„Vjera nije pitanje okolnosti ili vremena ili povijesnog razdoblja, nego istine“, rekao je Bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere, kardinal Gerhard Ludwig Müller, u razgovoru za Catholic World Report, povodom objave svojeg „Proglasa vjere“ u kojem se dotaknuo aktualnih pitanja u Crkvi.

Pojašnjavajući uzroke „sve veće zbunjenosti“ unutar Crkve koju je spomenuo u uvodu svoga teksta, Müller je rekao kako su kršćani sve izloženiji antikršćanskoj propagandi. „Mainstream mediji nalaze se čvrsto u rukama neprijatelja kršćanstva. Ništa se ne govori o milijunima slučajeva seksualnog zlostavljanja u svijetu, niti se jednom riječju izriče sućut prema žrtvama“, rekao je Kardinal dodavši kako mediji „hvale Papu samo kada ga žele iskoristiti za svoju agendu“.

Unatoč pritiscima, Crkva treba, upozorava Müller, odoljeti izazovu pretvaranja u „nevladinu organizaciju kojoj je globalno zatopljenje važnije od svjesnosti da je Bog izvor i cilj čovjeka, kao i čitavog stvorenog svijeta.“

Odoljeti treba i želji da se svidimo svijetu i stavljanju ‘modernost’ ispred istine, što je put prema proglašavanju Krista samo učiteljem morala, i odbacivanju njegove božanske naravi. Prema nekima, kaže Kardinal, „tko god govori o Isusu kao Sinu Božjem pretjerano ga uzvisuje; moderni čovjek ga shvaća samo kako moralnog propovjednika zaštite okoliša – ali, naravno, ne i spolnoga morala“.

Stav je to, podsjeća Müller, koji pokušava zavesti Crkvu još od prvih stoljeća, pa sve do pojavka liberalne teologije i naših dana, no na to se nipošto ne smije pristati. „Isus je li Očev Sin ili nije. Vjerujemo u njega ili se prestajemo deklarirati kao kršćani jer to više nismo. Kakva korist od boce vina s natpisom ‘izvrsna kvaliteta’, ako je boca prazna“, retorički se zapitao Kardinal.

Tvrdnju da je „Proglas vjere“ antipapinski, Müller je oštro opovrgnuo tvrdeći da su oni koji takvo što govore „politički stratezi i teološki ignoranti“, podsjećajući da oni koji su papu Ivana Pavla II i Benedikta XVI proglašavali izdajnicima Drugog vatikanskog koncila, sada najednom drže do papinstva, ali ne zato da što priznaju papu u okvirima katoličke dogme, nego kako bi ga „iskoristili kao sredstvo za svoju lijevo-liberalnu agendu desakramentalizacije Crkve“.

„Kada su u pitanju seksualni zločini nekih svećenika, oni smatraju da je za njih kriv svećenički celibat ili sakramentalnost episkopalne i svećeničke službe, umjesto da gledaju na kolaps svećeničkog etosa i seksualne moralnosti 1980-ih, za koje su odgovorni intelektualni prethodnici ovih kritičara“, rekao je Müller.

Nastavljajući o temi seksualnog zlostavljanja unutar Crkve, bivši prefekt Kongregacije za nauk vjere istaknuo je da klerikalizam nije razlog tih zločina. „Motiv za seksualna zlostavljanja maloljetnika i podređenih nije čežnja za vladanjem nad drugima, nego nesavladana seksualna strast“, rekao je Kardinal, dok je na pitanje o nedavnom susretu u Vatikanu na tu temu odgovorio kako „Nema smisla govoriti o strukturama koje čine zlostavljanja mogućim“, ustvrdivši kako je takav govor politički te da izlazi iz domene Crkve kao božanske institucije.

“Sakramentalna konstitucija Crkve, poslušnost prema Deset Božjih zapovijedi i vjernost pozivu krštenih, zaređenih ili (ne)oženjenih kršćana – to su, kada ih se poštuje, najbolja zaštita protiv svih oblika neposluha našem Stvoritelju i Otkupitelju te protiv vrijeđanja ljubavi prema Bogu i bližnjemu”, zaključio je.

Ivo Džeba | Bitno.net