O. CELESTIN TOMIĆ

Kako Sotona djeluje u današnjem svijetu?

Kršćanski Zapad je živio Kristovu pobje­du nad Sotonom. Ovaj ga je ostavio. Ali tada su liberalne, materijalističke, marksističke i druge ideje povele rat protiv Boga.

kako sotona djeluje u današnjem svijetu

Foto: Shutterstock.com

Promatrajući kako se sotonizam razmahao u našoj zapadnoj kulturi dolazi nam spontano na pamet Isusova pouka: “Kad nečisti duh iziđe iz čovjeka, luta bezvodnim mjestima tražeći pokoja, ali ga ne nalazi. Tada rekne: Vratit ću se u kuću, odakle iziđoh.’ I, dodavši, nađe je praznu, pometenu i uređenu. Tada ode i uzme sa sobom sedam drugih duhova, gorih od sebe, te uđu i nastane se ondje. Na kraju bude s onim čovjekom gore nego na početku. Tako će biti i s ovim opakim naraštajem.” (Mt 12,41-45)

Kršćanski Zapad je živio Kristovu pobje­du nad Sotonom. Ovaj ga je ostavio. Ali tada su liberalne, materijalističke, marksističke i druge ideje povele rat protiv Boga. Očistili su civilizaciju od svega onoga što je religiozno, duhovno, nadnaravno. Zapadna civilizacija je ostala prazna i pometena od duhovnih, nadna­ravnih, božanskih vrednota i uređena novim idejama, bezbožničkim i razvratnim. Ostala je bez sadržaja. Sotona je to iskoristio i poplavio je današnju civilizaciju.

Ponovimo još jednom misao Charlesa Baudelairea: “Najpogubnija je đavlova lukavština da nas uvjeri kako ne postoji.” I uspio je u tome.

Tekst nastavlja ispod oglasa

I ušao je slobodno sa “sedam zlih duhova”, gorih od sebe, i nastanio se spokojno u našoj civilizaciji.

Dim Sotone

Tvrdnje o nepostojanju Sotone, čak i među klerom, otvorile su širom vrata djelovanju Sotone u današnjemu svijetu. Dvadeseto stoljeće pokazuje djelovanje Sotone u kulturalnim, političkim sustavima. Tu je i pojava sotonskih obreda koji djeluju posebno privlačno na mlade. Može se govoriti o ofenzivi Sotone danas, u vrijeme kada je uspio uvjeriti tolike da ne postoji, kao i neke katoličke teologe. Doista, kako kaže Pavao VI.: “Dim Sotone ušao je u Crkvu kroz neke pukotine.”

Prije je društvo bilo religiozno, napose kršćansko. Sada je sekularizirano i laičko. Sotona u tome društvenom sustavu djeluje neposredno, nevidljivo, bezimeno, bez buke, bez očitovanja kneza ovoga svijeta. Njegovi ljudski suradnici su dobro smješteni na ključnim točkama. Sve se odvija kao da Sotona ne postoji.

S druge strane, religiozni osjećaji, koje je sekularizirano društvo potisnuto, najedanput izbijaju sa svom silinom u sotonskim sektama, kako ćemo vidjeti.

Povijest moderne civilizacije usmjerena je na uzdignuće čovjeka i na uklanjanje Boga. To već počinje s renesansom, nastavlja se s filozofima racionalizma u 18. stoljeću, da bi se u 19. i 20. stoljeću pretvorilo u krvavi materijalizam marksističkoga Istoka i u ekonomski liberalizam Zapada, koji se ne razlikuje puno od marksizma (Chesterton).

Čovjek se htio osloboditi Boga, kojega je predočio kao diktatora, tiranina, porobljivača, kao mit, varku, koja treba nestati. Umjesto zahvalnosti prema dobrome Bogu nastupilo je nepovjerenje, umjesto predanja odbijanje, umjesto sinovske ljubavi pobuna, umjesto vjere negiranje Boga, do smrti Boga.

Militantno bezboštvo zahvaća sve više zapadno društvo. Računa se da će na prijelazu u treće tisućljeće na Zapadu svaki četvrti biti borbeni bezbožnik.

Napredak u znanosti i tehnici u 19. stoljeću i dalje čovjek je pretvorio u idol. Čovjek smatra da je postao zreo, da će brzo biti gospodar svijeta, da neće trebati više ni Boga ni njegovu providnost. Tehnički će napredak pobijediti siromaštvo, bolest, ratove, možda i smrt. Postao je bog budućnosti. Mjesto Stvoritelja ističe se evolucija. Znanost misli da može dokazati opravdanost ateizma. Treba ukloniti Boga da se očituju ljudske vrijednosti. Na ruševinama Boga i kršćanstva izgradit će se novo društvo, slobodno i napredno.

Tim idejama bili su opojeni i komunisti na Istoku i liberali na Zapadu. I što se zbilo?

