Isusovački svećenik i teološki urednik našeg portala Petar Nodilo, SJ objavio je na svom Facebook profilu kratak tekst u kojem se osvrnuo na “kritičare pape Franje”. Tekst posta patera Nodila prenosimo u cijelosti:

Moći napisati da je papa heretik, i nikom ništa, je znak da riječi ne vrijede puno, ako išta. Obezvrijeđenost riječi je dio istog problema kojeg ambiciozni nostalgičari/ke žele riješiti. Bubnu najveću moguću rečenicu – hereza, antikrist, kraj svijeta i sl. – Bum! – i nitko ni okrznut. A što onda sutra, ako nema veće bombe da je pukneš? Ispucaš svoje smiješne petarde na društvenim mrežama, a za koje naivno misliš da su atomske bombe, i ne preplašiš ni djecu na igralištu…

Upravo ONO što dotična teologinja kritizira, omogućilo joj je da bude teologinja i da lansira svoje petarde. Da nema “toga nečega” što ona zapravo kritizira, stavili bi je, u boljem slučaju u tamnicu, a u gorem, možda i na lomaču.

A što se tiče Pape, on, čini se, zna da je prošlo vrijeme bombi i da se može govoriti jedino petardama. A petardu, ako i na krivo mjesto baciš, neće veliku štetu izazvati, možda otjerati par svraka sa zelenog travnjaka.

Papini “protivnici” su ljudi koji bi htjeli da se vrati vrijeme velikih riječi, velikih branitelja dogmi i velikih “bombi”, ali da se u isto vrijeme i njima da pravo da mogu bombe lansirati. A to dvoje ne ide zajedno.

Ako hoćeš vratiti “staru Crkvu”, jedina ispravna strategija bi bila da zašutiš i slušaš autoritete. A to kritičarima ne pada na pamet i tako svojim djelovanjem utjelovljuju upravo ono što tobože kritiziraju – slobodu savjesti, slobodu govora, jednakost pred zakonom… i druge “plodove modernizma”.

Tako su, eto, u ironičnom sudbinskom obratu, bacači papirnatih atomskih bombi, koji za sebe misle da su glavni kritičari “modernizma”, ustvari na prvim linijama “modernističkog” napretka, ali su, valjda, preoholi da bi im to sinulo. 🙂

Dodajmo kako je pater Nodilo kasnije s još jednim Facebook postom dodatno pojasnio svoje stajalište:

Nikada nije bilo lakše postati svetac, pravednik, radikalni kršćanin, kršćanka… Nekada si se k’o sv. Antun trebao zazidati u grob na dvadeset godina i jesti travu, što li, a danas samo bubneš par rečenica na Facebook iz svoje obiteljske ili kleričke monotonije: osudiš moderniste, Papu, par biskupa, zagovaraš neku lomaču, baciš još koji citat, opališ mjesne biskupe nekim radikalnim zahtjevom i – Puf! – svetac, svetica, radikalac, pravovjernik, bolji od svih drugih modernista i mlakonja… Onda odeš i smažeš iz frižidera kremšnitu, ugasiš mozak i gledaš Ligu prvaka… Ma daj molim te, nemojmo se lagati. 😀

Moći napisati da je papa heretik, i nikom ništa, je znak da riječi ne vrijede puno, ako išta. Obezvrijeđenost riječi je…

Objavljuje Petar Nodilo SJSubota, 16. svibnja 2020.