Novi list je povodom svetkovine Velike Gospe objavio veliki razgovor sa zagrebačkim nadbiskupom kardinalom Josipom Bozanićem. Novinarka Mirjana Grce razgovor s kardinalom započela je pitanjima o proslavi svetkovine Velike Gospe koju zagrebački nadbiskup redovito slavi u Hrvatskom nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke.

„U Marije nema podjela, nema zatvaranja, nema granica koje bi priječile djelovanje Božje ljubavi ili koje bi ograničile Božje milosrđe. Marija svu svoju djecu uvijek poziva, dovodi bliže svojemu Sinu, okuplja ih u jednu vjerničku obitelj. Zato se ne bojim za budućnost hrvatskoga naroda, dok se njegovi vjernici utječu zagovoru Majke Božje, hodočaste u njezina svetišta, pale svijeće pred njezinim likom, iskreno mole znajući da se čovjeku koji se nađe u naizgled bezizlaznom stanju, uz Mariju uvijek mogu otvoriti nove životne perspektive“, izjavio je kardinal Bozanić.

Upitan može li se “načelo marijanske strpljivosti” primijeniti i na društvena zbivanja u Hrvatskoj, kardinal je odgovorio: „Postoje, jasno, okolnosti u kojima ne treba čekati nego odmah djelovati. To se prije svega odnosi na pomoć bolesnima, ugroženima, a posebno siromašnima. Gladnomu se pomoć ne odgađa za neka bolja vremena i zato socijalna osjetljivost ne može biti u čekaonici. Crkva takvo djelovanje nastoji snažno provoditi preko svojih Caritasa, što često čini i u suradnji s društvenim institucijama. Međutim, imam dojam da su se kod nas ponekad donosile brzoplete odluke koje su puno koštale, a obrazlagane su kao da je riječ o žurnom spašavanju. Neki su se time možda dobro okoristili, no za šire krugove posljedice su bile teške, kao društvo vraćali smo se unatrag, a cijenu takvog djelovanja mogli bismo još dugo plaćati. Riječ je o postupanjima koja redovito potpadaju u ono što se u socijalnom nauku Crkve naziva grijehom struktura“.

U razgovoru je progovorio o pandemiji koronavirusa i razornom potresu koji je nedavno pogodio Zagreb. „Mene je potres zatekao u jutarnjoj molitvi u kojoj sam se iznimno toga jutra nekako slučajno našao na drugom mjestu, a ne na mjestu na kojem sam uobičajeno molio. To mjesto, na kojem sam inače običavao moliti, u potresu je zadobilo razornije tragove. Govorim to ne zato da bih istaknuo svoje iskustvo kao važnije od iskustava drugih, koji su kao i ja ostali bez doma, nego zato što sam tih dana čuo svjedočanstva ljudi koji su na gotovo čudesan način izbjegli teške posljedice koje su mogli zadobiti. Zahvalan sam Bogu da je mnogo života spašeno, a odluka da se zbog sprječavanja širenja bolesti koronavirusa u to vrijeme ne slave mise s narodom, očito je bila providonosna – o čemu snažno govore slike razrušenih crkava koje su pogođene potresom“.

Kardinal je komentirao utjecaj kršćanstva na suvremenu hrvatsku kulturu, zatim temu vjeronauka u školi, ali i perspektivu mladih ljudi u Hrvatskoj te Papine poruke tijekom krize s kojom se čovječanstvo trenutno suočava. Podsjetio je na Papin nagovor i blagoslov s praznog trga sv. Petra koji je održan 27. ožujka. „Papa nije svijetu ponudio cjepivo protiv virusa, nego je ponudio kršćanski odgovor na duhovnu glad za smislom patnje i osamljenosti što je svijet proživljava. Kao odgovor onima koji šire strah i prijete da je virus bio Božja kazna svijetu, Papa se obratio Bogu riječima koje i sada treba istaknuti: »Nije vrijeme tvojega suda, nego našega suda: vrijeme biranja onoga što vrijedi za razliku od onoga što prolazi, razlučivanje onoga što je nužno od onoga što nije. Vrijeme je da promijenimo smjer okrećući život prema tebi, Gospodine, i prema drugima«. Papa je te kišne rimske večeri otvorio svijetu nove obzore, ponudio smisao patnje, donio utjehu poručivši da je snaga vjere ta koja oslobađa od straha i koja daje nadu“, istaknuo je kardinal Bozanić.

Cijeli razgovor sa zagrebačkim kardinalom možete pročitati OVDJE.