Karl Marx (1818.-1883.) i Lenjin (1870.-1924.) naviještali su revoluciju koja će čovjeka osloboditi od religioznoga i socijalnog otuđenja, a stvorila je od njega roba. Njihova slavna djela su gulazi ljudi!

Friedrich Nietzsche (1844.-1900.) smatra da nad-čovjek mora ubiti Boga i uspostaviti svoju vlast i diktaturu. Plodovi su bili nacizam i fašizam sa svojim konclogorima i šoah-holokaustima.

Charles Darwin (1809.-1882.) smatra da ne treba Boga Stvoritelja. Evolucionizam će protumačiti počelo i razvoj života. Sigmund Freud (1856.-1939.) svodi religiju na pojavu nervoze, a objektivni moral na dinamiku subjekta. Jean-Paul Sartre (1905.-1980.) uči kako ljudska sloboda ne treba Boga i kako čovjek biva slobodan ako zaniječe Boga.

Ove su ideje stvorile temelj za zapadni materijalizam, posebno ekonomski. Ali euforija je brzo splasnula. Čovjekov napredak nije pobijedio siromaštvo, uklonio glad, ratove, bolesti, smrt. Naprotiv, ti su se bičevi povećali. Čovjek se htio otrgnuti od svojega istinskog počela i svoje božanske sudbine i pao je u tjeskobu, u apsurd. Rođena je civilizacija tjeskobe, čovjek ne vidi više smisao svoga života, ostaje bez budućnosti. I naš je planet postao velika tvornica proizvodnje oružja smrti: droge, alkohola, oružanih pobuna, nasilja itd., posebno legalizacija abortusa, koji u današnjemu svijetu donosi više žrtava nego svi gulazi i logori smrti.

I sve to ima svoje duboke korijene u filozofijama pretprošloga stoljeća. Filozofski idealizam dostigao je svoj vrhunac i stvara čudovišta svojom dijalektikom, koje samo Sotona zna tajnu. Znamo da je i materijalistički marksizam dijete filozofskoga idealizma, kao i drugih filozofskih i znanstvenih struja, sve do psihoanalize.

Tekst nastavlja ispod oglasa

Ideologije pogubne za vjeru

Ideologije postaju oružje velikih revolucija i modernih osvajanja.

Ideologija bezbožnoga marksizma osvojila je trećinu svijeta od 1917. do 1980. Stvorila je strašne i bezočne tiranije, neshvatljive gulage i ratove koji su progutali sto milijuna nedužnih ljudskih žrtava.

Nietzscheova ideologija volje za moću nadčovjeka stvorila je krvave diktature nacizma i fašizma koje su progutale 25 milijuna života.

Razne ideologije psihoanalize bile su pogubne za vjeru onih koji su im se posvema prepustili. Ideologije homoseksualnosti u nekim zemljama Europe i u Americi dobile su, u ime slobode, svoja prava i znamo kakve su posljedice iz toga slijedile, i još uvijek slijede.

Feminističke ideologije izdale su ispravno promicanje žene, prenoseći na ženu mane i manjkavosti muškarca, oslobođenje seksualnosti i u isto vrijeme omalovažavanje, prezir i napuštanje majčinstva. Postale su gorljive promicateljice abortusa, smrti društva. Začuđuje da 1997. godine EU predbacuje Italiji što zakonom brani da žene rade u noćnom satima, kako bi se sačuvali dostojanstvo, materinstvo i svetost obitelj!

Mogli bismo nastaviti, no ovo dostaje da pogledamo stvarnosti u oči. Iza svih spomenutih činjenica — razaranja, trke za smrću, kaosa — vidi se djelo Sotone koji se utjelovljuje u tolikim lobijima, socijalnim, političkim i trgovačkim sustavima, posebno u sustavima javnoga priopćavanja preko kojih, često i “zakonito”, uspješno provodi svoje zavođenje, razvrat, kaos.

Mnogi uvaženi mislioci, ne samo vjernici, već i oni koji su daleko od vjere, vide u progresu naše civilizacije konac čovječanstva. Kao da se već ostvaruje ono što Ivan u Otkrivenju piše: “Zvijer iz zemlje” djeluje u lažnim prorocima, a “Zvijer iz mora” u totalitarnim sustavima i poklonicima Sotone.

Andre Frossard tvrdi: “Sve nosi njegov (Sotonin) pečat.”

Ne znamo što nam donosi budućnost. Jedno je sigurno: Sotona je imao uspjeha na Istoku; s ideološkim bezbožnim materijalizmom i na Zapadu s praktičnim materijalizmom. Sveto nestaje, ali zato se budi i zapljuskuju Zapad divlja religioznost, i napose sotonske sljedbe. Sotona se ne mora više prikrivati, izlazi otvoreno iz sjene i skrovitosti.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Celestina Tomića “Vjera i postojanje Sotone”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.


Podržite naš rad članstvom u Klubu prijatelja! Doznajte više na ovom linku!

Objavljeno: 26. srpnja 2017.

Možda vam se svidi