Jutarnji list donosi razgovor s profesorom matematike i filozofije, Johnom Lennoxom, u kojem jedan od najpoznatijih kršćanskih apologeta na svijetu donosi odgovor na pitanje zbog čega Bog dopušta koronavirus i patnju. „Odgovorit ću vam ovako: je li Bog mogao napraviti vatru koja gori i grije čovjeka, a da ne peče? Analogija je ista. Vidite, činjenica je da živimo u realnosti u kojoj je oboje moguće. Isto je i s virusima. U knjizi spominjem članak ekologinje Marilyn Rossinick ‘Virusi zaslužuju bolju reputaciju’, u kojem piše da su oni, zapravo, presudni za život na Zemlji, a manje od jedan posto ih je patogeno, štetno za čovjeka“, izjavio je profesor Lennox.

Ovaj Irac prošle je godine objavio knjigu „Može li znanost objasniti sve?“, a nedavno i drugu: „Gdje je Bog u svijetu koronavirusa?“. Na izjavu novinara Jutarnjeg lista o tome kako se prirodne katastrofe, ali i epidemije virusa, objašnjavaju kao Božja kazna, Lennox odgovara: „Možemo govoriti o ljudskom odnosu prema planetu i okolišu, u konačnici i ljudskom tretiranju životinja, što je za posljedicu moglo imati širenje koronavirusa. Međutim, ne znači nužno da je tragedija koja zadesi čovjeka njegova krivnja. To je riskantno reći. U knjizi navodim nekoliko primjera, najpoznatiji je Job, koji je pretrpio i prirodno zlo, katastrofu, ali i moralno zlo, uzrokovano čovjekom, a da ništa nije skrivio.“

U nastavku razgovora upozorava na one koji bol uzrokovanu prirodnim zlom interpretiraju kao Božju kaznu. „Kako ja vidim, ovakve tragedije mogu biti ‘Božji megafon’, poziv na buđenje; konkretno, kako bismo osvijestili da nemamo kontrolu. Ja imam 76 godina i u izolaciji sam sa suprugom u našem stanu. Ovisimo o susjedima koji nam donose hranu iz trgovine. Znači, ranjivi smo, smrtni i ovisni jedni o drugima.“ Pretpostavlja kako bi se ljudi u ovim trenucima mogli okrenuti nečemu što im daje smisao i pomaže naučiti o sebi i shvatiti svoja ograničenja.

Profesor Lennox u svojoj najnovijoj knjizi raspravlja s biologom Richardom Dawkinsom koji tvrdi da je svemir bez dizajna i svrhe. „Neki će ljudi, suočeni s katastrofama, koronavirusom, rakom, tsunamijem ili potresom reći da je to upravo dokaz da Bog ne postoji. Jednostavno, takav je svemir, ne mari za nas, svejedno mu je hoćemo li živjeti ili umrijeti. Zaboravljamo pritom da, ako maknemo Boga iz te jednadžbe, nismo maknuli patnju. Ona je ostala netaknuta“, objašnjava Lennox.

Upitan kako jedan matematičar postaje vjernik, profesor objašnjava kako među njegovim kolegama, ali i fizičarima te kemičarima, za razliku od biologa, ima mnogo vjernika: „Kršćanstvo je racionalno. Gledajte na to ovako – ako upoznate neku osobu i vidite da se radi o razumnoj, inteligentnoj osobi, odmah ćete joj više vjerovati nego da je suprotno, zar ne? Međutim, ja uvijek kažem: Bog je osoba, a ne teorija“, zaključuje.