Kristova kruna i koronavirus – ili kako bi pandemija mogla poslužiti dobroj svrsi

Dakle, kršćanin nije osoba koja je riješila problem patnje, nego osoba koja je zavoljela i povjerovala Bogu koji je patio za nju.

Kako nam to onda može pomoći nositi se s katastrofama i pandemijama?

Koronavirus je dobio naziv po tome što nalikuje kruni (lat. corona). Kruna je simbol moći i autoriteta – a ovaj virus zbilja ima golemu moć nad nama ljudima. Nevidljiv je golom oku, a sjetite se na što je sve milijune ljudi – milijarde, zapravo – natjerao da čine, odnosno da ne čine.

Također nas sili da razmišljamo o svojoj ranjivosti. Lako je zaboraviti da smo mi ljudi smrtni. Koronavirus je dokaz nereda u našem odnosu prema stvorenom i u odnosu stvorenoga prema nama; i ujedno pokazuje da to nije slučajnost.

No možemo naći nadu u drugoj coroni: trnovoj kruni koju su prilikom suđenja Isusu nabili na glavu, prije nego što su ga pogubili.

Ta nam corona pokazuje koliko je dubok rascjep između stvorenja i Stvoritelja. Zemlja je Božje stvorenje, ne naše. Mi nismo njezini vlasnici, iako to želimo biti. Mi smo samo stanovnici i upravitelji, i to manjkavi – mnogi od nas zabrljali su u vlastitom životu, pa čak i u životima drugih ljudi, a da i ne govorimo o tome što smo učinili planetu. Ne mogu postojati dva raja za ljude: jedan raj zajedništva s Bogom, a drugi bez njega. Koronavirus munjevitom brzinom razbija iluziju da možemo izgraditi savršenstvo na zemlji – a naše prvotno bezvoljne, čak i neobično samodopadne reakcije promeće u pravi strah, frustraciju i srdžbu.

Bol i patnja neizbježni su u svijetu narušenu i oštećenu posljedicama ljudskoga grijeha. Možda smo se skrivali od te činjenice sve dok koronavirus nije počeo bjesnjeti svijetom. Sada je više ne možemo ignorirati niti možemo zanemariti velika pitanja o životu i smrti koja nam se nameću. Evo što kaže C. S. Lewis:

„Čovjek [je] sposoban ignorirati čak i užitak. Bol, nasuprot tome, od nas traži da joj posvetimo svu svoju pozornost. Bog nam šapće u našim užitcima, progovara nam u našoj savjesti, ali viče u našoj boli. Ona je njegov megafon kojim budi gluhi svijet.“ ¹

Možda bi koronavirus mogao poslužiti kao veliki megafon koji će nas podsjetiti na konačnu statistiku: svaki čovjek umire. Ako nas to potakne da se okrenemo Bogu kojega smo možda godinama ignorirali, a koji je nosio trnovu krunu zato da nas vrati u odnos sa sobom i uvede nas u novi, netaknuti svijet onkraj smrti, onda će koronavirus, unatoč metežu koji je izazvao, poslužiti vrlo dobroj svrsi.

Gornji tekst izvadak je iz knjige Johna C. Lennoxa “Gdje je Bog u doba koronavirusa?”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.

1. C. S. Lewis, Problem boli, Verbum, Split, 2015., str. 103–104.