Izvor spomenutim zabludama izmišljeni je dokument Nicholasa Notovicha (1858.–?), ruskoga novinara iz Pariza, koji je 1894. objavio Nepoznati život Isusa Krista (La vie inconnue de Jésus Christ). Navodno je on za vrijeme svojih pustolovnih putovanja na Tibet pronašao drevni rukopis s poviješću određenoga Isse, tibetanske forme “Isusa”, da je Isus navodno tijekom šest godina studirao u Benaresu indijski nauk i da je propovijedao na Tibetu i u Indiji prije povratka u Palestinu.1 Cijela ova priča, u čiju se autentičnost sumnjalo od početka, među ostalima sumnju je izrekao i poznati indolog F. Max Müller (1823.–1900.), proširila se Zapadom, stalno umnažana i rasprostranjivana među mnogim pokretima, guruima i sektama, od Paramahamse Yogānande (1893.–1952.)2, preko Osha Rajneesha (1931.–1990.) i Elizabete Clare Prophet (1939.–2009.)3, utemeljiteljice Univerzalne i trijumfalne crkve (Church Universal and Triumphant)4, pa do Sathya Sai Babe (1926.–2011.).5 Ovaj potonji, koji je prorekao svoju smrt za 2024. godinu, temelji svoju tezu nadilaženja kršćanstva na teoriji da “Galilejac” nije umro na križu, zbog čega misterij kršćanstva ne treba tražiti u uskrsnuću, nego u čudima koja su, kako je običavao govoriti, njegova posjetnica. Osnažene objavama primljenim kanaliziranjem ove su teorije svoju kulminaciju doživjele u neognostičkome djelu Evanđelje Doba Vodenjaka o Isusu, Kristu (The Aquarian Gospel of Jesus the Christ) koje je 1908. godine “kanaliziranjem” “iz akaša kronika prepisao” Levi H. Dowling (1844.–1911.) i bilo proglašeno Biblijom New agea.6 Spomenuto djelo niječe Isusovo božanstvo, a temelj su mu “kozmički Krist” te “Univerzalna crkva”, kako ju je zagovarao i Paramhansa Yogānanda. Na teozofskome tragu o postojanju jedinstvene jezgre prisutne u svim religijama piše Paramhansa Yogānanda, kako slijedi:

Svi mogu slijediti istu religiju, jer samo jedna i postoji – budući da je univerzalni element u svim religijama isti (…). Kao što je Bog jedan, svima neophodan, isto je tako i religija jedna, neophodna i univerzalna. Samo se putevi do nje mogu, na početku, u nekom pogledu razlikovati. 7

Drugi glasoviti indijski guru Swāmi Vivekānanda (1863.–1902.) također podupire religijski relativizam tvrdnjom da je on za to da se religije i sekte umnažaju “tako da ih, na koncu, bude onoliko koliko ima i ljudskih bića, od kojih će svaki imati svoj vlastiti način mišljenja u pogledu religije”.8 Za Vivekānandu “Buddha i Krist i njima slični samo su drugorazredni heroji u usporedbi s najvećim ljudima o kojima svijet ništa ne zna”.9 I na drugome mjestu: “Najviši među ljudima u tišini skupljaju istinu i veličanstvene misli, a drugi – Buddhe i Kristovi – propovijedaju te ideje od mjesta do mjesta i djeluju u ime ovih prvih.”10 Ne rastežući ovu interpretaciju Isusa Krista u hinduizmu, jer smo je predstavili na drugome mjestu 11, završit ćemo navodom iz Evanđelja Doba Vodenjaka o Isusu, Kristu, u kojemu čitamo slično:

Stvaranje Univerzalne crkve zaista je istinita misija našega vremena i ta se Crkva ne može zasnivati na jednoj isključivoj dogmi koja odbacuje iskustva drugih duhovnih tradicija. Ako Crkva zaista želi živjeti, ona se mora temeljiti na svjetlu s neba, a ne na tjelesnim pojmovima. Tako moramo i prihvatiti da sve glavne religije, ako ih njihovi sljedbenici prakticiraju na istinit način, izražuju različite boje raznih faceta naših života, i da ti svi aspekti imaju svoj izvor u bijelom svjetlu beskrajnoga životnog izvora koje nazivamo stvarnost ili Bog.12

Spomenuto Evanđelje proglašava nastup Novoga doba sljedećim riječima:

I onda će čovjek, koji nosi vrč, proći ispod nebeskog luka; znak i pečat Sina Čovječjega vidjet će se na istočnom nebu. Mudraci će tada podignuti glave i znat će da je otkupljenje svijeta blizu. 13

Teorije o Isusovu životu u Indiji završavaju tvrdnjama da on nije umro na križu, nego da je joga tehnikama obmanuo svoje neprijatelje da je mrtav te se ponovno vratio u Indiju gdje je proveo ostatak života.

