Iskustvo karmelićanina: Mislio sam da će me ti Romi s Pešćenice tražiti novac, a oni me primili kao kralja

Lete li cigani u nebo? Maksim Gorki tvrda – da! Što će jedan fratar reći o tome? Pogledati u knjige, film Emila Lotenaua ili evanđelje? Evanđelje ako nije stvaran život nije evanđelje…ako ne dotiče, što li je?

Jučer sam krenuo na Staru Pešćenicu u Kap dobrote vidjeti stare prijatelje, dogovoriti štogod korisno uz kavu i kakav keksić. Rekoh si neću uzet habit da budem komotniji, slobodniji ali habit mi progovori ljudskim glasom da neće ići tako…jer nismo li jedno tijelo, pita me ironično komad tkanine otkan svrtim rukama nepoznatih karmelićanki…

Svukoh stari kicoški gard, zaboravih tomkruz naočale, nabacih jeftin prsluk da me grije i krenuh. Dogovorili smo u Kapi misu i nagovor kod terezijanki, kod siromaha, da im slavim misu a oni meni propovijedaju…

Na izlasku iz Kapi na Staroj Pešći mladi rom, kao iz kustiričina filma, siguran kao sunce u podne, nekako smiren podjednako kao i znatiželjan. “Bog” rekoh mu. “Đe si pope, šta ima?”, odvrati mi. Reko, “nako…di ćeš?” “Ma, reci ti meni pope, jesam li ja dobar čovek?”, prekine me… “Ne znam prijatelju”, kažem mu misleći kako nisam Padre Pio da znam na prvu pa ga pitam moli li, vidjevši muslimansku brojanicu oko vrata.

“Molim pope Allaha svaki dan!” “Odlično prijatelju, činiš mi se iskren i da tražiš istinu, mislim da imaš čistu dušu”, osjeni me neko rasvjetljenje ili jednostavno dragost razgovaravši sa mladićem dječja srca. “Taaataaaaa, tataaaaa, vamo dođi! Reko pop da imam čistu dušu, što ćeš sad reć, aaa?!”, uvjerio je oca u ono što sam rekao maločas.

Uto evo mlađe mu sestre, Suada, simpatično iza leđa imitira kako brat moli pokretima umivanja i širenja ruku prema nebu, prema Allahu. Dugo mi nešto tako ne ogrijaše srce u trenu. Isti čas, dođe Esmeralda, majka djece sa još jednim malenim. Pomislim da će nešto tražiti za pomoć ali prvom rečenicom ubiše farizeja u meni: “Pope, daj dođi mi posveti kuću, nemira ima, aj uzmi onu vodu pa pošpricaj sve” Odgovorih joj – “pa vi ste muslimani”….”jel ti smeta”, pita me..”nikako, al’ ja sam katolički pop..”…”ma ulazi pope i posveti nas”…

Primiše me kao kralja u svoje skromno kraljevstvo. Pomolih se i blagoslovih ih sve. Čuh šalu za djecu da su šejtani…anđeli!!!, podignuh glas misleći u sebi da su djeca jedni razlog nade i sreće. Zagrliše me kao svoga, pozdravljajući katolički, ne tražeći ništa osim blagoslova i mira.

Danas evanđelje…Isus govori o deset izliječenih gubavaca…samo jedan se došao zahvaliti i to, naravno, stranac. Isus nam stalno stavlja pred nos strance jer i On je često stranac nama kršćanima, moleći da ga prihvatimo. Isus se služi uvijek trikom ljubavi, osvoji nas nepripremljene.

Ne sjećam se takve zahvale kao u duše ceganske. Stranci svakom osim Bogu. Nomadi, tražitelji ljubavi i pokazivači neba. Da lete, ne hodaju, cigani lete u nebo! Ponesite drugovi i moje srce tamo gore gdje ste vi zapjevani i nasmijani, ako mi tijelo još grčevito drži zemlju, ponesite mi srce gore Allahu, Bogu jedinomu, i recite mu da smo prijatelji, da smo braća jednoga Oca. Da smo braća, braćo! Hvala vam braćo romi. Hvala ti Bože…. tvoj izgubljeni i nezahvalni gubavac.