Danas je u 88. godini života nakon duge i teške bolesti preminuo legendarni izbornik Hrvatske nogometne reprezentacije Miroslav Ćiro Blažević.

Zbog svoje je karizme daleko nadilazio samo nogometne i sportske okvire, a razgovori s njime često su bili obilježeni upečatljivim izjavama toliko karakterističnim za njega.

Godine 2008. Ćiro je dao intervju za Katolički tjednik, nedugo nakon što je preuzeo kormilo reprezentacije Bosne i Hercegovine i otkrio nekoliko detalja vezanih za odnos prema vjeri.

Govoreći o legendarnoj ekipi iz 1998. Miroslav Blažević je kazao kako se “nikad nije dogodilo da izađemo na igralište prije nego što zamolimo Boga da nam pomogne”, istaknuvši kako su svi reprezentativci bili “veliki pobornici svoje vjere”.

Značaj vjere nije bio povezan samo s reprezentacijom: “Ma, ja sam još 1982. godine poveo cijelu ekipu u katedralu. Još ’82…”, rekao je Ćiro o vremenu kada je bio trener Dinama.

Na opasku novinara Josipa Vajdnera da mu povremeno izleti poneka psovka, Ćiro odgovara: “Nekad se izleti, nažalost: to mi ne ide na čast, ali se kontroliram”, prepričavši i anegdotu povezanu sa svećenikom koji ga je čuo na televiziji kako psuje: “Zadnji put mi je svećenik rekao: ‘Nikad nikome nisam dao manju pokoru. Tri Očenaša, Zdravomarije i Slava Ocu, al’ uzmi i pet Vjerovanja, jer ovo što si psovao…’”

Novinar je legendarnog izbornika upitao i što bi rekao svom unuku koji bi mu povjerio da želi postati svećenikom:

“Poljubio bih ga u čelo i rekao: Sine, budi svećenik jer to je najčasnija i najteža profesija”, odgovara Ćiro.

Na opasku da mnogi roditelji danas odgovaraju djecu od svećeničkog poziva, Ćiro odvraća:

“Ma bježi, mani te roditelje. To nisu roditelji.”