Goran Andrijanić o slučaju Jeana Vaniera: Kako odvojiti djelo duhovnog genija od njegove seksualne izopačenosti?

Jučerašnja vijest o rezultatima interne istrage koja je pokazala da je Jean Vanier – voljeni osnivač zajednice Arka i revolucionar na polju brige o osobama s intelektualnim teškoćama – seksualno zlostavljao više žena, potresla je i rastužila mnoge. Tim povodom katolički novinar i donedavni urednik portala Bitno.net Goran Andrijanić na svom je Facebook profilu napisao važan komentar koji prenosimo u cijelosti.

Znam da je mnogo onih koji su današnju vijest shvatili jako osobno. Onih na koje su Vanierova teologija i ličnost utjecali tako moćno da su se danas osjetili kao da su doznali o nekoj groznoj stvari koju je njihov dragi otac učinio u prošlosti i osjetili se prevarenim i iskorijenjenim.
Nisam među takvima. Vanierovu teologiju znam površno, ono malo što sam čitao nije me se previše dojmilo.

Ali, ono što sam dobro upoznao u zadnje tri-četiri godine jest zajednica Arka koju je on, ne možemo to negirati jer bi bilo glupo, usmjerio idejama koje je naviještao, svakako barem u njezinim počecima

Prva misao koja mi je pala na pamet danas nakon ove vijesti, nakon onog odvratnog osjećaja sablažnjenosti koji uključuje i suosjećanje s žrtvama bila je: Bože, što će biti s Arkom?

Kada je Vanier umro u svibnju, napisao sam nekrolog u kojemu sam ga nazvao „duhovnim genijem“. I dalje mislim da je način na koji je osmislio i razvio zajednice u kojem će „normalne“ osobe i osobe s intelektualnim potrebama pomagati jedni drugima i istodobno otkrivati Isusa u tom međusobnom odnosu – čin genija.

Sada, nakon svega, treba se ispraviti i shvatiti, po tko zna koji put iznova, da sva slava i čast u onome što je genijalno oko nas uvijek treba ići Bogu. Bogu, a ne ljudima. Genij o kojemu je u ovome slučaju riječ jest Božanska iskra Duha. Ona je stvorila Arku. Ne Jean Vanier, slab i grješan čovjek. Slab i grješan kao i svi mi.

Svatko tko je imao prigodu barem nakratko približiti se onome što se događa u Arci, morao je shvatiti da tamo djeluje Duh Sveti u svoj svojoj ljepoti, snazi i nepredvidljivosti. I on mijenja ljude i približava ih Bogu, kako sam već pisao o tome.

Zaboraviti na sve to zbog toga što se danas otkrilo o Vanieru, bilo bi upravo ono što Sotona želi. To je, svi to dobro znamo, njegova glavna strategija – da nam onim ružnim i prljavim potpuno zakloni pogled na ono dobro, ono istinito dobro koje se oko nas događa. I koje ga izluđuje.

I zato sada Arka i ljudi koji je čine trebaju našu potporu više nego ikada. Trebaju nas koji ćemo shvatiti da ono dobro koje se svakodnevno događa u toj zajednici, na toliko mjesta diljem svijeta, ne smije biti zaboravljeno zbog nečije seksualne izopačenosti. Pa makar taj „netko“ bio i čovjek koji je tu zajednicu pokrenuo.

Neću si utvarati – ideja da je jedna osoba u isto vrijeme mogla napraviti toliko dobroga i s druge strane činiti zlo svojim žrtvama i još to sustavno negirati i o tome lagati – za mene je neshvatljiva. Zapravo, pred nečim takvim čovjek može ostati ili potpuno zbunjen ili potpuno ponizan. Ali, nije li stvarnost Crkve od njezinih početaka bila takva – da su u njoj paralelno živjeli veličanstveno Božansko i ono slabo i palo ljudsko? Jedino rješenje toga jest ono što Sveto pismo jasno govori – svugdje i u svakoj situaciju uzdati se u Boga i samo u njega stavljati svoje nade.

Znam da će ovih dana biti puno rasprave o tome jesu li Vanierova i posebice Philipeova „mistika“ doveli do nakaradnog poimanja spolnosti koje je rezultiralo zlostavljanjima. Ovo otkriće iznova pokazuje da se to pitanje, pitanje spolnosti i njezina izopačenja, Crkvi nameće kao urgentno i presudno i da mora na njega žurno odgovoriti. Polažem i dalje puno nade u „teologiju tijela“. I u pokoru. Progovorimo konačno o pokori.

Ali, ono što u ovome trenutku smatram najžurnijim jest pomoći Arci nastaviti njezin put, put na kojemu je Isus Krist neprestano koristi mijenjati ljudska srca i otvarati ih za Boga i za bližnjega. Pomoći tim hrabrim ljudima koji su angažirali vanjsku agenciju da bi doznali punu istinu o svemu što se događalo, a zatim se s tom žalosnom i zbunjujućom istinom odlučno suočili i objavili je svima.

E to, ta hrabrost u poniznosti, to je taj duh Arke koji će je izdići iznad svega toga. I nadam se da su vođe zajednice svjesne da ništa neće moći bez Boga. I da su ovi tragični događaji zapravo prigoda da još dublje polože svoje ufanje u Njega i prepuste mu još i više svoje djelovanje.

Bitno.net