U prigodi 50. obljetnice prijenosa tijela sluge Božjega fra Ante Antića s Mirogoja u kriptu crkve Majke Božje Lurdske u Zagrebu euharistijsko slavlje 15. prosinca u toj crkvi predvodio je vicepostulator fra Josip Šimić.

Koncelebrirali su gvardijan i župnik fra Ivan Maletić, župni i samostanski vikar fra Ivan Marija Đuzel i prof. fra Stipo Kljajić iz Provincije Bosne Srebrene.

U propovijedi je o. Šimić podsjetio na riječi karmelićanina o. Ladislava Markovića koji je prije pedeset godina napisao o časnom slugi Božjem ocu fra Anti Antiću: „Poznati nam o. Ante Antić odlikovao se dubokim sjedinjenjem s Isusom u svagdanjem životu, a posebno u misi, dobrotom u dijeljenju Božjih milosti u svetoj ispovijedi, vedrinom u podnošenju patnja i boli, osmjehom i nepomućenom duhovnom radošću u općenju s bližnjim. Ako ga Crkva kao takva prizna i predloži dušama, bit će za svećeničke i redovničke duše jedan poticaj“.

Potom se vicepostulator o. Šimić osvrnuo na svečano euharistijsko slavlje 15. prosinca 1970. nakon polaganja tijela o. Antića u sarkofag, koje je u zajedništvu sa subraćom o. Antića, predvodio zagrebački pomoćni biskup Mijo Škovrc. On je u propovijedi istaknuo: „Svetost po primjeru čovjeka kojeg ovdje po tijelu imamo pred sobom, a u duhu nosimo u sebi, baš po njemu je pokazana svima. (…) Pokazalo se dobročinstvo, ljudskost, čovječnost našega otkupljenja, i to u ovom sinu sv. oca Franje. Kako smo zahvalni za svaku onu toplu riječ koja nam je bila rečena, koja nas je shvaćala, koja je u nas unosila kap po kap svjetla, koja je u nama razgorijevala odluku za odlukom, koja je od nas stvarala bratstvo Isusa Krista, zajednicu Majke Božje“.

Na večernjoj misi na dan prijenosa tijela 15. prosinca 1970. propovjednik fra Krsto Kržanić, fra Antin školski kolega, istaknuo je povijesno značenje prijenosa tijela fra Ante s Mirogoja u kriptu crkve Majke Božje Lurdske kao dragocjeno moralno blago koje će pred licem Svemogućeg biti trajna ekspijacija za sva velika zla koja pustoše moralnu ljepotu Zagreba. „Sva su prirodna dobra, velika i časna, ali su neizmjerno veća natprirodna dobra: religiozne vrednote i moralne veličine. Povijest je svjedok da su narodi velike civilizacije biološki propali i nacionalno degradirali u progresiji otpada od vjere (…) I manji narodi, dok su moralno zdravi i vjerski odani i vjerni evanđelju, bili su uvijek jaki i otporni. Oni koji temelje svoj život na vjeri i koji beru velike moralne pobjede – oni su u isti mah i vjerski i nacionalni heroji za svoj narod (…) U galeriji katoličke svetosti hrvatski narod je zlatnim slovima urezao svoje moralne heroje koji su ostvarili svoje savršenstvo kao divno djelo milosti i jake volje“, rekao je.

O. Kržanić tada je istaknuo kako je fra Ante Antić „bogat krepostima u herojskom stupnju – naša nada, naša snaga, naša utjeha, a njegovo trajno, nepomućeno izvanredno sjedinjenje s Bogom, njegova religioznost bila je kristocentrična i marijanska“ te kako se u životu usredotočio na odgajanje mladih bogoslova, a prema bližnjima je imao srce puno dobrote i velikodušnosti, pomažući duhovno i materijalno u uzornoj karitativnosti, navodi se u izvješću objavljenom na mrežnoj stranici Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja.