Karmelićanin Krešimir Josip Bahmec objavio je u subotu, 1. travnja, na svojem Facebooku status u kojem obavještava kako je dobio odobrenje za ulazak u kartuzijanski samostan te kako će još dva tjedna koristiti mobitel i računalo.

Uslijedile su brojne reakcije njegovih prijatelja i pratitelje kojih je na njegovom FB profilu više od četiri tisuće. Premda je jedan dio njih pretpostavio da se radi o šali, nemali broj pratitelja se počeo opraštati od svećenika koji nas redovito obraduje lijepim statusom.

Otac Krešimir Josip Bahmec danas je ponovno objavio status u kojem piše koliko su ga dojmile primljene poruke. Status prenosimo u cijelosti:

‘Velika je vjera vaša! Dragi moji ljudi, stavio sam na 1. travnja jednu prvoaprilsku šalu vjerujući da će poneko na prvu nasjesti a ubrzo da ćete se sjetiti da je prvi travanj/april i nasmijati. No, kada sam počeo dobivati poruke od najbliže rodbine tipa: “Kakva Calabria, šlag me strefio, oplakala sam, reci da nije istina, ne može biti istina, potresena sam, nije me iznenadilo, ponosan sam, moli za nas, kako ti mogu pomoći, daj da se još jednom vidimo, može li intervju prije odlaska….’

Shvatio sam da su mnogi povjerovali da idem u kartuziju u Italiju. Ne, ne idem!! Iako bih jednog dana doista volio biti pustinjak, ali i karmelićani imaju pustinje ali ne dovoljno razvijene.

Vaše povjerenje i podrška, veliko razumijevanje potrebe pustinjačkog života me je prilično iznenadilo, ali i vaša velika vjera i prekrasne riječi. Nisam išao za tim već malo se našaliti. Hvala od srca na vašem svjedočanstvu vjere, brojnim porukama i pozivima. Vjerujem čvrsto da je svaki poziv bitan, jedan i svet kada ga se živi punim plućima i srcem. Također vjerujem da dolazi vrijeme svetih laika koje će biti dominantno u posljednjim vremenima. To je moje malo skromno mišljenje i vjerovanje.

Još ste mi draži sada, bliži i još vas više volim. Jednog dana možda neće biti šala otići predati se molitvi u pustinju, ali za sada trebam služiti Bogu i ljudima gdje jesam dok me podržava Božja volja i milost te vlastita volja i vjera. Nemojte mi, molim vas, zamjeriti za malo šale na prvi travnja, i oprostite, a neka vam ovo bude poticaj za molitvu za pustinjake! I ne zaboravite me u molitvi, jer bez vaših molitava i podrške fratar i svećenik ne može dalje. Bog sve vodi a vi pomažete poput krila. Zajedno pomozimo Bogu da se što više duša spasi. Divni i dobri narode. Bit ćemo sveti! Samo vjerujte, molite i budite!”