Katolička Crkva o masonima je svoj stav iznosila i tumačila više puta i kroz razne dokumente. Posebnu ulogu tu zauzimaju “Izjava o masoneriji” od 26. studenog 1983. te njeno tumačenje koja je objavila tadašnja Kongregacija za nauk vjere na čelu s kardinalom Josephom Ratzingerom (budućim papom Benediktom XVI.).

Kako je svojevremeno pisao Glas Koncila, “Izjava” je zapravo bila odgovor na pitanje je li se promijenio stav i vrednovanje Crkve u odnosu na masoneriju, zbog činjenice da se masoni (slobodni zidar) i njihov pokret u tada novome Zakoniku kanonskoga prava nisu spominjali izričito kao što je to bilo u prethodnom Zakoniku iz 1917. godine.

U “Izjavi” tako doslovno piše: “I dalje nepromijenjen ostaje negativan sud Crkve glede masonskih udruženja, jer su se njihova načela uvijek smatrala nespojivima s naukom Crkve i stoga je upisivanje u njih i dalje zabranjeno. Vjernici koji pripadaju masonskim udruženjima nalaze se u stanju teškoga grijeha i ne mogu pristupiti svetoj pričesti.”

U toj se izjavi ističe da mjesne crkvene vlasti nisu mjerodavne davati izjave o naravi masonskih udruženja kojima bi se eventualno derogiralo – to jest djelomično ukinulo – ono što je svojim izrijekom utvrdila Kongregacija za nauk vjere.

U “Razmišljanjima nakon godine dana od Izjava Kongregacije za nauk vjere o nespojivosti između kršćanske vjere i masonerije”, središnje tijelo za pitanja nauka i morala Crkve, istaknulo je: “Otkako je Crkva započela davati izjave glede masonerije, njezin negativni sud nadahnjivao se različitim razlozima, praktičnima i doktrinalnima. Ona nije prosuđivala masoneriju koja je odgovorna samo za subverzivno djelovanje prema njoj, već je od prvih papinskih dokumenata o tom pitanju, a osobito u enciklici Humanum genus Lava XIII (20. travnja 1884), crkveno učiteljstvo u masoneriji prokazivalo filozofske ideje i moralna shvaćanja suprotna katoličkom nauku.”

Papa Lav XIII. u spomenutoj enciklici napisao je da su te ideje bile prvotno sažete u “racionalističkom naturalizmu” koji je nadahnjivao masonske planove i djelovanje protiv Crkve. “Podsjetimo se da su kršćanstvo i masonerija u svojoj biti nespojivi, tako da upisati se u jedno znači odvojiti se od drugoga”, napisao je papa Lav XII. u pismu talijanskom narodu »Čuvari« (Custodi) 8. prosinca 1892.

Ukratko, Glas Koncila ističe kako nije moguće da katolički kršćani budu masoni i članovi Katoličke Crkve, jer se odnos s Bogom ne može živjeti na “dva načina”. Katolik ne smije biti mason, jer mu to zabranjuje Crkva i istodobno oni vjernici koji se učlanjuju u masonska udruženja upadaju u teški grijeh i ne mogu pristupiti pričesti, unatoč nekima koji su mislili da se nauk i stajalište Crkve prema masonima promijenio”.

Crkva i masoni: Izjava iz 2023.

Crkva je ponovno 2023. potvrdilo svoje ranije odluke o članstvu katolika u masonskim organizacijama.

Povod je bilo pismo mons. Julita Cortesa, biskupa Dumanguetea na Filipinima, u kojem je izrazio “zabrinutost” zbog “stalnog povećanja broja članova masonerije” te “zatražio prijedloge kako se na adekvatan način nositi s ovom stvarnošću s pastoralne strane”.

Sadašnji Dikasterij za nauk vjere je, uz odobrenje pape Franje, pozvao na koordinirano djelovanje čitave Filipinske biskupske konferencije, ponovivši da je “aktivno članstvo vjernika u masoneriji zabranjeno zbog nepomirljivosti između katoličkog nauka i masonerije”.

Tim se potvrdilo da “oni koji su formalno i svjesno članovi masonskih loža i prigrlili su masonska načela potpadaju pod odredbe gore spomenute Deklaracije (iz 1983. op. Bitno.net). Ove se mjere također odnose na sve svećenike koji su članovi masonerije”.