugom Božjim”, objasnio je.

U Cresu kip i slika fra Placida

Napomenuo je da je fra Placidova rodna kuća u Cresu poznata, no davno je prodana i ondje se ne može napraviti poseban spomen, nešto poput spomen sobe ili slično. “Ali – nešto možemo učiniti. 2007. je ispred crkve postavljen brončani kip fra Placida koji je izradio akademski kipar Marijan Glavnik i otada se nastoji popularizirati lik i djelo fra Placida, najprije ovdje, u Cresu jer je i tu ostao nepoznat. Kao dijete je otišao s Cresa, no rado je navraćao u svoj rodni kraj, a svaki svoj posjet je zapisivao u pismima, osobito je pisao svojoj sestri Nini. Prije odlaska s Cresa uvijek je išao na hodočašće na San Salvadur. Živio je i radio većinom u Padovi, a postao je direktor izdavačke kuće Messaggero, a nakladu časopisa “Il Messaggero di s. Antonio” digao je najprije na 300.000 pa na 800.000 primjeraka. Bio je jako sposoban u organizacijskom i spisateljskom dijelu”, kazao je fra Vitomir.

On je prije dvije godine dao napraviti sliku fra Placida koja stoji u redu bočnih oltara u crkvi sv. Frane, a rad je slikara Zorana Homena, u tehnici hiperrealizma. “Iako je djelovao u Padovi, želio sam smjestiti sliku fra Placida u klaustar samostana u Cresu, a namjerno je prikazan s palminom granom u ruci, simbolom mučeništva. Željeli bismo, tome se nadamo i nastojat ćemo da njegova kauza ide u tom smislu da se fra Placido proglasi mučenikom. Jer u crkvi često se svecima proglašava nakon što se dokažu čudesa. Potrebna su tri čuda da bi se nekoga proglasilo svetim. Ali, ako ide kao mučenik, onda proglašenje svetim može ići relativno brzo. Mi bismo to željeli jer smatra se da ima doista dovoljno zasluga i kreposti da to i bude”, rekao je.

Procesija kroz grad, akademija i predstava u čast fra Placida

U Cresu su, dodao je, prije dvije godine imali lijepu dvodnevnu manifestaciju u čast fra Placidova rođendana, 7. ožujka. “Vjeroučiteljice su animirale djecu svih uzrasta u našoj školi pa smo najprije išli do župne crkve sv. Marije Velike u kojoj je fra Placido kršten i do njegove rodne kuće, uz prigodne tekstove na temelju crtica iz njegova života i njegovih pisama. Napravili smo lijepu procesiju kroz grad i završili u crkvi gdje smo blagoslovili i postavili njegovu sliku. U crkvi smo imali i lijepu svečanu misu. Drugi dan smo imali međunarodnu akademiju na kojoj je dopisnik talijanske televizije iz Trsta, inače Slovenac, Ivo Jevnikar, izvanredno zaljubljen u fra Placida, imao izlaganje s mnoštvom fotografija i zanimljivih detalja iz njegova života koje je pronašao u njemačkim arhivima, britanskim vojnim arhivima. Ljubav prema fra Placidu dijeli i vjeroučiteljica Katica Dessardo iz Rijeke koja je također dala svoj doprinos na akademiji, kao i naš fra Ljudevit Maračić (koji je napisao dva životopisa: “Heroj i mučenik- Placido Cortese” i “Creski Kolbe”).  Djeca su stilski čitala dijelove njegovih pisama i tekstova… Bio je to jako lijep događaj i od tada obilježavamo datum njegova rođenja i datum pogibije, koji se točno ne zna, ali je između 3. i 10. studenoga. Tako ćemo napraviti i ove godine”, rekao je fra Vitomir. Otkrio je da pripremaju i predstavu za djecu, koju su preveli s talijanskog jezika te se nadaju da će je uspjeti postaviti do studenoga.

Heroj i mučenik

Fra Vitomir rekao je kako u Cresu njeguju posebnu pobožnost prema fra Placidu. “Svake srijede, nakon svete mise, u našoj crkvi imamo kratku molitvu za proglašenje svetim fra Placida. Prije toga pročitamo neki njegov originalni tekst, uz prigodni komentar ili opis njegova života drugih autora. Kroz ljeto to malo suspendiramo, a već u rujnu počinjemo s redovitom pobožnošću. Tako upoznajemo našu zajednicu i posjetitelje na misi s likom i djelom fra Placida. Napravili smo i dosta primjeraka knjižice pa gostima samostana dajemo na dar. Bit će i prigodnih bookmarkera i sličica što je također potrebno da se popularizira. To je puno bolje, a i Crkva na to gleda. Treba stvoriti kult štovanja sveca, nije dovoljno da Crkva proglasi nekoga svetim, a da on ostane nepoznat u vlastitom narodu i sredini. Kad smo imali ovdje manifestaciju, to su i objavili ‘Osservatore Romano’ i vatikanske stranice, a sve to doprinosi kultu štovanja budućeg sveca”, istaknuo je fra Vitomir.

Podsjetio je da je kauza za fra Placida Cortesea postavljena i vodi se za zasluge za herojske kreposti i ljubav prema bližnjemu. “Mučeništvo treba dokazati, a budući da je on bio u zatvoru u Gestapou, postoje svjedočanstva ljudi iz susjednih ćelija koji su ga prepoznali. Pretpostavlja se da su mu mučitelji odsjekli uši i jezik, da je podnio mučeništvo. Postoje sveci, ne samo Maksimilijan Kolbe, nego i drugi koji su sličnog života i prošli su kao mučenici za vjeru, no, na kongregaciji je da o tome odlučuje. Sve što radimo mi ovdje ili fratri u Padovi ili bilo gdje, oni se o tome informiraju. Mi im šaljemo informacije, slike i drugo”, zaključio je fra Vitomir Glavaš.