Razgovarali smo s dva hrvatska dizajnera o Luce, novoj vatikanskoj maskoti

Krajem listopada Vatikan je predstavio Luce, maskotu “Jubileja 2025”, koja je u kratkom roku postala hit na društvenim mrežama.

Luce (izgovara se “Luče”), koju je talijanski ilustrator Simone Legno kreirao u japanskom “anime” stilu, nosi obilježja hodočasnika poput štapa i čizama zaprljanih blatom, oko vrata ima misionarski križ, a zjenice su kreirane u obliku školjki, simbola Puta sv. Jakova, najpoznatije svjetske hodočasničke rute.

Maskota je ubrzo postala zvijezda brojnih memeova, a novi pokušaj Vatikana da bude dio pop kulture naišao je na pohvale, ali i kritike. Kontroverze su se također pojavile oko autora maskote koji stoji iza brenda Tokidoki, a čiji radovi uključuju proizvode povezane s gay prideom i seks-igračkama. Drugi su pak, poput konzervativnog komentatora Michaela Knowlesa, isticali kako je i u prošlosti bilo autora umjetničkih radova vjerske tematike (poput Caravaggia) čiji život ili stavovi nisu slijedili nauk Crkve.

Odlučili smo, stoga, ispitati kakvi stavovi o Luce prevladavaju među domaćim dizajnerima, koji su, pritom, aktivni u Crkvi.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli tokidoki (@simonelegno)

Reizl: ‘Nisam ljubitelj, ali Luce je dotaknula publiku’

“Luce mi, kao školovanom dizajneru, predstavlja široki kontekst značenja. U vidu dizajna i vizualnog oblikovanja maskota je savršeno proporcionalna u kategoriji anime, autohtonoj japanskoj umjetnosti. U vjerskom kontekstu, u simbolici odsjaja školjkica u očima, štapa u ruci, krunice oko vrata i zamazanih čizmica, prepoznajem niz kršćanskih poruka hodočašća i povjerenja u Krista”, ističe Fran Reizl, poduzetnik i dizajner s višegodišnjim iskustvom u privatnom sektoru.

Smatra da je Luce “dotaknula publiku”, čemu svjedoči “reakcija na maskotu” koja je “nedvojbeno silovito odjeknula svijetom”.

“Mladi koji provode vrijeme na društvenim mrežama vole ovu vrstu umjetnosti, jer su uz nju odrasli kroz mnoge svjetovne popularne animirane crtiće i filmove.”

“Osobno nisam ljubitelj ‘anime’ kulture, ali mogu reći da maskota odiše određenom slatkoćom i nježnošću”, dodao je.

Na pitanje kako gleda na kontroverze oko Luce, Reizl, koji je surađivao s nekoliko katoličkih inicijativa i organizacija poput U ime obitelji, 40 dana za život i SKAC-a, izjavio je kako je Crkva oduvijek koristila kulturu kako bi putem nje “prenijela vjeru”.

“Kultura je sredstvo koje zajedničkim vrijednostima dopire do mnogih putem simbola, pokliča i vizije. Imajmo na umu kako ‘mali debeljuškasti anđeli’ nisu tradicionalni prikaz anđela niti su potkrijepljeni biblijskim opisom anđela, nego su došli tijekom srednjeg vijeka. Ali nama kao vjernicima s podneblja bivšeg Rimskog Carstva ili Mediterana takav anđelak daje određenu poruku. Isto tako Luce kao ‘anime’ djevojčica s elementima kršćanstva vrlo lako može biti vješto usmjereno sredstvo ekumenizma u kulturama iz koje ‘anime’ kultura potječe. Narod Istoka lakše shvaća poruku oblikovanu njima, kao što je sv. Pavao prilikom odlaska u Grčku koristio metafore i simbole grčke kulture i time za Krista pridobio – tisuće.”

Fran Reizl. Foto: privatna arhiva

Reizl smatra i kako mnogi katolici danas “ne shvaćaju dubinsku misiju ekumenizma” zbog čega dolazi do polarizacije među vjernicima.

“Prosječan vjernik rijetko kada ima priliku naviještati vjeru nekome tko potječe iz potpuno različite etničke ili vjerske pozadine. Zbog toga svijest većine vjernika nije oblikovana tako da vidi mogućnosti i plodove koje ovaj pristup u svrhu ekumenizma može izazvati.”

Komentirajući kontroverze oko umjetnika koji je kreirao Luce, ističe kako su “mnogi proslavljeni umjetnici čijim se vjerskim slikama danas divimo, nadahnjujemo ili ih izučavamo, bili izrazito nemoralni, korumpirani i udaljeni od Boga”.

“Da, treba biti jasno kako je tvorac maskote Luce čovjek koji očito ne živi kršćansku vjeru, ali isto tako moramo znati da njegova vještina pod vodstvom i regulacijom Crkve može biti sjajan alat za privlačenje mladih k Crkvi, odnosno Kristu”, dodaje naš sugovornik koji se osvrnuo i na optužbe kako naziv Luce označava Lucifera, tj. Sotonu.

