Warren Hern američki je ginekolog iz savezne države Colorado koji se specijalizirao za pobačaje u kasnim fazama trudnoće. Kako je napisao u jednom od svojih članaka, smatra da je „jedna od najvažnijih ljudskih potreba oslobođenje od tiranije vlastite biologije“, pa u tom smislu vjerojatno sebe smatra nekom vrstom osloboditelja.

Hern je u reportaži koju je o njemu nedavno napravio američki The Atlantic otkrio da mu je proteklih mjeseci posao porastao za 50%. Razlog leži u činjenici što je nakon obaranja presude Roe v. Wade pobačaj u 14 saveznih država zabranjen u većini slučajeva, pa žene iz tih država koje žele prekinuti trudnoću dolaze k njemu u Colorado, koji po pitanju pobačaj nema gotovo nikakvih ograničenja. Pri tome, radi cjelovite slike, treba imati na umu i to da je unatoč mjestimičnom povećanju broja pobačaja u saveznim državama u kojima nisu nametnuta dodatna ograničenja, rušenje presude Roe v. Wade na razini SAD-a značajno smanjilo broj izvršenih pobačaja.

No, u Coloradu je zbog velike količine posla ovaj ginekolog prestao raditi pobačaje u prvom tromjesečju i posvetio se samo onima u kasnijim fazama trudnoće, iako granicu povlači na 32. tjednu zbog mogućih komplikacija po ženu.

Postupak zvuči grozno i ovdje ga nema potrebe detaljno opisivati, a na nekima od  pro-life plakata koji prikazuju raskomadano djetešce ste mogli vidjeti kako otprilike izgleda njegov konačni rezultat. Čovjek se s pravom zapita: Kako netko može mirne duše posvetiti karijeru takvom nečemu, zar ga ne proganjaju slike onoga što čini?

Proganjaju, naravno. Hern priznaje da je u ranom razdoblju karijere godinama imao noćne more, a Atlantic je to prenio riječima „U svojem je umu mogao vidjeti desetak centimetara dugačko tijelo i njegovo srce koje: kuca, kuca, kuca. U jednom se snu nadvio tijelom nad njega kako ga osoblje ne bi moglo vidjeti“. Američki ginekolog dodao je i kako bi ponekad sjedio u svojem uredu pitajući samog sebe „Što ja to činim?“.

Ipak, godine prakse utišale su glas onoga što ga je (ili koji ga je) ometalo u snu nakon sati provedenih u klinici. Hern je uvjerio sebe da je on običan liječnik koji pomaže ženi da se riješi zdravstvenih problema, s time da je definiciju zdravstvenog problema protegnuo do grotesknog razmjera i pokazao kamo logički zaključak sličnih argumentacija vodi.

Na izravno pitanje novinarke Atlantica „Dakle, ako vam dođe trudnica bez ikakvih zdravstvenih problema koja je u 30. tjednu trudnoće, što ćete učiniti?“, Hern odgovara: „Svaka trudnoća je zdravstveni problem. Postoji mjerljiv rizik smrti koji vam ona može donijeti. Točka.“ Jednom kada tako postavite stvari, uistinu ste do kraja umrtvili glas savjesti po ovom pitanju, pa je tako i Hern, osim što je vršio pobačaje zdravih fetusa u kasnom stadiju razvoja, u dva navrata izvodio i pobačaje samo zato što se trudnicama nije sviđao spol djeteta. Ovaj ginekolog jednostavno kaže kako je to bio izbor tih trudnica, vjerojatno se više niti ne pitajući je li to ujedno bio i njegov. Sva je odgovornost i moguća krivica, naravno, na ženi.

Hern nije zvijer. Pa iako ga je Atlanticova reportaža prikazala kao kontradiktornu, donekle čak i fanatičnu, osobu istaknuta je i njegova strast prema fotografiranju krajolika i životinja. Ima suprugu koju naziva „moja ljubavi“, a godine 2009. duboko ga je pogodio gubitak prijatelja ginekologa Georgea Tillera kojega je u crkvi usmrtio jedan od protivnika pobačaja. Lako je moguće da je Warren Hern i ugodan susjed.

Ipak, ovaj 84-godišnjak uspio je kroz svoju više od pet desetljeća dugačku karijeru do te mjere dehumanizirati nerođeno ljudsko biće da mu ono više ništa ne predstavlja: „Bez obzira na okolnosti trudnoće, po Hernovu mišljenju, život žene – njezina ljudskost, njezine želje – nisu samo važnije od života njezina fetusa. To je praktički jedina stvar koja je važna“, stoji u Atlanticovom tekstu.

Ne čudi što se njegova profesionalna karijera poklapa i s njegovim širim pogledom na čovječanstvo. Štoviše, vjerojatno ga uvjetuje. Tako je svojedobno izdao i knjigu o globalnoj ekologiji naziva Homo Ecophagus u kojoj je čovječanstvo usporedio s tumorom na planetu dodajući kako će nezauzdani rast populacije dovesti do brisanja svih drugih vrsta na planetu. U tom smislu i sebe vidi kao nekakvog spasitelja kada kaže : „Zabrinutost oko rasta stanovništva u skladu je s idejom pomaganja ženama i obiteljima da dobrovoljno kontroliraju svoju plodnost“.

Koliko god se Hernovi stavovi činili radikalnima njegova priča stoji kao upozorenje gdje opravdavanje usmrćivanja nerođenog ljudskog bića može završiti, posebice u slučajevima aktivnog sudjelovanja u tom činu. Utoliko i njega ne treba promatrati kao nečovjeka nego kao opomenu koliko daleko čovjek može ići, po ovom, ali i po drugim pitanjima, ako u prvom redu želi sebe opravdati, a ne ispraviti.