Mormoni vjeruju u Isusovo uskrsnuće, da se kao Uskrsli pojavio na američkome tlu kako bi tamo osnovao svoju pravu Crkvu 14, dok drugi vjeruju da se vratio na Istok kako bi tamo propovijedao evanđelje. Među ovima se ističe Ahmadiyya, islamski integralni pokret koji je 1891. utemeljio Mirza Ghulam Ahmad (1835.–1908.) koji se sam proglasio mesijom i mahdijem pa u svojim polemičkim publikacijama protiv kršćanstva širi slike Isusova groba u Srinagaru u Kašmiru gdje je Isus navodno umro sa 120 godina, prethodno godinama propovijedajući u Afganistanu i Kašmiru. Tu su hipotezu osobito širili Swami Divyananda (rođen 1954.) 15 u ime religijskoga relativizma i novinar Holger Kersten (rođen 1951.) čija je knjiga Isus je živio u Indiji 16 prevedena na hrvatski, na čijemu kraju autor citira britanskoga jogina i ezoteričara Paula Bruntona (1898.–1981.): “Preživljavanje čovječanstva na Zapadu ovisi o ponovnom uvođenju pojma karme u mišljenje ljudi općenito.” 17 Najfantastičnija je, zacijelo, teorija o Isusovu grobu u Japanu, u Herai (prefekturi Aomori), koju promiče sinkretistička skupina Sûkyô Mahikari, koju je osnovao 1963. Kôtama Okada (1901.– 1974.). Budući da je bio odbačen od svojega naroda, Isus se navodno vratio u Japan u kojemu je tijekom 21 godine učio nauk shinto i, oženivši se Japankom, umro u dobi od 118 godina. 18

Gornji tekst je izvadak iz knjige fra Josipa Blaževića “New age i kršćanstvo”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje, gdje je možete i prelistati.

Footnotes

  1. Usp. Nicolas NOTOVICH, The Unknown Life of Jesus Christ, New York, 1890. Na talijanskome: Il Vangelo buddhista della vita di Gesù, Roma, 1985.

    U Lehu (Ladak) od 1885. godine postojala je jedna protestantska misija Herrnhut. U njihovim važnim etnografskim publikacijama (A. H. Francke; R. Heber; S. H. Ribbich) nema spomena o pretpostavljenomu rukopisu u kojemu bi se spominjao “Isa”. Usp. Michael FUSS, “La figura di Cristo nelle nuove credenze religiose contemporanee”, 173.

  2. 101 Usp. Josip BLAŽEVIĆ, Joga i kršćanstvo, 107–125.
  3. Usp. Elizabeth Clare PROPHET – Mark L. PROPHET, The Lost Teachings of Jesus. Missing Texts. Karma and Reincarnation, New York, 1990. Više o njihovim razgranatim New agea aktivnostima vidi: http://goo.gl/C4l5my (4. studenog 2012.).
  4. Usp. http://goo.gl/KU95pk (4. studenog 2012.)
  5. Usp. Josip BLAŽEVIĆ, Sai Baba i/ili Isus Krist. Teološka prosudba Sai Babe, čudesnih ozdravljenja i vizije ujedinjenja svih religija, Zagreb, 20092.
  6. Citirano prema: Marilyn FERGUSON, Nav. dj.,
    489.
  7. Usp. Paramhansa YOGANANDA, Nauka religije, Beograd, 1999., 16.
  8. Swāmi VIVEKĀNANDA, Jnana yoga. Lo yoga della conoscenza, Roma, 1963., 255.
  9. Swāmi VIVEKĀNANDA, Karma-yoga, Zagreb, 1998., 127.
  10. Swāmi VIVEKĀNANDA, Karma-yoga, Zagreb, 1998., 127.
  11. Usp. Joga i kršćanstvo, Split, 2004.
  12. Levi DOWLING, Evanđelje doba Vodenjaka o Isusu, Kristu, Zagreb, 2002., 7–8.
  13. Isto, 346. Evanđelje je numerirano baš kao i kršćanska Biblija pa bi bilo ispravnije citirati ga ovako: 157,29–30.
  14. Mormonova knjiga, 3 Nefi 11; Nauk i Savezi 110, 2.
  15. Usp. Soami DIVYANAND, Jesus überlebte die Kreuzigung, Herrishried, 1987., 125.
  16. Holger KERSTEN, Isus je živio u Indiji. Njegov nepoznati život prije i poslije raspeća, Beograd, 1989.
  17. Holger KERSTEN, Isus je živio u Indiji. Njegov nepoznati život prije i poslije raspeća, Beograd, 1989.
  18. Usp. Andris Kārlis TEBĒCIS, Mahikari.Thank God for the Answers at Last, Tokyo, 1982., 351–361.