“Radi se o naglom zaključivanju i, u suštini, nepoznavanju talijanskog jezika. Ime Luce na talijanskom označava svjetlo. Igrom slučaja u našim krajevima je opstala arhaična riječ za svijetlo ‘luč’. Naša domaća imena poput Lucije ili Luce također govore o normalnosti imena i njegovom značenju koje nije povezano s imenom Nečastivog. S time zaključujem kako je cjelokupna ideja i koncept Luce jedan dobro razrađeni projekt ekumenizma u kojemu nema greške.”

“U godini Jubileja 2025. Crkva želi pristupiti novim generacijama jezikom dijaloga, kroz umjetnost i kulturu. Ovime Crkva nije otvorila vrata za pretvaranje bazilike sv. Petra u ‘anime’ centar ili oltare u kina. Radi se o jeziku ljubavi prema kulturi mladih s krajnjom misijom evangelizacije što je dugotrajan proces okarakteriziran uspjesima i pogreškama. Dajmo si nekoliko godina ili desetljeća kako bismo bolje sagledali stvari i otkrili pravi učinak ovog iskoraka Crkve u tome da bude bliža mlađim generacija koji su budućnost Crkve. Za sada znamo i primjećuje se kako su mnogi na društvenim mrežama već iznjedrili mnoge inačice Luce u kontekstu širenja svijesti o Crkvi i Kristu. Osobno bih istaknuo ilustraciju katoličkog ilustratora pod nazivom Baritus Catholic (pravog imena Chris Lewis), koji je prikazao anđela Rafaela, zaštitnika hodočasnika, kako s Luce hoda kroz tamu šume, uz prisutnost Gospe. Luce možda postane svojevrsni katolički meme koji će podsjećati kako je Crkva prisutna u svim porama društva, ohrabrujući i one koji borave u bespućima interneta, daleko od ljudi i Crkve”, zaključio je Fran Reizl.

Miličević: Smiješna figurica koja ne odražava potrebe mladih

Hrvoje Abraham Miličević, konzultant za dizajn i korisničko iskustvo digitalnih proizvoda, također s višegodišnjim iskustvom u branši, prema Luce zauzima puno kritičniji stav.

Poručujući kako mu je teško razdvojiti stručno od vjerskog stajališta, istaknut će da mu se maskota “ne sviđa”.

“Figura je proporcionalnih dijelova, vizualno je privlačna, zadržava pažnju svojom neobičnom pojavom. No, to nije nužno dobra stvar. Nije sve što plijeni našu pažnju dobro za nas, to znamo iz svakodnevnog života. Figurica je vrlo ‘mekih’ i okruglastih oblika, što ju u kombinaciji s ostalim proporcijama (velika glava, ogromne oči, itd.) čini nadasve djetinjastom i neozbiljnom. Potpuna suprotnost onome što današnjem svijetu treba. Neozbiljnosti već ima napretek.”

Na pitanje smatra li da Luce pogađa publiku kojoj je namijenjena, tj. mlade, odgovara: “Kada pomislimo u kakvoj su krizi čvrstina i čistoća vjere danas te muževnost i tradicionalne vrijednosti, teško mi je zamisliti da bi ovakva figurica takvu potrebu ‘pogodila’. Nezamisliv mi je svijet u kojem će neka ‘mekana’ figurica privući nekoga prema idealima koji su izuzetno izazovni i teško dostižni. Ne komunicira kršćansku borbu, ustrajnost, podložnost Bogu, nego naprotiv – mekušnost i neozbiljnost.”

Dodaje da ga kontroverze oko maskote nisu previše interesirale, ali da iz Vatikana, “u zadnjih 70, a posebno posljednjih 10 godina, nažalost, dolazi svašta”.

“Teško je uopće biti u tijeku sa svime. Ono što jesam pratio, a što me s obzirom na stanje u Crkvi te posebno u Vatikanu uopće nije iznenadilo, jest da autor figurice kroz svoju tvrtku propagira antikatoličke vrijednosti.”

Hrvoje Abraham Miličević. Foto: privatna arhiva

“Iskreno, uspoređujući Luce s bogatom poviješću (katoličke) umjetnosti, meni je ovo smiješno”, dodaje naš sugovornik.

“Od impozantnih djela koja nadahnjuju i oduzimaju dah, od toliko svetaca kao uzora, stvarnih ljudi, koji su nadvladali sebe i svoje slabosti, došli smo od ovoga. Do nekakve smiješne figurice, koja ne odražava stvarnu potrebu, danas većinom izgubljenih, mladih. Ma da se samo malo zagrebalo po bogatstvu povijesti Katoličke Crkve, našlo bi se bezbroj boljih uzora.”

Miličević je također istaknuo rad dizajnera Baritus Catholic, ali kao suprotnost dizajnu Luce. “Njegove ilustracije su nevjerojatne i nadahnjuju, a također su moderne te u skladu s glavnim principima dizajna.”

“Ne zaboravimo da umjetnost proizlazi i iz duhovnog stanja autora, a često je i odraz društva. Ova figurica, a i recentni primjeri dizajna koji nam iz Vatikana dolaze, svakako su dobar odraz stanja u Crkvi, kojom je zavladalo razvodnjeno i mlako katoličanstvo. Namjesto nadahnuća koje mladi trebaju, daje im se ono što već u svijetu imaju. Nećemo ih pridobiti slatkorječivošću (ili da se izrazim ‘slatkofiguravošću’)”, zaključuje.