Vijest o tome kako je svećenik iz savezne američke države Južne Karoline, vlč. Robert Morey, uskratio pričest bivšem američkom potpredsjedniku i zagovorniku legalnog i državno financiranog pobačaja Joeu Bidenu, čitatelji brojnih svjetskih katoličkih portala dočekali su s popriličnim oduševljenjem.

Mnogi od njih su već godinama zazivali da se uskrata pričesti političarima koji su u teškome grijehu češće provodi zbog očite sablazni za cijeli vjernički puk, pa kad se ona napokon dogodila jednom značajnijem imenu ljudi su to shvatili kao korak naprijed u poštivanju Tijela Kristova.

Ipak, protiv ovog sensus fideia pobunio se jedan svećenik, a oni koji imalo prate crkvena zbivanja u svijetu neće se pretjerano začuditi da je njegovo ime James Martin.

Svoje je negodovanje izrazio na osobnom Facebook profilu, a budući da je riječ o osobi koja ima utjecaj među određenim brojem uglavnom liberalnijih vjernika, zanimljivo je što je Martin poručio svojem kolegi svećeniku iz Južne Karoline.

Moram priznati da me već prva rečenica ovog popularnog isusovca nemalo zbunila jer je napisao da je “uskraćivanje pričesti političarima, bilo demokratima ili republikancima, loša ideja i loša pastoralna praksa”. Sada, ako je nedvojbeno da čovjek može biti u stanju u kojem ne može primiti pričest, i ako je nedvojbeno da su političari ljudi (iako ponekad u to sumnjamo), njihovo uzdizanje na razinu posebne kaste kojoj ne treba uskraćivati pričest od strane o. Martina čini mi se neprimjerenim.

Možda je svojom izjavom htio reći da se time sakrament politizira, ali upravo ga on politizira postavljanjem drugačijih uvjeta za političare negoli za druge ljude. Osim toga, uskrata pričesti političarima koji tvrdoglavo ustraju u podršci ubojstva nevinih jedini je način da ti isti političari ne politiziraju sakrament. Kada političar koji se zalaže za pobačaj pristupa sakramentu kojem ne bi trebao pristupiti, on svojem biračkom tijelu šalje poruku: “Vidite, sa mnom je sve u redu, svećenik me pričešćuje, moji stavovi o pobačaju Crkvi su prihvatljivi inače bi mi bio uskraćen sakrament.” Ako to nije politizacija sakramenta, ne znam što jest.

Martinov komentar postaje još čudniji u nastavku u kojem piše: “Jer, ako uskraćujete pričest onima koji podržavaju pobačaj, tada ga morate uskratiti i onima koji podržavaju smrtnu kaznu, što je također pitanje života. Što s onima koji ne podupiru programe pomoći siromašnima? Ili odbijaju pomoći izbjeglicama i migrantima? Što s onima koji ne podržavaju “Laudato Si”, koja je, na kraju krajeva, enciklika? Gdje je tome kraj?”

Rado ću Martinu odgovoriti na njegovo pitanje “Gdje je tome kraj?”. Kraj je ondje gdje počinje smrtni grijeh, a (tvrdoglava) podrška pobačaju je uvijek smrtni grijeh. Što se tiče pristupa drugim pitanjima koje je Martin naveo, odgovor na njih se nalazi u pismu naslova “Dostojnost primanja svete pričesti: Opći principi” koje je 2004. godine kao pročelnik Kongregacije za nauk vjere kardinal Ratzinger uputio američkim svećenicima. U njemu stoji:

“Nisu sva moralna pitanja jednake moralne težine kao pobačaj i eutanazija. Primjerice, ako se katolik ne slaže sa Svetim Ocem o pitanju primjene smrtne kazne ili o odluci za vođenjem rata, ne bi ga se zbog toga smatralo nedostojnim da pristupi primanju svete pričesti. Iako Crkva potiče civilne vlasti da traže mir, a ne rat, te da koriste razboritost i milosrđe prilikom izricanja kazne kriminalcima, još uvijek može biti dopušteno uzeti oružje kako bi se odvratilo agresora ili pribjeći smrtnoj kazni. Može biti legitimne razlike u mišljenjima među katolicima o vođenju rata i primjeni smrtne kazne, ali ne i o pitanju pobačaja i eutanazije.”

Pa, iako su se stvari što se tiče onoga što Katekizam naučava o smrtnoj kazni izmijenile (premda nisam još čuo da bi osoba koja se i dalje zalaže za smrtnu kaznu bila u teškom grijehu), princip je više nego očit. Možemo se razlikovati u stavu treba li voditi pojedini rat, kako najbolje pomoći siromašnima, migrantima, izbjeglicama, možemo imati čak i neslaganja u pogledu pojedinih enciklika, ali ništa nas od toga ne čini po sebi nedostojnim primanja pričesti, a Martinovo svođenje na istu ravan svih ovih pitanja s pobačajem ne može se, nažalost, nazvati nikako drugačije nego relativizacija čina oduzimanja života nevinom ljudskom biću. To nije nimalo milosrdno.

Martin u svojem komentaru nastavlja: “Osim toga, svećenik nema pojma u kakvom je stanju duša osobe kada ulazi u red za pričest. Kao što nas se podučava na našim teološkim studijima, osoba se možda pokajala za sve grijehe i otišla na ispovijed prije same mise. Ne znate ništa o tome.”

Prije svega, Martin je ranije rekao da promicateljima pobačaja ne treba uskraćivati sakrament, pa je priča o pokajanju prije stajanja u red za pričest po njemu nebitna, no stavimo sada to po strani i osvrnimo se na nešto drugo.

Američki isusovac kaže kako svećenik koji je Bidenu uskratio pričest nije znao je li se on netom prije mise ispovjedio. Ali kako Martin zna da vlč. Morey to nije znao? Otkud zna da Morey prije mise nije pozvao Bidena i upozorio ga da ne staje u red za pričest ako se nije pokajao, a da mu ovaj nije odgovorio da se ne kaje. Ako ovdje netko tvrdi da zna više nego što bi ikako mogao znati onda je to upravo Martin.

Ovdje valja navesti i da, kao što Ratzinger piše, uskrata pričesti osobi koja tvrdokorno ustraje u promicanju pobačaja nije pitanje “donošenja suda o subjektivnom osjećaju krivnje te osobe, nego reagiranje na njezinu javnu nedostojnost primanja svete pričesti zbog objektivne situacije grijeha”, tako da je izvan svake sumnje kako je Bidenu za primanje sakramenta ispovijed nužna.

O. Martin svoj komentar završava riječima: “Kao što je rekao papa Franjo, euharistija ‘nije nagrada za savršene, nego velikodušni lijek i hrana za slabe’”. Kontekst u kojem je Papa izgovorio ove riječi sigurno nije jednak ovome o pričešćivanju osoba koje tvrdokorno promiču pobačaj, no ako bismo išli poopćavati, kao što je to Martin činio u svojem komentaru, mogli bismo ga upitati:

Što nam s ovom rečenicom izvučenom iz konteksta želite reći? Zar silovatelji, ubojice, kradljivci, pedofili i svi drugi mogu nepokajani na pričest? Treba li ukinuti ikakvu pripravu za taj sakrament jer uvjet da smo nesavršeni svi zadovoljavamo? Gdje je tome kraj?

Ivo Džeba | Bitno.net